Na sajtu Narodne skupštine Republike Srbije objavljen je Predlog zakona o zaštiti potrošača (u daljem tekstu: Predlog).
Kako se navodi u čl. 1. Predloga u cilju zaštite položaja potrošača ovim zakonom uređuju se prava i obaveze potrošača, instrumenti i načini zaštite prava potrošača, informisanje i unapređenje znanja potrošača o njihovim pravima i načinima zaštite prava, prava i obaveze udruženja i saveza čija je oblast delovanja ostvarivanje ciljeva zaštite potrošača, vansudsko rešavanje potrošačkih sporova, prava i obaveze državnih organa u oblasti zaštite potrošača i druga pitanja od značaja za položaj i zaštitu potrošača.
U obrazloženju predloga zakona kao razlog donošenja novog zakona navodi se da je Zakon o zaštiti potrošača („Službeni glasnik RS”, br. 62/14, 6/16 – dr. zakon i 44/18 – dr. zakon) predstavljao je značajan pomak u smislu obezbeđivanja visokog nivoa zaštite potrošača, uspostavljanje mehanizama za sprovođenje zakona, osnaživanja udruženja i saveza udruženja za zaštitu potrošača, obezbeđivanja potpune usklađenosti sa potrošačkim pravom EU i jačanje državnog institucionalnog okvira politike zaštite potrošača. Međutim, tokom primene Zakona o zaštiti potrošača uočeni su određeni nedostaci koji sprečavaju njegovu potpunu primenu u praksi i nemogućnost da se pruži i garantuje zadovoljavajući nivo zaštite potrošačima u Srbiji, prevashodno usled:
1) nepostojanja funkcionalnog institucionalnog okvira za vansudsko rešavanje potrošačkih sporova;
2) nepostojanja preciznog broja potrošačkih sporova koji se vode pred sudovima;
3) nedovoljne zaštite putnika (potrošača) u oblasti turizma;
4) nepostojanja efektivne kazne koja ima odvraćajuće dejstvo;
5) potrebe za višim nivoom odgovornosti i javnosti u radu udruženja i saveza udruženja za zaštitu potrošača;
6) neusklađenosti potrošačkog prava Republike Srbije sa novim propisima EU o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, a koji potrošačima donose veću zaštitu.
Kako se dalje navodi u obrazloženju u cilju sveobuhvatnijeg sagledavanja postojećeg stanja, Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija je angažovalo Fakultet organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu kako bi sproveo SWOT analizu i studijski pristupio detektovanim problemima. Pored toga, u okviru IPA 2013 projekta „Dalji razvoj zaštite potrošača u Srbiji” koji je implementiran u periodu od avgusta 2017. godine do avgusta 2019. godine, urađene su analize i preporuke za dalji razvoj zaštite potrošača u skladu sa postojećim stanjem, raspoloživim resursima i obavezama preuzetim iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane koji je ukazao sa kojim izazovima se države članice susreću u primeni. Na osnovu postojećeg iskustva i istraživanja i nalaza navedenog fakulteta, urađena je analiza na koji način je neophodno obezbediti efikasniju primenu. Takođe, potreba da se odgovori zahtevima prakse koji su se pojavili tokom primene Zakona o zaštiti potrošača uslovili su potrebu za donošenjem osavremenjenog propisa.
Kako bi se utvrdio najbolji način za rešavanje detektovanih nedostataka u primeni važećeg zakona, u toku analize razmatrano je nekoliko relevantnih mogućnosti:
1) status quo – ne menjanje važećeg Zakona o zaštiti potrošača uz unapređenje primene;
2) donošenje Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača kojim bi se izvršile korekcije dela uočenih nedostataka;
3) donošenje novog Zakona kojim bi se izvršile korekcije uočenih nedostataka, omogućilo dalje usklađivanje sa pravnim poretkom EU i preciznije definisali mehanizmi za sprovođenje Zakona.
Prva opcija nije moguća, s obzirom da važeći Zakon nije predvideo mehanizme kojima bi se efikasnije pristupilo vansudskom rešavanju potrošačkih sporova. Imajući u vidu da je oblast zaštite prava potrošača heterogena i uređena različitim zakonima, usled horizontalne i multidisciplinarne prirode politike i zakonodavstva u oblasti zaštite potrošača, nadzor nad tržištem i zaštita potrošača u Republici Srbiji se nalazi u nadležnosti više institucija, a posledica ovoga je da potrošači često ne znaju kome da se obrate za pomoć. Pored toga, činjenica je da je nedovoljno razvijen sistem alternativnog rešavanja potrošačkih sporova, što dovodi do toga da su potrošači upućeni na rešavanje sporova sudskim putem od čega odustaju s obzirom na velike troškove i trajanje sporova. Pored toga, nije predviđena mogućnost izdavanja prekršajnih naloga. Ova opcija nije moguća i iz razloga što je neophodno donošenje/izmena važećeg Zakona u cilju daljeg usklađivanja sa Direktivom (EU) 2015/2302 o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima.
