od 2010.

Predlog zakona o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda

Na sajtu Narodne skupštine Republike Srbije objavljen je Predlog zakona o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda (u daljem tekstu: Predlog zakona).

Ovim Predlogom zakona uređuju se zahtevi i mere uređenja tržišta poljoprivrednih proizvoda, trgovina sa drugim državama, kao i druga pitanja od značaja za uređenje tržišta poljoprivrednih proizvoda.

U skladu sa Predlogom zakona:

1) interventna cena jeste jedinična vrednost poljoprivrednog proizvoda izražena u novcu, po kojoj se otkupljuje poljoprivredni proizvod u javnoj intervenciji;

2) korisnik mera uređenja tržišta jeste fizičko lice, preduzetnik ili pravno lice koje obavlja aktivnosti, poslove, odnosno delatnosti u sektorima iz člana 3. stav 1. ovog zakona i ostvaruje pravo na mere uređenja tržišta;

3) neobavezna napomena sa unapred određenom sadržinom (u daljem tekstu: neobavezna rezervisana napomena) jeste navod na ambalaži proizvoda koji dodatno ističe pojedine specifične i prepoznatljive osobine proizvoda, radi informisanja potrošača;

4) prvi otkupljivač sirovog mleka jeste pravno lice ili preduzetnik koji ima registrovan, odnosno odobren objekat u skladu sa zakonom kojim se uređuje veterinarstvo i koji kupuje sirovo mleko neposredno od proizvođača radi sakupljanja, obrade, prerade ili prodaje drugom pravnom licu, odnosno preduzetniku koji se bavi obradom, odnosno preradom mleka ili drugih mlečnih proizvoda;

5) Registar trgovaca voćem i povrćem (u daljem tekstu: Registar trgovaca) jeste elektronska baza podataka o trgovcima voćem i povrćem koju vodi ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede (u daljem tekstu: Ministarstvo);

6) reprezentativno tržište jeste deo tržišta koji svojim udelom čini reprezentativni statistički uzorak;

7) referentna cena jeste jedinična vrednost poljoprivrednih proizvoda na osnovu koje se odlučuje o pokretanju, odnosno prestanku intervencije na tržištu, izražena u novcu;

8) trgovac voćem i povrćem jeste preduzetnik ili pravno lice koje kupuje, prodaje, uvozi ili izvozi sveže voće i povrće koje je predmet tržišnih standarda, sa ciljem stavljanja na tržište u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim na osnovu ovog zakona;

9) tržišna godina jeste vremenski period u kojem se sprovode određeni zahtevi i mere uređenja tržišta;

10) tržišna cena jeste jedinična vrednost poljoprivrednog proizvoda koja se formira na tržištu na osnovu ponude i tražnje, izražena u novcu;

11) tržišni poremećaj jeste narušavanje odnosa ponude i tražnje na unutrašnjem ili inostranom tržištu;

12) tržišni standardi za poljoprivredne proizvode (u daljem tekstu: tržišni standardi) jesu karakteristike poljoprivrednih proizvoda na osnovu kojih se utvrđuje da proizvodi odgovaraju svojoj klasi ili kategoriji u koju su razvrstani.

Prema Predlogu zakona uređenje tržišta poljoprivrednih proizvoda obuhvata proizvode u sledećim sektorima:

1) žitarice;

2) šećer;

3) suvo krmno bilje;

4) seme;

5) hmelj;

6) voće i povrće;

7) prerađevine od voća i povrća;

8) vino;

9) živo bilje i cveće;

10) duvan;

11) goveđe i teleće meso;

12) mleko i mlečni proizvodi;

13) svinjsko meso;

14) ovčije i kozije meso;

15) jaja;

16) živinsko meso;

17) pčelinji proizvodi;

18) drugi sektori.

Vlada utvrđuje listu proizvoda u ovim sektorima.

Kako se navodi u obrazloženju Predloga zakona U Republici Srbiji poljoprivredna politika se zasniva na dva zakona:

Zakon o poljoprivredi i ruralnom razvoju („Službeni glasnik RSˮ,br. 41/09, 10/13 – dr. zakon i 101/16);

Ovim zakonom uređuju se: ciljevi poljoprivredne politike i politike ruralnog razvoja, kao i način njihovog ostvarivanja, Registar poljoprivrednih gazdinstava, evidentiranje i izveštavanje u poljoprivredi, kao i nadzor nad sprovođenjem ovog zakona.

Ovim zakonom uređuju se i pravila posebnog postupka sprovođenja i kontrole IPARD programa.

