Na sajtu Narodne skupštine Republike Srbije objavljen je Predlog zakona o kulturnom nasleđu (u daljem tekstu: Predlog zakona).
Ovim Predlogom zakona uređuje se sistem zaštite i očuvanja kulturnog nasleđa, cilj mu je uspostavljanje pravno uređenog i organizovanog sistema zaštite i očuvanja kulturnog nasleđa kroz otkrivanje, prikupljanje, istraživanje, dokumentovanje, proučavanje, vrednovanje, zaštitu, očuvanje, predstavljanje, interpretaciju, korišćenje i upravljanje kulturnim nasleđem.
U skladu sa Predlogom zakona:
1) Kulturno nasleđe je skup resursa, materijalnih i nematerijalnih, nasleđenih iz prošlosti, prepoznatih kao odraz i izraz neprekidno evoluirajućih vrednosti, uverenja, znanja i tradicija, nastalih interakcijom čoveka i prostora tokom vremena. Kulturno nasleđe može biti materijalno kulturno nasleđe i nematerijalno kulturno nasleđe;
2) Materijalno kulturno nasleđe je deo kulturnog nasleđa koje čini nepokretno kulturno nasleđe i pokretno kulturno nasleđe;
3) Nepokretno kulturno nasleđe je deo materijalnog kulturnog nasleđa koje čine nepokretnosti, njihove grupe, delovi ili ostaci, a za koje se pretpostavlja da mogu imati ili za koje je postupkom vrednovanja, u skladu sa zakonom, utvrđeno da imaju kulturnu, društvenu, istorijsku, arheološku, etnološku, antropološku, tehničku i industrijsku, umetničku, umetničko – zanatsku, arhitektonsku, građevinsku i građevinsko – konstruktivnu, prostornu
(urbanu ili ruralnu) i naučnu vrednost i vrednost originala, unikata ili starine;
4) Pokretno kulturno nasleđe je deo materijalnog kulturnog nasleđa koje čine pokretni predmeti, njihove grupe, delovi ili ostaci za koje se pretpostavlja da mogu imati ili za koje je postupkom vrednovanja, u skladu sa zakonom, utvrđeno da imaju kulturnu, društvenu, istorijsku, arheološku, etnološku, antropološku, tehničku i industrijsku vrednost, umetničku, umetničko – zanatsku, naučnu i vrednost originala, unikata ili starine.
Pokretno kulturno nasleđe, po njegovim vrstama čine muzejska građa, arhivska građa, stara i retka bibliotečka građa i filmska i ostala audiovizuelna građa;
5) Kulturna dobra su stvari i tvorevine materijalne i duhovne kulture od opšteg interesa, vrednovana i utvrđena u skladu sa zakonom, i čine sastavni deo materijalnog kulturnog nasleđa;
6) Nepokretna kulturna dobra su kulturni predeli, prostorne kulturno-istorijske celine, spomenici kulture, arheološka nalazišta i znamenita mesta;
7) Pokretna kulturna dobra su muzejska građa, arhivska građa, filmska i ostala audiovizuelna građa, stara i retka bibliotečka građa;
8) Nematerijalno kulturno nasleđe označava prakse, prikaze, izraze, znanja, veštine, kao i instrumente, predmete, artefakte i kulturne prostore koji su s njima povezani, koje zajednice, grupe i u pojedinim slučajevima pojedinci, prepoznaju kao deo svog kulturnog nasleđa. Ono se prenosi s generacije na generaciju, zajednice i grupe ga iznova stvaraju u zavisnosti od okruženja, njihove interakcije sa prirodom i istorije, pružajući im osećaj identiteta i kontinuiteta. Na taj način promovišu poštovanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti;
9) Kulturno nasleđe u opasnosti je kulturno nasleđe, bez obzira na vrstu kao i da li je utvrđeno za kulturno dobro, ukoliko je izloženo riziku uništenja, nestajanja, ozbiljnom narušavanju integriteta ili oštećenja;
