Na konferenciji povodom završetka petogodišnjeg projekta koji u okviru Nemačke razvojne saradnje sprovodio GIZ, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja je rekao da je projekat „Usluge socijalne zaštite za osetljive grupe“ doprineo je razvoju institucija socijalne zaštite na lokalnom nivou. Dakle, na onom nivou koji je u direktnom dodiru sa građanima, i koji je nadležan da odgovara na konkretne, životne zahteve i pitanja građana. Ostvarenjem tog cilja, pružena je pomoć lokalnim samoupravama da osnaže svoje kapacitete za socijalnu zaštitu, uspostavljanjem novih usluga potrebnih osetljivim grupama o kojima brinemo – starima, osobama sa invaliditetom, porodicama koje brinu o svojim nemoćnim članovima.
Ministar je rekao da sa zadovoljstvom možemo da sagledamo rezultate uspešne saradnje sa GIZ-m, koji su značajno unapredili usluge socijalne zaštite, kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou, među kojima je i osnaživanje normativno pravnog okvira. Selaković je podsećajući, da ukoliko ne bi postojale usluge poput pomoći u kući, dnevnog boravaka, ličnog pratioca, personalnog asistenta, rekao da bi njihovi korisnici morali da napuste svoje porodice i podršku potraže u institucijama za smeštaj.
Naglasivši koliko je za sistem socijalne zaštite R. Srbije važno jačanje JLS za preuzimanje obaveza iz ove oblasti, ministar je rekao da one moraju da prepoznaju svoju ulogu u pružanju podrške korisniku u zajednici u kojoj živi, da planiraju veća finansijska sredstva za usluge u njihovoj nadležnosti u budućnosti, da te iste usluge učine dostupnijim svojim građanima, ali i da budu odgovorni za kvalitet usluga koje pružaju.
Ministar navodi da je obilazeći gradove i opštine po Srbiji, susreo novouspostavljene usluge koje pružaju lokalni Centri za pružanje usluga socijalne zaštite. I iskustva koja imaju, kako zaposleni u Centrima, ali na prvom mestu korisnici tih usluga, su za svaku vrstu pohvale. Ako nešto nedostaje, to je veći broj pružalaca usluga, konkretno kada govorim o personalnim asistentima, ličnim pratiocima, kada govorimo o osobama koje pružaju pomoć u kući našim najstarijim sugrađanima.
Ministar je ukazao da zahvaljujući projektu danas ima 297 licenciranih pružaoca usluga iz različitih sektora, javnog, privatnog i civilnog, što je ogromno povećanje, jer ih je, prema njegovim rečima, 2014. godine bilo samo 24.
Istakavši da se GIZ pokazao kao jedan od najpouzdanijih, ali istovremeno i najfleksibilnijih i najpristupačnijih saradnika, podržavajući upravo one aktivnosti za koje je Ministarstvo zatražilo podršku, ministar se ujedno i zahvalio na dosadašnjoj podršci. Ministar je najavio nastavak saradnje, kroz projekat „Socijalna inkluzija u Srbiji“, koji će podržati partnere u Srbiji u jačanju socijalnog i ekonomskog uključivanja najosetljivijih grupa u naše društvo.
Kako je navela ambasadorka SR. Nemačke u Srbiji podrška Nemačke u okviru ovog projekta je posebno doprinela razvoju Strategije za deinstitucionalizaciju.
Podsećamo, čl. 40. Zakona o socijalnoj zaštiti („Sl. glasnik RS“, broj 24/2011 i 117/2022-OUS ) propisane su Grupe usluga socijalne zaštite:
„Usluge socijalne zaštite podeljene su u sledeće grupe:
1) usluge procene i planiranja – procena stanja, potreba, snaga i rizika korisnika i drugih značajnih osoba u njegovom okruženju; procena staratelja, hranitelja i usvojitelja; izrada individualnog ili porodičnog plana pružanja usluga i mera pravne zaštite i drugih procena i planova;
2) dnevne usluge u zajednici – dnevni boravak; pomoć u kući; svratište i druge usluge koje podržavaju boravak korisnika u porodici i neposrednom okruženju;
3) usluge podrške za samostalan život – stanovanje uz podršku; personalna asistencija; obuka za samostalni život i druge vrste podrške neophodne za aktivno učešće korisnika u društvu;
4) savetodavno-terapijske i socijalno-edukativne usluge – intenzivne usluge podrške porodici koja je u krizi; savetovanje i podrška roditelja, hranitelja i usvojitelja; podrška porodici koja se stara o svom detetu ili odraslom članu porodice sa smetnjama u razvoju; održavanje porodičnih odnosa i ponovno spajanje porodice; savetovanje i podrška u slučajevima nasilja; porodična terapija; medijacija; SOS telefoni; aktivacija i druge savetodavne i edukativne usluge i aktivnosti;
5) usluge smeštaja – smeštaj u srodničku, hraniteljsku ili drugu porodicu za odrasle i starije; domski smeštaj; smeštaj u prihvatilište i druge vrste smeštaja.“
Izvor: sajt Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja (www.minrzs.gov.rs)
Izvor: izvod iz propisa je preuzet iz pravne baze „Propis Soft“, redakcija Profi Sistem Com