Ovim zakonom obrazuje se Uprava za agrarna plaćanja, kao organ uprave u sastavu ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede (u daljem tekstu: Ministarstvo) i uređuje njena nadležnost.

Način obrazovanja, struktura, odnosno organizacija Uprave za agrarna plaćanja uređuje se aktom ministra nadležnog za poslove poljoprivrede (u daljem tekstu: ministar).

Zakon o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju („Službeni glasnik RSˮ, br. 10/13, 142/14, 103/15 i 101/16).

Ovim zakonom uređuje se vrste podsticaja, način korišćenja podsticaja, Registar podsticaja u poljoprivredi i ruralnom razvoju, kao i uslovi za ostvarivanje prava na podsticaje u poljoprivredi i ruralnom razvoju.

Međutim, nijedan od ova dva zakona ne omogućava regulisanje tržišta poljoprivrednih proizvoda i uvođenje novih mehanizama uređenja tržišta, koji su potrebni da bi poljoprivreda Republike Srbije nastavila da se razvija. Tržišni mehanizmi u Republici Srbiji nisu u skladu sa merama organizacije zajedničkog tržišta u EU. U Republici Srbiji ne postoji jedinstven zakonodavni okvir za sprovođenje većine mera za uređenje tržišta na način kako se one primenjuju u EU.

Da bi Republika Srbija mogla da u svoj sistem implementira zahteve i mere, koje se odnose na uređenje tržišta poljoprivrednih proizvoda, kakva postoji u EU, potrebno je da uspostavi jedinstveni pravni osnov u domaćem zakonodavstvu. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede prepoznalo je važnost donošenja zakona, na osnovu koga bi se različitim zahtevima i merama uredilo tržište poljoprivrednih proizvoda i stvorili uslovi za aktiviranje zahteva i mera uređenja tržišta, a sa ciljem da, u trenutku pristupanja EU, postoji izgrađen zakonodavni i institucionalni okvir, neophodan za implementaciju EU mehanizama, koji se odnose na organizaciju zajedničkog tržišta poljoprivrednih proizvoda.

Ovaj Predlog zakon uređuje pitanja ekvivalentna pitanjima organizacije zajedničkog tržišta u okviru Zajedničke poljoprivredne politike Evropske unije (u daljem tekstu: ZPP) uz delimičnu usklađenost sa Uredbom (EU) 1308/2013, dok se potpuna usklađenost planira nakon sticanja punopravnog članstva Republike Srbije u EU.

Osnovni ciljevi koje treba postići donošenjem ovog zakona jesu funkcionalno uspostavljanje mehanizama uređenja tržišta, njihovo međusobno povezivanje u jedinstven pravni okvir i usklađivanje politike uređenja tržišta poljoprivrednih proizvoda u Republici Srbiji sa pravnim tekovinama EU.

Posebni ciljevi, koje je potrebno dostići implementacijom ovog zakona, jesu: razvoj novih usluga u tržišnom lancu i jačanje logističke infrastrukture u proizvodnji hrane; povećanje sposobnosti poljoprivrednih gazdinstava za uključivanje u globalne tržišne lance (snabdevanje trgovinskih lanaca) kroz međusobno povezivanje i uspostavljanje sistema tržišnih standarda; jačanje motivacije proizvođača za raznim oblicima udruživanja; jačanje vidljivosti, odnosno prepoznatljivosti domaćih proizvoda na tržištu; unapređenje izvoznih potencijala sektora poljoprivrede; jačanje horizontalnih i vertikalnih veza u proizvodnom lancu, zasnovanih na tržišnim principima kroz postojanje mogućnosti ugovornog povezivanja primarnih poljoprivrednih poizvođača i prerađivača, odnosno otkupljivača; smanjenje sive ekonomije i unapređenje i razvoj proizvođačkih organizacija. Takođe, ovim zakon uređuju se mere koje mogu biti uvedene s ciljem održavanja stabilnosti tržišta i pomoći u najosetljivijim sektorima, utvrđuju se pravila za stavljanje proizvoda na tržište, definiše se korisnik mera uređenja tržišta i kontrola njihovog sprovođenja, kao i druga pitanja od značaja za tržište poljoprivrednih proizvoda.

Izvor: izvod iz obrazloženja preuzet sa sajta Narodne skupštine Republike Srbije (www.parlament.gov.rs)

Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze Propis Soft, redakcija Profi Sistem Com

Najnoviji tekstovi