Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije je na svom sajtu 19. februara 2021. godine objavilo poziv za javnu raspravu povodom Predloga strategije razvoja obrazovanja i vaspitanja u Republici Srbiji do 2030. godine.
U komentaru se navodi između ostalog tema o finansijama.
Iz Ex post analize se saznaje šta je bilo predviđeno, a šta ostvareno iz Strategije do 2020. godine, a iz predloga SROS-a do 2030. saznajemo nove strateške ciljeve za narednih deset godina.
Sledeće, u Akcionom planu koji je pripremljen za ovu i naredne joše dve godine, izričito stoji da neće zahtevati nikakva dodatna finansijska sredstva.
U Ex post analizi do 2020. stoji:
“Drugo opredeljenje podrazumeva posebno unapređenje obrazovanja nastavnika – pored stručnog, njihovo pedagoško, psihološko i metodičko obrazovanje, zatim razvoj nastavničke karijere – od uvođenja u posao nastavnika, preko dobijanja, obnavljanja i gubljenja licence, sistema ocenjivanja, praćenja, usavršavanja, sve do nagrađivanja, profesionalizacije i osiguranja ugleda nastavničke profesije.”
Postoji mreža državnih visokih škola i fakulteta na kojima se realizuju studijski programi za obrazovanje nastavnika i visokih škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača što zadovoljava potrebe Republike Srbije.
Date su i ocene koje jasno ukazuju šta je trebalo da se uradi ne bi li se društveni i profesionalni položaj nastavnika unapredio, ne bi li se razvio sistem napredovanja i nagrađivanja:
„Hiperprodukcija učitelja (učiteljski fakulteti upisuju veliki broj studenata) i nedostatak nastavnika za određene nastavne predmete kao što su fizika, matematika, engleski jezik.
Nije razvijen informacioni sistem što za posledicu ima nepostojanje podataka o broju studenata koji se obrazuju za rad u obrazovanju, kao i o potrebnom broju studenata za zvanje nastavnika, tj. o potrebama države za ovu struku.
Ne postoji korelacija između odobrenih budžetskih sredstava i potreba za određenim nastavničkim profilima.
Samo učiteljski/pedagoški fakulteti imaju jasno usmerenje ka obrazovanju nastavnika.
Nedovoljno istraživanja koja se odnose na obrazovanje nastavnika.
Nedovoljan broj srednjoškolaca sa dobrim uspehom se opredeljuje za studiranje koje je usmereno na nastavničku profesiju što je rezultat statusa nastavničke profesije u državi.
Izradu finansijske projekcije koja se odnosi na napredovanje nastavnika i sticanje zvanja za petogodišnji period.“
U predlogu SROS-a do 2030 godine stoji stav pun opštih mesta:
Trenutno stanje govori o tome i da treba insistirati na merama koje se odnose na unapređivanje inicijalnog obrazovanja nastavnika, izgradnje prilagođenog sistema profesionalnog usavršavanja i vrednovanja rada nastavnika, obezbeđivanje uslova za zapošljavanje nastavnika koji su prethodno stekli odgovarajuće obrazovanje za profesiju nastavnik, kao i obezbeđivanje uslova za prepoznavanje značaja i unapređivanje položaja profesije nastavnik.
Konkretnije, obrazovanje i razvoj nastavnika, kao posebno evaluirana oblast definisana u SROS 2020, pored ostalog, zahteva dalji razvoj fleksibilnih puteva za sticanje inicijalnog obrazovanja nastavnika, kroz integrisane interdisciplinarne studije, programe učenja tokom čitavog života/kratke cikluse, master studije za obrazovanje nastavnika. Očekuje se da programi za inicijalno obrazovanje nastavnika odgovore na zahteve obrazovanja za 21. vek, oslanjajući se na naučna saznanja iz oblasti psihologije, pedagogije i metodike, savremene tendencije u obrazovnim politikama i pedagoškoj praksi. Cilj programa inicijalnog obrazovanja nastavnika je građenje profesionalnog identiteta nastavnika – refleksivnih praktičara, koji u saradnji sa ostalim akterima školskog života i lokalne zajednice preispituju i istražuju svoju praksu i razvijaju je u uskladu sa tim
Potrebno je i osmišljavanje i sprovođenje mera za unapređivanje položaja i prepoznavanje značaja i uloge nastavnika i mera za informisanje i motivisanje kandidata za upis na studijske programe za obrazovanje nastavnika.
Pored toga, ima i jedan stav koji govori o fleksibilnim putevima sticanja inicijalnog obrazovanja nastavnika – i kroz kratke kurseve.
Svemu nedostaje priznanje notorne činjenice, a to je da u Srbiji imamo nedostatak kvalifikovanih nastavnika i to za oblasti koje se u evropskom prostoru obrazovanja posebno apostrofiraju – za matematiku i prirodne nauke, a tu su i strani jezici i ko zna koje još oblasti u skoroj budućnosti. I zaista je moguća budućnost u kojoj će te oblasti predavati priučeni kursisti, jer neće imati ko drugi.
A nije naveden osnovni razlog nedostatka kvalifikovanih i kompetentnih nastavnika iz oblasti aktraktivnih i drugih delatnosti – a to je izuzetno loš materijalni položaj nastavnika – u zapećku svih statistika, kao živi dokaz da lični nivo obrazovanja i kompetentnost ne znači i pristojnu platu, dostojnu ugleda profesije kakvi bismo, sigurno, svi želeli.
Zato je i moguće da se navede vizija razvoja obrazovanja:
“Vizija razvoja obrazovanja je da obezbedi kvalitetno obrazovanje za postizanje punog potencijala stanovništva, a naročito svakog deteta i mlade osobe u Republici Srbiji.
Misija obrazovanja je da se obezbedi obrazovanje visokog kvaliteta koje služi razvoju društva u celini.“
Pitanje predškolskog vaspitanja i obrazovanja
Pored porasta obuhvata dece i privatno – javnog partnerstva u ovom segmentu obrazovnog sistema, nedostaje jasna vizija o tome kako želimo da predškolsko vaspitanje i obrazovanje izgleda 2030: na primer, da je obavezno od treće godine starosti deteta (koristi za buduće obrazovanje i društvo su davno izmerene i dokazane) i da ga u potpunosti finansira država na način kako to radi i za obavezno osnovno i (nadamo se) obavezno srednje obrazovanje.
To će svakako koštati, ali daleko je 2030. i možda posle ovih besplatnih aktivnosti u naredne tri godine, dođe vreme kad će država veći deo svog budžeta nameniti obrazovanju, jer je dugoročno bolje i zdravije za svako društvo od iznuđenih davanja.
I još bismo mogli navesti i pitanja i dileme i predloge rešenja, kad bi bilo spremnosti da se stvarno čujemo, razumemo i zajednički dođemo do boljih rešenja. Jer nijedna promena, reforma nije uspela ako u njoj nisu učestvovali “izvođači radova”, uz puno uvažavanje profesionalnog iskustva i želje da nam obrazovanje zaista bude bolje tamo gde treba i kako treba. A ako im namenimo ulogu “aministratora sistema”, možda i dobijemo dobru formu, ali bez stvaralačkog sadržaja.
Izvor: Sajt Sindikata obrazovanja Srbije (www.sind-obr.org.rs)