Slučajevi iz prakse
U postupku po pritužbama, kao i nakon obraćanja građana i građanki, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti – u daljem tekstu: Poverenik, je došao do saznanja da pojedine gradske/opštinske uprave usko ili pogrešno tumače propise u postupku promene oznake pola ili promene ličnog imena u matičnoj knjizi. Tako je uočeno da je u postupku koji se vodio pred gradskom upravom odbijen zahtev lica za promenu oznake pola iako su ispunjeni uslovi propisani zakonskim i podzakonskim aktima. Povereniku se obratila transrodna osoba kojoj je Gradska uprava odbila promenu oznake pola iako je nadležna ustanova izdala potvrdu o promeni pola na propisanom obrascu nakon sprovedene najmanje jednogodišnje hormonske terapije uz indikaciju i praćenje lekara specijaliste psihijatrije i lekara specijaliste sa užom specijalizacijom endokrinologije. U drugom slučaju je transrodnom muškarcu odbijena promena ličnog imena zbog toga što je podnosiocu zahteva prethodno izrečena uslovna osuda. Imajući u vidu da mu je u ličnim dokumentima upisano žensko ime, a da je u pitanju osoba muškog pola, takva situacija mu onemogućava da u potpunosti završi proces tranzicije i izlaže ga ponižavajućem i diskriminatornom postupanju. Ovim povodom Povereniku se obratila i gradska uprava sa molbom za tumačenje propisa sa aspekta antidiskriminacionih propisa.
Promena ličnog imena usled promene pola
Radi potpunog razumevanja i sagledavanja svih činjenica, treba najpre imati u vidu da osoba koja menja lično ime usled promene pola, nije u istoj situaciji kao i osoba koja želi da promeni ime iz bilo kog drugog razloga, imajući u vidu da osoba koja je promenila pol, nosi ime koje nije u skladu sa njegovim/njenim polom. Takva neusklađenost, nosi sa sobom brojne probleme sa kojima se lice suočava u svakodnevnom funkcionisanju. Takođe, osobe koje su u procesu tranzicije, pod uticajem hormonske terapije u značajnoj meri menjaju svoj fizički izgled, poprimajući karakteristike pola koje nije u skladu sa imenom i polom koji je upisan na rođenju.
Transrodne osobe, koje menjaju ime zbog usklađivanja imena sa polom, odnosno rodnim identitetom, nisu u istom položaju kao i druge osobe koje svoje lično ime, koje je već u skladu sa polom, menjaju u neko drugo ime iz bilo kog drugog razloga. U tom smislu svaka primena nekog neutralnog pravila koje za posledicu ima onemogućavanje transrodnih osoba da usklade svoje ime i pol, diskriminatorna je.
Poverenik najpre ukazuje da je diskriminacija zabranjena Ustavom Republike Srbije (“Sl. glasnik RS”, broj 98/2006) – u daljem tekstu: Ustav, i da se odredbe koje se odnose na ljudska prava direktno primenjuju na osnovu Ustava.
Članom 21. Ustava, propisana je zabrana diskriminacije, pa se u stavu 3. kaže:
„Zabranjena je svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta.“
Ustavna zabrana diskriminacije, bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije (“Sl. glasnik RS”, br. 22/2009 i 52/2021), koji zabranjuje svako neopravdano isključivanje ili ograničavanje na osnovu rodnog identiteta ili pola, kao i drugih ličnih svojstava.
