Na sajtu Narodne skupštine Republike Srbije objavljen je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljem tekstu: Predlog zakona).
Kako se navodi u obrazloženju Predloga zakona razlozi za donošenje ovog zakona proizlaze iz potrebe rešavanja problema koji je nastao za korisnike prevremene starosne penzije, koji zbog prihvatanja socijalnog programa Vlade za rešavanje viška zaposlenih u procesu racionalizacije, restrukturiranja i pripreme za privatizaciju, nisu mogli da ostvare pravo na starosnu penziju zbog promenjenih uslova za ostvarivanje ovog prava 2014. godine. Naime, Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik RS”, broj 75/14), koji je stupio na snagu 29. jula 2014. godine i počeo da se primenjuje od 1. januara 2015. godine, promenjeni su uslovi za ostvarivanje prava na starosnu penziju, odnosno podignuta je starosna granica za sticanje prava na starosnu penziju za oba pola (65 godina starosti za muškarce, odnosno postepeno podizanje starosne granice za žene na 65 godina) i uvedena je prevremena starosna penzija, kao i trajno umanjenje prilikom obračuna prevremene starosne penzije, takozvani „penaliˮ. Uvođenje prevremene starosne penzije se negativno odrazilo na korisnike socijalnog programa, koji su se opredelili za posebnu novčanu naknadu (Opcija 5), i novčanu naknadu (Opcija 3) u skladu sa Odlukom Vlade o utvrđivanju Programa za rešavanje viška zaposlenih u procesu racionalizacije, restrukturiranja i pripreme za privatizaciju („Službeni glasnik RS”, br. 64/05, 89/06, 85/08, 90/08, 15/09, 21/10, 46/10, 9/11, 6/12, 63/13, 21/14, 129/14 – u daljem tekstu: Odluka). Iz tog razloga, u cilju rešavanja nastalog problema, Vlada je donela Zaključak 05 broj 401-9236/2020-2 od 19. novembra 2020. godine,
Navedenim zaključkom, tačkom 1 navedenog zaključka, data je saglasnost da se licima koja su u skladu Odlukom, utvrđena kao višak zaposlenih, a kojima je u momentu prestanka radnog odnosa i ostvarivanja prava na posebnu novčanu naknadu po tom programu do ispunjavanja prvog uslova za ostvarivanje prava na penziju u skladu sa tada važećim propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju nedostajalo do pet godina i koja su do ostvarivanja prava na penziju ostvarila pravo na posebnu novčanu naknadu (Opcija 5), isplaćuje razlika između iznosa starosne penzije koju bi ostvarili primenom propisa o penzijskom i invalidskom osiguranju koji je bio važeći u momentu ostvarivanja prava na posebnu novčanu naknadu i iznosa ostvarene prevremene starosne penzije.
Takođe, tačkom 2. navedenog zaključka je utvrđeno da se ova razlika isplaćuje i licima koja su bila proglašena kao višak zaposlenih u skladu sa Odlukom a kojima je u momentu prestanka radnog odnosa i ostvarivanja prava na novčanu naknadu u skladu sa propisima o zapošljavanju do ispunjavanja prvog uslova za ostvarivanje prava na penziju u skladu sa tada važećim propisima o penzijskom i invalidskom osiguanju nedostajalo do dve godine i koja su do ostvarivanja prava na penziju ostvarila pravo na novčanu naknadu u skladu sa propisima o zapošljavanju (Opcija 3).
Na izneti način Zaključkom je privremeno prevaziđen problem ovih korisnika prevremene penzije koji su bili korisnici prava na posebnu novčanu naknadu (Opcija 5), odnosno korisnici novčane naknade (Opcija 3), a Predlogom zakona ovaj problem se trajno rešava.
Kako se dalje navodi Predlog zakona predstavlja nastavak uređivanja sistema penzijskog i invalidskog osiguranja u okviru reforme započete 2002. godine, sa ciljem stvaranja uslova za dugoročnu ekonomsku održivost penzijskog sistema, koja treba da obezbedi pravnu sigurnost i odgovarajući socijalni položaj sadašnjih i budućih generacija penzionera. Reforma je do sada imala sedam faza (2002, 2003, 2005, 2010, 2014, 2018. i 2019. godine) i mere koje su sprovedene su bile bile različite, uglavnom restriktivne, ali su dale pozitivne rezultate koji se prvenstveno ogledaju kroz zaustavljanje rasta deficita i smanjenja dotacija za pokrivanje deficita iz budžeta Republike Srbije.
