Zakon o nasleđivanju (“Sl. glasnik RS”, br. 46/95, 101/2003 – odluka USRS i 6/2015) predviđa dva načina razbaštinjenja nužnih naslednika i to:
-isključenje nužnih naslednika i
-lišenje nužnih naslednika.
Isključenje nužnih naslednika
Isključenje nužnih naslednika regulisano je odredbama čl.61-63. Zakona o nasleđivanju:
Uzroci isključenja
Zaveštalac može isključiti iz nasleđa nužnog naslednika koji se povredom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogrešio o njega (ako se uvredljivo ili grubo odnosio prema zaveštaocu, ako je umišljajno učinio krivično delo prema zaveštaocu, njegovom detetu, usvojeniku, bračnom drugu ili roditelju, ako se odao neradu i nepoštenom životu).
Isključenje može biti potpuno ili delimično.
Dakle, nužni naslednik se isključuje iz nasleđa zbog određenih grešaka prema ostaviocu. Isključenje se razlikuje od nedostojnosti za nasleđivanje, jer nedostojnost nastaje po sili zakona bez izjave ostavioca i nedostojni ne može naslediti na osnovu zakona ili zaveštanja, niti steći kakvu korist ili zaveštanja. Takođe, o isključenju sud ne pazi po službenoj dužnosti, nego po zahtevu zainteresovanog lica, dok je o nedostojnosti dužan da pazi po službenoj dužnosti.
Poznato je da se zaveštanje može izmeniti. Takođe, može se menjati i izjava volje zaveštaoca o isključenju nužnih naslednika. U opisanom slučaju, ostavilac isključuje svog nužnog naslednika sa ciljem da ga kazni za određene radnje. Pored nabrojanih radnji, koje ne moraju imati kvalitet krivčnog ili prekršajnog dela, to mogu biti i druge radnje.
Treba napomenuti da moralna obaveza nije zakonom određena, a ista zavisi i od shvatanja sredine u kojoj živi ostavilac. Da li su povrede obaveza teže, utvrđuje sud na osnovu objektivnih i subjektivnih merila, odnosno prema shvatanju društvene sredine i stavu isključenog prema povredi takve obaveze.
Zakon nije odredio zbog kojih krivičnih dela će nužni naslednik biti isključen, a u načelu to mogu biti sva dela, izuzev onih koja predstavljaju razlog nedostojnosti za nasleđivanje.
Nepošten život nužnog nasledinika kao zakonski razlog za isključenje može se prema dosadašnjoj sudskoj paksi ispoljavati u kockanju, pijančenju, prosjačenju i dr.
Za razliku od nedostojnosti, isključenje može biti potpuno ili delimično-isključenje ograničeno na pojedine stvari ili prava iz zaostavštine, jer zavisi od volje zaveštaoca.
Može se zaključiti da isključenje iz nasleđa ima karakter građansko-pravne sankcije zbog težeg zanemarivanja obaveza naslednika prema ostaviocu, te je zbog toga njen bitni element subjektivni odnos naslednika prema sopstvenim postupcima, koji se mora okarakterisati kao skrivljeno ponašanje.
Uslovi punovažnosti isključenja
Isključenje mora biti učinjeno u obliku potrebnom za zaveštanje.
Isključenje mora biti izraženo na nesumnjiv način, a poželjno je navesti i uzrok isključenja.
Uzrok isključenja mora postojati u vreme ostaviočeve smrti.
Dokazivanje osnovanosti isključenja tereti onog ko se na isključenje poziva.
Dakle, isključenje nužnog naslednika se ne pretpostavlja, nego mora biti izraženo tako da ne postoji sumnja. Punovažno je samo ono isključenje koje je učinjeno u bilo kojoj formi potrebnoj za zaveštanje. Isključenje deli sudbinu zaveštanja ukoliko je dato u zaveštanju koje je ništavo ili rušljivo.
Treba napomenuti da isključenje mora postojati ne samo u vreme kad je izjava o isključenju data, nego i u momentu smrti ostavioca.
Posledice isključenja
Isključeni gubi nasleđe u meri u kojoj je isključen.
Prava ostalih koji mogu naslediti određuju se kao da je isključeni umro pre ostavioca.
Lišenje nužnih naslednika
Odredbama čl.64. i 65. Zakona o nasleđivanju regulisano je lišenje nužnih naslednika:
Ako je potomak koji ima pravo na nužni deo prezadužen ili je rasipnik, zaveštalac ga može u celini ili delimično lišiti nužnog dela u korist potomaka lišenog.
Lišenje mora biti učinjeno u obliku potrebnom za zaveštanje.
Lišenjem nužnog dela sprečava se potomak zaveštaoca da nasledi kao nužni naslenik, a omogućava se da umesto njega nužni deo njemu namenjen steknu njegovi potomci. Na ovaj način štite se interesi potomaka lišenog. Za razliku od isključenja, lišenje se primenjuje samo prema određenim nužnim naslednicima i u korist potomaka lišenog lica.
Lišenje je punovažno samo ako u trenutku smrti ostaviočeve lišeni ima maloletno dete ili maloletnog unuka od ranije umrlog deteta.
Isto važi i ako lišeni ima punoletno dete ili punoletnog unuka od ranije umrlog deteta, koji su nesposobni za privređivanje.
Prema citiranim odredbama nužni naslednik može biti lišen nužnog dela zbog njegovog stanja i ponašanja, ako su ispunjene pretpostavke na strani korisnika nužnog dela. Ono je punovažno ako je u vreme lišenja lišen prezadužen ili rasipnik, a to stanje postoji i u vreme smrti ostavioca.
Cilj ustanove lišenja je zaštita imovinskih interesa potomaka lišenog koje je on po zakonu dužan da izdržava. Ono može biti učinjeno samo u korist maloletnog deteta ili maloletnog unuka od ranije umrlog deteta koji je živ u trenutku delacije. Takođe, ostavilac može lišiti nasleđa potomka koji ima punoletno dete ili punoletnog unuka od ranije umrlog deteta, ako su nesposobni za privređivanje.
Izvor: Izvod iz zakona preuzet iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com.