Prema čl.37.Zakona o radu:
“Ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba.
Poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora o radu iz stava 1. ovog člana na osnovu kojih se radni odnos sa istim zaposlenim zasniva za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca.
Prekid kraći od 30 dana ne smatra se prekidom perioda iz stava 2. ovog člana.
Izuzetno od stava 2. ovog člana, ugovor o radu na određeno vreme može da se zaključi:
1) ako je to potrebno zbog zamene privremeno odsutnog zaposlenog, do njegovog povratka;
2) za rad na projektu čije je vreme unapred određeno, najduže do završetka projekta;
3) sa stranim državljaninom, na osnovu dozvole za rad u skladu sa zakonom, najduže do isteka roka na koji je izdata dozvola;
4) za rad na poslovima kod novoosnovanog poslodavca čiji upis u registar kod nadležnog organa u momentu zaključenja ugovora o radu nije stariji od jedne godine, na vreme čije ukupno trajanje nije duže od 36 meseci;
5) sa nezaposlenim kome do ispunjenja jednog od uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju nedostaje do pet godina, najduže do ispunjenja uslova, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Poslodavac može sa istim zaposlenim da zaključi novi ugovor o radu na određeno vreme po isteku roka iz stava 4. tač. 1-3) ovog člana po istom, odnosno drugom pravnom osnovu, u skladu sa ovim članom.
Ako je ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama ovog zakona ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme”.
Dakle, radni odnos na određeno vreme može da bude i duži od 24 meseca u slučaju da je to neophodno zbog zamene privremeno odsutnog zaposlenog, do njegovog povratka na rad. Ako je ugovor o privremenom radu zaključen u vezi sa određenim projektom, koji je vremenski ograničen, ali ipak nije završen u roku od 24 meseca, moguće je produžiti rad na određeno do realizacije projekta. Sa stranim državljaninom je takođe moguće produžiti ovaj period do isteka njegove dozvole za rad.
Samo u situacijama koje predviđa Zakon o radu je moguće produžiti propisani rok od 24 meseca. U suprotnom, ukoliko poslodavac zadrži radnika najmanje pet radnih dana preko predviđenog roka, smatra se da je ugovor o radu na određeno zamenjen ugovorm naneodređeno vreme.
Takođe, ukoliko je ugovor o radu na određeno vreme zasnovan u suprotnosti sa odredbama novog Zakona o radu, smatra se da je radni odnos zaključen na neodređeno. Na ovaj način, nove odredbe Zakona o radu maksimalno štite prava radnika iako je rok radnog odnosa na određeno vreme produžen na čak 24 meseca.
Radni odnos na određeno vreme postaje radni odnos na neodređeno vreme ako zaposleni nastavi da radi najmanje pet radnih dana po isteku roka za koji je zasnovan radni odnos u koje se ne računaju neradni dani, odnosno dani nedeljnog odmora, godišnjeg odmora, plaćena odsustva, bolovanja, praznik I udaljenje sa rada.
Izvor: Redakcija “Profi Sistema”.