od 2010.

Obavezna primena mera pomoći i podrške deci i njihovoj porodici koja živi u teškom siromaštvu od strane Centra za socijalni rad

Centar za socijalni rad XXX godinama nije preduzimao mere u cilju pomoći i podrške porodici, a posebno deci, i pored saznanja da deca i porodica u dužem periodu žive u teškom siromaštvu i nalaze se u stanju ugroženosti i socijalne potrebe, utvrdio je Zaštitnik građana.

Zaštitnik građana je, iz informacija koje su objavili mediji, dobio saznanja o tome da petoro dece živi u uslovima teškog siromaštva u selu … kod XXX, te da deca nemaju na raspolaganju usluge socijalne zaštite i zbog siromaštva nisu ili su neredovno uključena u obrazovanje. Stoga je Zaštitnik građana pokrenuo postupak kontrole zakonitosti i pravilnosti rada Centra za socijalni rad XXXX (u daljem tekstu: CSR) tražeći od tog organa starateljstva informacije o položaju porodice i informacije o uslugama socijalne zaštite koje su porodici, a posebno deci, pružene.

Na osnovu izjašnjenja kontrolisanog organa , Zaštitnik građana utvrdio je sledeće:

Porodicu A. čine A.A. i A.A., njihovo petoro dece uzrasta  2, 4, 12, 15 i 17 godina i baka dece A.A. Porodica živi u kući koja je u lošem stanju a koja je – bez adekvatnog ugovora – kupljena 1999. godine. U kući nema električne energije zbog dugovanja koje iznosi oko 400.000,00 dinara.

Od prihoda, porodica ima samo penziju A.A. koja iznosi 20.000,00 dinara.

S obzirom da porodica A. nema ugovor o kupoprodaji kuće, to nije bilo moguće izvršiti prijavu prebivališta članova porodice na adresi na kojoj žive. Usled neprijavljivanja prebivališta, članovi porodice uključujući i decu, nisu ostvarivali prava na novčanu socijalnu pomoć i dečji dodatak.

Centar za socijalni rad XXXX nije preduzimao mere u cilju prijavljivanja porodice na adresi Centra za socijalni rad, što je mogućnost propisana Zakonom o prebivalištu i boravištu građana, gde u čl. 11. stoji:

„Građanin može prijaviti prebivalište po osnovu prava svojine na stanu, ugovora o zakupu stana ili drugom pravnom osnovu.

Ukoliko građanin ne može prijaviti prebivalište po osnovu navedenom u stavu 1. ovog člana, nadležni organ mu rešenjem utvrđuje prebivalište na adresi:

1) njegovog stalnog stanovanja, ako su ispunjeni drugi uslovi propisani zakonom;

2) prebivališta njegovog supružnika ili vanbračnog partnera;

3) prebivališta njegovih roditelja;

4) ustanove u kojoj je trajno smešten ili centra za socijalni rad na čijem području se nalazi, uz prijavu građanina toj ustanovi, odnosno centru da će njegova adresa biti na adresi ustanove odnosno centra.“

CSR je od Tehničke škole u XXXX dobio informaciju o većem broju izostanaka dvoje dece A. koja ovu školu pohađaju, ali do objavljivanja medijske informacije i pokretanja postupka kontrole od strane Zaštitnika građana nije preduzimao mere povodom toga. Na osnovu terenske posete i intervjua sa članovima porodice A. (obavljenih u decembru 2018. godine) stručni radnici dobili su informaciju da deca – učenici Tehničke škole nisu išla redovno u školu zbog toga što porodica nije imala novca za autobuske karte do i od škole.

Porodica A. obraćala se CSR i ranijih godina, zahtevima za jednokratnu novčanu pomoć i besplatne obroke. Ova prava porodica je povremeno ostvarivala najkasnije od 2014. godine.

Zaštitnik građana konstatuje da je (najkasnije) od 2014. godine Centar za socijalni rad XXXX raspolagao informacijom o teškom materijalnom položaju ove porodice.

Nakon što su mediji izvestili o položaju porodice A. a Zaštitnik građana pokrenuo postupak kontrole zakonitosti i pravilnosti rada CSR, organ starateljstva ostvario je saradnju sa Tehničkom školom u XXXX i Humanitarnom fondacijom „Humano srce“iz XXXX. Ishod ove saradnje je „dogovor“ da će Tehnička škola obezbediti deci A. – učenicima te škole besplatan prevoz, a da će Humanitarna organizacija obezbediti hranu, ogrev, odeću i pružiti porodici pomoć u obezbeđivanju ličnih dokumenata. Nadalje „dogovoreno“ je da Humanitarna fondacija „Humano srce“ obezbedi dostavljanje besplatnog obroka porodici. CSR je obezbedio besplatne obroke i započeo postupak radi ostvarivanja prava na jednokratnu novčanu pomoć.

Zaštitnik građana konstatuje da je pretežan deo aktivnosti CSR bio usmeren ka saradnji sa Humanitarnom organizacijom i školom, koje su i obezbedile prve usluge pomoći, dok se aktivnost organa starateljstva ograničila na postupke radi ostvarivanja prava na besplatan obrok i jednokratnu pomoć.