Članom 20. Zakona o zabrani diskriminacije, propisano je kada postoji diskriminacija na osnovu pola, roda i rodnog identiteta, gde se između ostalog u stavu 2. izričito propisuje da je zabranjeno uskraćivanje prava zbog promene pola, pa se kaže:
„Zabranjeno je uskraćivanje prava ili javno ili prikriveno priznavanje pogodnosti u odnosu na pol, odnosno rod i rodni identitet ili zbog promene pola, odnosno prilagođavanja pola rodnom identitetu, kao i zbog trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva radi nege deteta ili posebne nege deteta. Zabranjeno je i fizičko i drugo nasilje, eksploatacija, izražavanje mržnje, omalovažavanje, ucenjivanje i uznemiravanje s obzirom na pol, odnosno rod i rodni identitet, kao i javno zagovaranje, podržavanje i postupanje u skladu sa predrasudama, običajima i drugim društvenim obrascima ponašanja koji su zasnovani na ideji podređenosti ili nadređenosti polova, odnosno stereotipnih uloga polova.“
Dalje, članom 6. Zakona o matičnim knjigama ( “Sl. glasnik RS”, br. 20/2009, 145/2014 i 47/2018), propisana je nadležnost, pa se navodi da se poslovi vođenja matičnih knjiga i rešavanja u prvostepenom upravnom postupku u oblasti matičnih knjiga poveravaju opštinama, odnosno gradovima, odnosno gradu Beogradu, a da poslove izvršava opštinska uprava, odnosno gradska uprava, odnosno gradska uprava grada Beograda.
Članom 45b Zakona o matičnim knjigama, propisano je sledeće:
„U matičnu knjigu rođenih upisuje se podatak o promeni pola na osnovu rešenja organa iz člana 6. st. 2. i 4. ovog zakona, koje se donosi na osnovu propisane potvrde nadležne zdravstvene ustanove.
Zdravstvena ustanova iz stava 1. ovog člana dostavlja potvrdu nadležnom organu iz člana 6. st. 2. i 4. ovog zakona u roku od 15 dana od dana promene pola.
Potvrdu iz stava 1. ovog člana zdravstvena ustanova dostavlja elektronskim putem, a bez odlaganja i putem pošte.
U potvrdu iz stava 1. ovog člana upisuje se: ime i prezime; datum; mesto; opština/grad rođenja; jedinstveni matični broj građana; ime i prezime roditelja, lica kome je promenjen pol; podatak o promeni pola za to lice, kao i ime i prezime lekara koji je izdao potvrdu.
Ministar i ministar nadležan za poslove zdravlja sporazumno propisuju način izdavanja i obrazac potvrde iz stava 1. ovog člana.“
Na osnovu navedenog zakonskog ovlašćenja, donet je Pravilnik o načinu izdavanja i obrascu potvrde nadležne zdravstvene ustanove o promeni pola (“Sl. glasnik RS”, broj 103/2018) – u daljem tekstu: Pravilnik. Ovim Pravilnikom propisan je način izdavanja i obrazac potvrde o promeni pola, koju izdaje nadležna zdravstvena ustanova.
Članom 2. Pravilnika, propisano je sledeće:
„Potvrda o promeni pola je javna isprava, na osnovu koje opštinska uprava, odnosno gradska uprava, odnosno gradska uprava grada Beograda (u daljem tekstu: nadležni organ) donosi rešenje na osnovu kojeg se upisuje činjenica o promeni pola u matičnu knjigu rođenih u koju je upisana činjenica rođenja lica koje je promenilo pol.“
Članom 3. Pravilnika, propisano je sledeće:
„Potvrdu o promeni pola izdaje zdravstvena ustanova nakon:
1) sprovedene najmanje jednogodišnje hormonske terapije uz indikaciju i praćenje lekara specijaliste psihijatrije i lekara specijaliste sa užom specijalizacijom endokrinologije ili
2) izvršene hirurške intervencije promene pola.
Za promenu pola izvršenu u inostranstvu potvrdu o promeni pola izdaje zdravstvena ustanova iz stava 1. ovog člana na osnovu medicinske dokumentacije inostrane zdravstvene ustanove u kojoj je izvršena promena pola i u kojoj su sadržani dokazi o činjenici da je sprovedena promena pola na način predviđen u stavu 1. tač. 1) i 2) ovog člana.