Upravo pozitivni ekonomski rezultati omogućili su da, nakon restriktivnih mera u prethodnim godinama, u sistemu penzijskog i invalidskog osiguranja 2018. i 2019. godine uslede mere koje pozitivno utiču na osiguranike i korisnike (povećanje primanja penzionera isplatom uvećanja uz penziju, usklađivanje penzija, prestanka važenja zakona o privremenom uređivanju načina ispltate penzije, isplata novčane pomoći korisnicima iz sredstava Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje), i na funkcionisanje sistema u celini, posebno u vezi sa uređenjem matične evidencije Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: Fond).
Navedeno potvrđuje da ključni faktor za dugoročnu stabilizaciju sistema penzijskog i invalidskog osiguranja prvenstveno leži u razvoju zemlje, novim investicijama i zapošljavanju, čime će se popraviti odnos između broja osiguranika i broja penzionera, s obzirom da se sistem finansira na principu solidarnosti među generacijama, odnosno da sadašnji zaposleni finansiraju penzionere (pay as you go sistem). Imajući u vidu izneto, zahvaljujući svim merama preduzetim u proteklom periodu, stvoreni su uslovi za naredni korak u cilju poboljšanja položaja osiguranika i korisnika, a na osnovu predloženih izmena i dopuna Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koje se odnose na sledeće:
1. Usklađivanje i preciziranje odredaba koje se odnose na slučaj kada osiguranik poljoprivrednik obavlja ugovorene poslove; utvrđivanje vanbračne zajednice; osiguranike samostalnih delatnosti takozvane „frilensereˮ; razlike do najnižeg iznosa penzije za korisnike penzije kojima je iznos penzije niži od najnižeg iznosa penzije, a koji su ostvarili inostranu penziju; promene podataka unetih u matičnu evidenciju, odnosno da se pod promenom smatra i njihovo brisanje iz te evidencije; pravo Fonda da zahteva naknadu pričinjene štete i od lica koje je prouzrokovalo potrebu za pomoći i negom drugog lica.
2. Utvrđivanje visine prevremene penzije osiguranicima koji su pre početka primene Zakona o izmenama i dopunama zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik RSˮ, broj 75/14), u skladu sa Odlukom, bili korisnici prava na posebnu novčanu naknadu (Opcija 5), odnosno korisnici novčane naknade (Opcija 3).
3. Dovođenje svih korisnika porodične penzije u ravnopravni položaj tako što se porodična penzija posle smrti osiguranika ne određuje od prevremene starosne penzije već od starosne ili invalidske penzije koja bi osiguraniku pripadala u času smrti.
4. Preciziranje načina obračuna visine starosne penzije za osiguranike iz člana 42. Zakona.
5. Rešavanje problema koji se javljaju sa isplaćenim iznosom penzije nakon smrti korisnika, u vezi sa poveriocima koji odbijaju da postupe po zahtevu Fonda za povraćaj iznosa obustave koji je uplaćen poveriocu nakon smrti korisnika prava.
6. Dodatno uređivanje uslova za isplatu naknade pogrebnih troškova.
7. Preciziranje i poboljšanje koja se odnosi na podatke koji se unose u matičnu evidenciju.
8. Izmene koje se odnose na postupak za utvrđivanje svojstva osiguranika koji Fondu omogućava da po službenoj dužnosti sačini prijavu na osiguranje, nezavisno od toga da li je obveznik podnošenja prijave može podneti.
Podsećamo, u skladu sa važećim Zakonom o penzijskom i inavlidskom osiguranju (“Sl. glasnik RS”, br. 34/2003, 64/2004-US, 84/2004-dr.zakon, 85/2005, 101/2005, 63/2006-US, 5/2009, 107/2009, 30/2010-dr.zakon, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013, 75/2014, 142/2014, 73/2018, 46/2019-OUS i 86/2019):
„1a Prevremena starosna penzija
Član 19b
Osiguranik stiče pravo na prevremenu starosnu penziju kad navrši najmanje 40 godina staža osiguranja i najmanje 60 godina života.