10) Dobra koja uživaju prethodnu zaštitu su stvari i tvorevine za koje se pretpostavlja da poseduju kulturne vrednosti u skladu sa ovim zakonom;
11) Dobra pod prethodnom zaštitom su evidentirana dobra koja uživaju prethodnu zaštitu;
12) Prethodna zaštita je deo procesa vrednovanja materijalnog kulturnog nasleđa koje prethodi utvrđivanju za kulturna dobra;
13) Kulturni predmet je pokretno kulturno dobro ili dobro pod prethodnom zaštitom koje je, pre ili posle nezakonitog iznošenja sa teritorije države članice Evropske unije ili druge države, kategorizovan ili definisan kao „nacionalno blago koje ima umetničku, kulturnu, istorijsku ili arheološku vrednost”, na osnovu nacionalnog zakonodavstva ili administrativnog postupka, u skladu sa članom 36. Ugovora o funkcionisanju Evropske Unije;
14) Ustanove zaštite i očuvanja kulturnog nasleđa su ustanove koje obavljaju delatnost zaštite i očuvanja kulturnog nasleđa u skladu s odredbama ovog zakona i odredbama posebnih zakona kojima se uređuju pojedinačne oblasti zaštite kulturnog nasleđa;
15) Ustanova kulture je pravno lice osnovano radi obavljanja kulturne delatnosti u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje oblast kulture;
16) Centralne ustanove zaštite u Republici Srbiji su Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Narodni muzej Srbije, Državni arhiv Srbije, Narodna biblioteka Srbije i Jugoslovenska kinoteka;
17) Matične ustanove zaštite su javne ustanove zaštite koje obavljaju matične poslove i čija se nadležnost, prava i obaveze, uređuju posebnim zakonima kojima se uređuju pojedinačne delatnosti zaštite kulturnog nasleđa;
18) Teritorijalno nadležne ustanove zaštite su javne ustanove zaštite koje obavljaju poslove zaštite kulturnog nasleđa na određenoj teritoriji u skladu sa posebnim zakonima;
19) Vrednovanje je stručna i naučna ocena svojstava, osobenosti i značaja dobra, radi utvrđivanja kulturne vrednosti i statusa kulturnog dobra;
20) Kulturna dobra prema kategoriji su kulturno dobro, kulturno dobro od velikog značaja i kulturno dobro od izuzetnog značaja;
21) Registri kulturnih dobara su javni registri koje prema vrstama kulturnih dobara vode ustanove zaštite u skladu sa ovim zakonom i posebnim zakonima kojima se uređuju pojedinačne oblasti zaštite kulturnih dobara;
22) Centralni registar je javni registar kulturnih dobara za teritoriju Republike Srbije koje vode centralne ustanove zaštite prema vrstama kulturnih dobara, ako zakonom nije drugačije određeno;
23) Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa je javni registar koji vodi Centar za nematerijalno kulturno nasleđe;
24) Nezakonito iznesen kulturni predmet sa teritorije države članice Evropske unije je kulturni predmet, odnosno kulturno dobro:
- koji je iznesen sa teritorije države članice Evropske unije kršenjem njenih propisa o zaštiti nacionalnog blaga ili kršenjem Uredbe (EZ) br. 116/2009 o izvozu kulturnih dobara, ili
- koji nije vraćen nakon isteka zakonskog roka za privremeno iznošenje ili bilo koje kršenje nekog drugog uslova kojim se uređuje takvo privremeno iznošenje;
25) država članica Evropske unije koja je zatražila povraćaj kulturnog predmeta je država članica sa čije je teritorije kulturni predmet nezakonito iznesen;
26) država članica Evropske unije od koje se traži povraćaj kulturnog predmeta je država članica na čijoj se teritoriji nalazi kulturni predmet nezakonito iznesen sa teritorije druge države članice Evropske unije;