Potvrdu o promeni pola potpisuju:
1) lekar specijalista psihijatrije i lekar specijalista sa užom specijalizacijom endokrinologije u slučaju iz stava 1. tačka 1) ovog člana po zahtevu lica kome se menja pol ili
2) lekar specijalista hirurgije u slučaju iz stava 1. tačka 2) ovog člana.“
Članom 5. Pravilnika, propisano je sledeće:
„Nadležna zdravstvena ustanova potvrdu o promeni pola dostavlja nadležnom organu koji vodi matičnu knjigu rođenih za lice koje je promenilo pol, i to:
1) po okončanju postupka o promeni pola iz člana 3. stav 1. tačka 1) ovog pravilnika po zahtevu lica kome je promenjen pol ili
2) u roku od 15 dana od dana okončanja postupka promene pola iz člana 3. stav 1. tačka 2) ovog pravilnika.“
Članom 7. Pravilnika, propisano je sledeće:
„Podaci koji se upisuju u obrazac potvrde o promeni pola moraju biti identični podacima upisanim u zdravstvenoj dokumentaciji i evidencijama koje vodi nadležna zdravstvena ustanova i javnim ispravama iz člana 6. stav 2. ovog pravilnika.
Potvrda o promeni pola, izdata na obrascu iz člana 4. stav 1. ovog pravilnika, sastavlja se u dva istovetna primerka, koje potpisuje lekar/i.
Jedan primerak potvrde o promeni pola čuva se u nadležnoj zdravstvenoj ustanovi, a drugi primerak se dostavlja matičaru.
Matičar primerak potvrde o promeni pola čuva u spisima predmeta koji se odnosi na upis činjenice rođenja za lice koje je promenilo pol.
Potvrda o promeni pola iz člana 4. stav 2. ovog pravilnika čuva se u arhivi informacionog sistema zdravstva i arhivi Registra matičnih knjiga.“
Evropski sud za ljudska prava je u svojoj praksi ukazao da je uslovljavanje lica postupcima koji dovode do sterilizacije, kao uslov za promenu oznake pola u javnim ispravama, predstavlja povredu prava na poštovanje porodičnog života iz Konvencije o ljudskim pravima.
Imajući u vidu sve navedeno, evidentno je da pravo na promenu oznake pola u matičnoj knjizi rođenih, pod propisanim uslovima, ima i lice kome je izdata potvrda o sprovedenoj hormonskoj terapiji u trajanju od najmanje godinu dana uz indikaciju lekara specijaliste psihijatrije i endokrinologije.
Pored ovog slučaja Poverenik se u praksi susreo sa još jednim problemom na koji je ukazala transrodna osoba. Naime transrodnoj osobi je odbijena promena ličnog imena zbog toga što je podnosiocu zahteva prethodno izrečena uslovna osuda. Povodom ovog slučaja podsećamo, Povereniku se obratila i gradska uprava u cilju pravilne primene propisa. U tom smislu, treba videti šta kažu relevantne odredbe Porodičnog zakona (“Sl. glasniku RS”, br. 18/2005, 72/2011-dr. zakon i 6/2015) – u daljem tekstu: PZ, Krivičnog zakonika (“Sl. glasnik RS”, br. 85/2005,..,35/2019) – u daljem tekstu: KZ, kao i već pomenutog Zakona o zabrani diskriminacije, zbog toga što citirane odredbe ne egzistiraju samostalno u pravnom sistemu Republike Srbije, već se moraju tumačiti u vezi sa drugim pozitivnim propisima.
Najpre, članom 347. PZ, propisano je ko nema pravo na promenu ličnog imena, pa se kaže:
„Pravo na promenu ličnog imena nema:
1. lice protiv koga se vodi krivični postupak za delo za koje se goni po službenoj dužnosti;
2. lice koje je osuđeno za krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti dok kazna nije izvršena odnosno dok traju pravne posledice osude;
3. lice koje promenom ličnog imena namerava da izbegne neku svoju obavezu;
4. lice koje namerava da promeni ime u pogrdno ime, ime kojim se vređa moral ili ime koje je u suprotnosti sa običajima i shvatanjima sredine.“
S druge strane treba imati u vidu da uslovna osuda nije kazna, već mera upozorenja, propisana članom 64. KZ.