Član 19v
Izuzetno od člana 19b ovog zakona, osiguranik stiče pravo na prevremenu starosnu penziju kad navrši:
1) u 2015. godini, 40 godina staža osiguranja i najmanje 55 godina života (muškarac), odnosno 36 godina i četiri meseca staža osiguranja i najmanje 54 godine i četiri meseca života (žena);
2) u 2016. godini, 40 godina staža osiguranja i najmanje 55 godina i osam meseci života (muškarac), odnosno 37 godina staža osiguranja i 55 godina života (žena);
3) u 2017. godini, 40 godina staža osiguranja i najmanje 56 godina i četiri meseca života (muškarac), odnosno 37 godina i šest meseci staža osiguranja i najmanje 55 godina i osam meseci života (žena);
4) u 2018. godini, 40 godina staža osiguranja i najmanje 57 godina života (muškarac), odnosno 38 godina staža osiguranja i najmanje 56 godina i četiri meseca života (žena);
5) u 2019. godini, 40 godina staža osiguranja i najmanje 57 godina i osam meseci života (muškarac), odnosno 38 godina i šest meseci staža osiguranja i najmanje 57 godina života (žena);
6) u 2020. godini, 40 godina staža osiguranja i najmanje 58 godina i četiri meseca života (muškarac), odnosno 39 godina staža osiguranja i najmanje 57 godina i osam meseci života (žena);
7) u 2021. godini, 40 godina staža osiguranja i najmanje 59 godina života (muškarac), odnosno 39 godina i četiri meseca staža osiguranja i najmanje 58 godina i četiri meseca života (žena);
8) u 2022. godini, 40 godina staža osiguranja i najmanje 59 godina i šest meseci života (muškarac), odnosno 39 godina i osam meseci staža osiguranja i najmanje 59 godina života (žena);
9) u 2023. godini, 40 godina staža osiguranja i najmanje 60 godina života (muškarac), odnosno 40 godina staža osiguranja i najmanje 59 godina i šest meseci života (žena).“
Članovima 70a do 70g regulisani su tzv. „penali“ kod prevremene starosne penzije na sledeći način:
„1a Prevremena starosna penzija
Član 70a
Visina prevremene starosne penzije određuje se na isti način kao i visina starosne penzije, s tim što se iznos tako određene penzije trajno umanjuje za 0,34% za svaki mesec pre navršenih 65 godina života.
Član 70b
Izuzetno od člana 70a ovog zakona, osiguraniku ženi se prevremena starosna penzija određuje na način kako se određuje starosna penzija, s tim što se iznos te penzije trajno umanjuje za 0,34% za svaki mesec ranijeg odlaska u penziju pre navršenih:
1) u 2015. godini, 60 godina i šest meseci života;
2) u 2016. godini, 61 godinu života;
3) u 2017. godini, 61 godinu i šest meseci života;
4) u 2018. godini, 62 godine života;
5) u 2019. godini, 62 godine i šest meseci života;
6) u 2020. godini, 63 godine života;
7) u 2021. godini, 63 godine i dva meseca života;
8) u 2022. godini, 63 godine i četiri meseca života;
9) u 2023. godini, 63 godine i šest meseci života;
10) u 2024. godini, 63 godine i osam meseci života;
11) u 2025. godini, 63 godine i deset meseci života;
12) u 2026. godini, 64 godine života;
13) u 2027. godini, 64 godine i dva meseca života;
14) u 2028. godini, 64 godine i četiri meseca života;
15) u 2029. godini, 64 godine i šest meseci života;
16) u 2030. godini, 64 godine i osam meseci života;
17) u 2031. godini, 64 godine i deset meseci života.
Član 70v
Iznos prevremene starosne penzije utvrđen u skladu sa čl. 70a i 70b ovog zakona umanjuje se najviše do 20,4%.
Član 70g
Izuzetno od čl. 70a i 70b Zakona, osiguranicima kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i koji imaju pravo na snižavanje starosne granice primenom člana 20. ovog zakona za priznavanje prava na starosnu penziju, visina prevremene starosne penzije određuje se tako što se umanjenje vrši za svaki mesec ranijeg odlaska u penziju u odnosu na starosnu granicu utvrđenu snižavanjem.“
Izvor: Izvod iz obrazloženja Predloga zakona preuzet sa sajta Narodne skupštine Republike Srbije (www.parlament.gov.rs).
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze Propis Soft, redakcija Profi Sistem Com