Kada je u pitanju donošenje Zakona o izmenama i dopunama zakona o zaštiti potrošača, u skladu sa Planom rada Vlade za 2019. godinu predviđeno je donošenje Zakona o izmenama i dopunama zakona o zaštiti potrošača, čemu je resorno ministarstvo pristupilo. Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija je 2019. godine formiralo Radnu grupu koju su činili predstavnici resornog ministarstva, predstavnici privrede, predstavnik udruženja za zaštitu potrošača i stručne javnosti (profesori Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu i Pravnog fakulteta Univerziteta Union – Beograd), čime je obezbeđeno učešće svih relevantnih strana u izradi ovog zakona o zaštiti potrošača. Radna grupa je utvrdila da je potrebno uraditi izmene velikog broja članova kako bi se obezbedila efikasnija primena zakona i nesmetanog funkcionisanja tržišta u skladu sa najboljom EU praksom. Iako je postojeći Zakon o zaštiti potrošača velikim delom sledio i preneo rešenja direktiva, javila se potreba da se unaprede usvojena rešenja u cilju preciziranja normi i uklapanja u tržišni i pravni okvir Republike Srbije. Ocenjeno je da obim neophodnih izmena i dopuna zahteva izradu novog Zakona o zaštiti potrošača u skladu sa članom 47. stav 2. Jedinstvenih metodoloških pravila za izradu propisa („Službeni glasnik RS”, br. 21/10) koji je doneo Zakonodavni odbor Narodne skupštine. Budući da prve dve opcije nisu moguće, izabrana je opcija izrade novog Zakona o zaštiti potrošača.
Osnovni cilj donošenja novog Zakona o zaštiti potrošača jeste delotvornije, efikasnije i bolje sprovođenje zakonskih rešenja i usklađivanje potrošačkog prava u Republici Srbiji sa potrošačkim pravom EU što je i obaveza koju je Republika Srbija prihvatila međunarodnim ugovorom odnosno Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju EU. Takođe, potrebno je unaprediti sistem zaštite potrošača kao odgovor novim izazovima na svetskom tržištu.
Podsećamo, važećim Zakonom o zaštiti potrošača (“Sl. glasnik RS”, br. 62/2014, 6/2016-dr.zakon i 44/2018-dr.zakon) u cilju zaštite položaja potrošača ovim zakonom uređuju se prava i obaveze potrošača, instrumenti i načini zaštite prava potrošača, informisanje i unapređenje znanja potrošača o njihovim pravima i načinima zaštite prava, prava i obaveze udruženja i saveza čija je oblast delovanja ostvarivanje ciljeva zaštite potrošača, vansudsko rešavanja potrošačkih sporova, prava i obaveze državnih organa u oblasti zaštite potrošača i druga pitanja od značaja za položaj i zaštitu potrošača.
Osnovna prava potrošača su pravo na:
1) zadovoljavanje osnovnih potreba – dostupnost najnužnijih roba i usluga, kao što su hrana, odeća, obuća i stambeni prostor, zdravstvena zaštita, obrazovanje i higijena;
2) bezbednost – zaštita od robe i usluga koje su opasne po život, zdravlje, imovinu ili životnu sredinu ili robe čije je posedovanje ili upotreba zabranjena;
3) obaveštenost – raspolaganje tačnim podacima koji su neophodni za razuman izbor ponuđene robe i usluga;
4) izbor – mogućnost izbora između više roba i usluga po pristupačnim cenama i uz odgovarajući kvalitet;
5) učešće – zastupljenost interesa potrošača u postupku donošenja i sprovođenja politike zaštite potrošača i mogućnost da preko udruženja i saveza udruženja za zaštitu potrošača bude zastupljen u postupku usvajanja i sprovođenja politike zaštite potrošača;
6) pravnu zaštitu – zaštita prava potrošača u zakonom predviđenom postupku u slučaju povrede njegovog prava i naknada materijalne i nematerijalne štete koju mu pričini trgovac;
7) edukaciju – sticanje osnovnih znanja i veština neophodnih za pravilan i pouzdan izbor proizvoda i usluga, kao i znanja o osnovnim pravima i dužnostima potrošača i načinu njihovog ostvarivanja;
8) zdravu i održivu životnu sredinu – život i rad u sredini koja nije štetna za zdravlje i dobrobit sadašnje i budućih generacija, pravovremeno i potpuno informisanje o stanju životne sredine.
Izvor: Izvod iz obrazloženja Predloga preuzet sa sajta Narodne skupštine Republike Srbije (www.parlament.gov.rs)
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com