27) povraćaj kulturnog predmeta je fizički povraćaj kulturnog predmeta nezakonito iznesenog sa teritorije Republike Srbije, odnosno sa teritorije druge države, a koja se nalazi na teritoriji Republike Srbije i koji se vrši u skladu sa međunarodnim ugovorima, međunarodnim konvencijama i nacionalnim zakonodavstvom;
28) držalac kulturnog predmeta je pravno ili fizičko lice koje neposredno vrši faktičku vlast na kulturnom predmetu, odnosno u čijem posedu je kulturni predmet, a nije njegov vlasnik;
29) samostalni držalac kulturnog predmeta je lice koje za svoj račun vrši faktičnu vlast na kulturnom predmetu;
30) nesamostalni držalac kulturnog predmeta je lice koje za treće lice vrši faktičnu vlast na kulturnom predmetu;
31) javne zbirke su zbirke koje su u skladu sa zakonodavstvom države članice Evropske unije definisane kao javne i koje su u vlasništvu te države članice, lokalnog ili područnog tela u toj državi članici ili institucije koja se nalazi na teritoriji te države članice, pod uslovom da je takva institucija u vlasništvu države članice Evropske unije ili lokalnog ili područnog tela ili je u znatnoj meri od njih finansirana.
Među razlozima za donošenje novog zakona u obrazloženju Predloga zakona navodi se da Republika Srbija ima Zakon o kulturnim dobrima koji je usvojen 1994. godine i osim terminološke zastarelosti, u međuvremenu, do danas, su se promenila dva ustava, i čitav društveno politički sistem pa je bilo potrebno uskladiti se sa pravni sistemom. Pored toga Zakon iz 1994. godine je po svom karakteru bio i opšti propis jer je uređivao opšta, zajednička pitanja zaštite kulturnih dobara (arhivistiku, muzeologiju, staru i retku knjigu, nepokretna kulturna dobra i kinoteku) a istovremeno je uređivao i posebno svaku oblast zaštite kulturnih dobara. Iz ovih razloga Zakon o kulturnim dobrima iz 1994. godine je komplikovan i obiman propis, sa brojnim odredbama koje su skoro neprimenljive.
Iz ovih razloga predlaže se promena pravnog uređenja zaštite kulturnih dobara u Republici Srbiji, na taj način što bi se doneo jedan opšti propis kojim bi se zakonom uredio oblast očuvanja i organizovani sistem zaštite kulturnog nasleđa i status kulturnog nasleđa i postavila opšta jedinstvena pravila i osnove zaštite kulturnih dobara u Republici Srbiji, kao i posebni zakoni kojima bi se uredile pojedine oblasti zaštite kulturnih dobara.
Važećim Zakonom o kulturnim dobrima (“Sl. glasnik RS”, br. 71/94, 52/2011-dr.zakoni, 99/2011-dr.zakon, 6/2020-dr.zakon i 35/2021-dr.zakon) uređuje se sistem zaštite i korišćenja kulturnih dobara i utvrđuju uslovi za obavljanje delatnosti zaštite kulturnih dobara.
Kulturna dobra su stvari i tvorevine materijalne i duhovne kulture od opšteg interesa koje uživaju posebnu zaštitu utvrđenu ovim zakonom.
Kulturna dobra, u zavisnosti od fizičkih, umetničkih, kulturnih i istorijskih svojstava, jesu: spomenici kulture, prostorne kulturno-istorijske celine, arheološka nalazišta i znamenita mesta – nepokretna kulturna dobra; umetničko-istorijska dela, arhivska građa, filmska građa i stara i retka knjiga – pokretna kulturna dobra.
Kulturna dobra, u zavisnosti od svog značaja, razvrstavaju se u kategorije: kulturna dobra, kulturna dobra od velikog značaja i kulturna dobra od izuzetnog značaja.
Izvor: Sajt Narodne skupštine Republike Srbije (www.parlament.gov.rs)
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com