Članom 94. KZ, propisane su pravne posledice osude, tačnije nastupanje pravnih posledica osude, pa je u stavu 2. propisano između ostalog i da pravne posledice osude ne mogu nastupiti ako je učiniocu izrečena novčana kazna, uslovna osuda (ako ne bude opozvana), sudska opomena ili je učinilac oslobođen od kazne.
Pored činjenice da u pitanju nije kazna, već mera upozorenja, Poverenik ukazuje i na odredbu člana 7. Zakona o zabrani diskriminacije koja propisuje slučajeve posredne diskriminacije. Suština akta posredne diskriminacije jeste postojanje jedne naizgled neutralne odredbe, koje lice ili grupu lica, zbog njegovog ličnog svojstva (pol, rodni identitet), stavlja u nepovoljniji položaj. Drugim rečima, neka, na prvi pogled, neutralna odredba, kriterijum ili pravilo, u praksi može proizvesti diskriminatoran efekat u odnosu na određeno lice samo zbog njegovog ličnog svojstva.
Stoga uskim tumačenjem člana 347. PZ, bez uvažavanja svih specifičnosti konkretnog slučaja postaje evidentno da naizgled neutralno pravilo može da proizvede diskriminatorne posledice po transrodne osobe koje svoje lično ime menjaju radi usklađivanja imena sa rodnim identitetom.
Poverenik koristi priliku i da ukaže na praksu Evropskog suda za ljudska prava. U slučaju Christine Goodwin v. United Kingdom, navedeno je između ostalog: „poštovanje ljudskog dostojanstva i ljudske slobode predstavlja samu suštinu Konvencije. Konkretno, po članu 8. Konvencije, u kojem pojam lične autonomije predstavlja važno načelo na kojem se temelji tumačenje garantija koje taj član sadrži, štiti se lična sfera svakog pojedinca, uključujući i njegovo pravo na određivanje podataka o svom identitetu kao ljudske jedinke (vidi, pored ostalog, Pretty v. the United Kingdom, br. 2346/02, presuda od 29. aprila 2002, st. 62, kao i Mikulić v. Croatia, br. 53176/99, presuda od 7. februara 2002, st. 53.). U dvadeset i prvom veku, pravo transrodnih osoba na lični razvoj i fizičku i moralnu sigurnost, kakvu u punom smislu uživaju ostali članovi društva, ne može da se posmatra kao nešto što je kontroverzno i što iziskuje da prođe neko vreme da bi pitanja s tim u vezi mogla da se sagledaju u jasnijem svetlu. Ukratko, nezadovoljavajuća situacija u kojoj transrodne osobe koji su putem operacije promenile pol žive u nekakvom međuprostoru, ne pripadajući u potpunosti ni jednom ni drugom polu, više nije održiva.“
Zaključak Poverenika
Imajući u vidu sve navedeno, Poverenik upućuje preporuku mera matičnim službama, kako bi se izbeglo eventualno nastupanje neposredne ili posredne diskriminacije transrodnih i transpolnih osoba, u onim slučajevima kada se promena ličnog imena vrši zbog usklađivanja sa rodnim identitetom odnosno polom, kao i u onim slučajevima kada se zahteva promena oznake pola u matičnim knjigama i to tako:
- da prilikom primene propisa u postupku promene oznake pola u matičnoj knjizi rođenih, ima u vidu da pravo na promenu oznake pola u skladu sa zakonom ima, ne samo lice koje je operativnim putem promenilo pol, već i lice kome je u skladu sa propisima izdata potvrda o sprovedenoj hormonskoj terapiji u trajanju od najmanje godinu dana uz indikaciju lekara specijaliste psihijatrije i endokrinologije.
- da u onim slučajevima u kojima je promena ličnog imena potrebna radi usaglašavanja sa polom odnosno rodnim identitetom u skladu sa zakonom, omogući promenu ličnog imena transrodnim i transpolnim osobama, bez dodatnih uslova i ograničenja.
Izvor: sajt Poverenika za zaštitu ravnopravnosti (www.ravnopravnost.gov.rs)
Izvor: izvodi iz propisa preuzeti iz pravne baze „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com