CSR nije izvestio Zaštitnika građana o postupcima, aktivnostima i merama u odnosu na decu A. koja pohađaju osnovnu školu, niti u odnosu na decu iz ove porodice predškolskog uzrasta. Stoga, Zaštitnik građana konstatuje da takve aktivnosti organa starateljstva nisu ni sprovedene.

CSR je ocenio da je porodica „opterećena siromaštvom“ ali je procenio da su tome „doprineli“ i roditelji dece svojim „nedovoljnim angažovanjem“. Očekivanje organa starateljstva je da će poboljšanju položaja dece A. i njihove porodice doprineti saradnja sa Humanitarnom fondacijom „Humano srce“.

Prilikom utvrđivanja propusta u radu Centra za socijalni rad XXXX i upućivanja preporuka ovom organu, Zaštitnik građana se rukovodio relevantnim odredbama Ustava Republike Srbije, Konvencije o pravima deteta , Zakona o socijalnoj zaštiti , Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja , Zakona o zdravstvenoj zaštiti , Zakona o zdravstvenom osiguranju  i Zakona o prebivalištu i boravištu građana .

Pravo deteta na odgovarajući životni standard i pravo deteta da se njegovim/njenim roditeljima pruži pomoć i podrška u ostvarivanju roditeljstva, koja su propisana Konvencijom o pravima deteta, stvaraju na strani države i njenih organa odgovarajuće obaveze. Saznanje da dete živi u siromaštvu, naročito teškom siromaštvu, obavezuje organe javne vlasti da odgovarajućim merama umanje posledice ili otklone uzroke siromaštva a detetu omoguće da u punoj meri ostvaruje prava koja su mu garantovana.

Podrška roditeljima u ostvarivanju roditeljstva obuhvata i podršku usmerenu na omogućavanje i podsticanje roditelja da radnim angažovanjem ostvaruju prihode, kao i da se u periodima kada to nije moguće odgovarajućim finansijskim merama pruži podrška roditeljima da deci obezbede adekvatan životni standard.

U konkretnom slučaju, Zaštitnik građana je utvrdio da se CSR XXXX, tokom više godina, i pored saznanja o teškom siromaštvu u kome žive deca A, nije adekvatno angažovao da deci i njihovoj porodici obezbedi one usluge podrške i pomoći koje u sistemu socijalne zaštite postoje. Jedina aktivnost CSR bila je odlučivanje o zahtevima porodice za besplatan obrok i jednokratnu novčanu pomoć.

CSR je tokom dužeg perioda zanemario i ignorisao činjenicu da porodica nema uredno prijavljeno prebivalište. Iako je konstatovao da je to prepreka za ostvarivanje prava u oblasti socijalne zaštite i drugih prava, CSR je jednako dosledno propuštao da svojim postupanjem omogući i pomogne da porodica izvrši prijavu prebivališta na adresi centra za socijalni rad, što je kao mogućnost propisao Zakon o prebivalištu i boravištu građana.

Tokom više godina, CSR nije preduzimao adekvatne aktivnosti na proceni stanja i potreba dece, niti je ostvarivao saradnju sa ustanovama obrazovanja i vaspitanja u cilju praćenja potreba dece na školovanju. Bio je potreban zahtev škole koju pohađa dvoje dece A, medijsko informisanje i postupanje Zaštitnika građana da bi organ starateljstva započeo sa ostvarivanjem svojih nadležnosti. Međutim, čak i tada, organ starateljstva pretežno se oslonio na druge ustanove i organizacije (Humanitarna organizacija „Humano srce“ i škola) ne preduzimajući one mere koje organu starateljstva, samostalno ili uz podršku i saradnju drugih organa, organizacija i ustanova, stoje na raspolaganju. Izostale su aktivnosti organa starateljstva na proceni stanja i potreba dece i planiranju i pružanju usluga koje deci i porodici mogu biti stavljene na raspolaganje. Izostala je i saradnja organa starateljstva sa osnovnom školom i predškolskom ustanovom kako bi se obezbedile usluge podrške deci u osnovnom obrazovanju, obezbedilo uključivanje dece u predškolsko vaspitanje i obrazovanje, otklonili ili umanjili rizici od socijalnog isključivanja i omogućilo deci da u punoj meri koriste sve raspoložive resurse zajednice.

Konačno, organ starateljstva je pretežnu odgovornost za život dece u teškom siromaštvu, koje je ugrozilo njihove vitalne interese, pripisao roditeljima, zanemarujući sopstvenu odgovornost u zaštiti dece i činjenicu da godinama Centar ima saznanja o teškom siromaštvu u kome živi petoro dece i njihovi roditelji i da tokom čitavog tog perioda nije preduzeo odgovarajuće aktivnosti na pružanju pomoći deci i pružanju podrške roditeljima u ostvarivanju roditeljstva.

Zaštitnik građana nalazi da će postupanjem po preporukama Centar za socijalni rad XXXX otkloniti učinjene propuste u radu kao i da će postupanje po preporukama doprineti unapređenju položaja dece A, otklanjanju ili umanjenju posledica dosadašnjih propusta u radu organa starateljstva i poboljšanju rada tog organa vlasti u zaštiti prava i interesa dece.

Izvor: sajt Zaštitnika građana (www.ombudsman.rs)

Izvor: izvodi iz propisa preuzeti su iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com-a

Najnoviji tekstovi