U jednom od svojih saopštenja, objavljenih na sajtu MUP-a dana 24.02.2026.godine, se navodi da:
“U skladu sa članom 52. Zakona o policiji (“Sl. glasnik RS”, br. 6/2016, 24/2018 i 87/2018), policijski službenici Ministarstva unutrašnjih poslova snimaće i fotografisati učesnike javnih okupljanja koja će se održati 25. februara 2026. godine u Beogradu, kao i košarkaške utakmice koja će se odigrati istog dana”.
Snimanje na javnim mestima je dakle definisano odredbama člana 52 Zakona o policiji, prema kojima:
Policija vrši nadzor i snimanje javnog mesta, radi obavljanja policijskih poslova, korišćenjem opreme za video akustičke snimke i fotografisanje u skladu sa propisom o evidencijama i obradi podataka u oblasti unutrašnjih poslova.
Kad postoji opasnost da prilikom javnog okupljanja dođe do ugrožavanja života i zdravlja ljudi ili imovine, policijski službenik ovlašćen je da vrši snimanje ili fotografisanje javnog skupa.
Radi primene policijskih ovlašćenja, otkrivanja i rasvetljavanja prekršaja i krivičnih dela, kao i kontrole i analize obavljanja policijskih poslova, Policija može vršiti audio i video snimanje postupanja policijskih službenika.
Radi postizanja ciljeva iz st. od 1. do 3. ovog člana, policijski službenik može koristiti prevozna i druga sredstva sa ili bez spoljnih obeležja Policije, sa uređajima za snimanje, kao i uređaje za snimanje i prepoznavanje registarskih tablica.
Nameru da sprovede aktivnosti iz stava 1. ovog člana Policija mora javno da saopšti, osim kada se vrši prikriveno snimanje u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku.
Podaci prikupljeni na način iz st. od 1. do 4. ovog člana, čuvaju se u propisanoj evidenciji.
Podaci koji se ne mogu koristiti u postupku, uništavaju se u roku od godinu dana.
Način snimanja na javnom mestu i način saopštavanja namere o tom snimanju propisuje ministar.
Radi se dakle o polisijskoj meri i radnji iz člana 47 stav 1 tačka 5 Zakona o policiji.
Reč je o jednom od slučaja ovlašćenog snimanja koje podrazumeva ispunjenost propisanih uslova i odluke koje prate tu konstataciju.
Nasuprot ovom ovlašćenom snimanju, kao i drugim ovlašćenim snimanjima (nadzorne kamere, bezbedonosne kamere…), imamo i neovlašćena snimanja (fotografisanja) koja su inkriminisana odredbama člana 144 Krivičnog zakonika (“Sl. glasnik RS”, br. 85/2005, 88/2005 – ispr., 107/2005 – ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016, 35/2019 i 94/2024), prema kojima krivično delo Neovlašćeno fotografisanje čini onaj:
(1) Ko neovlašćeno načini fotografski, filmski, video ili drugi snimak nekog lica i time osetno zadre u njegov lični život ili ko takav snimak preda ili pokazuje trećem licu ili mu na drugi način omogući da se sa njim upozna,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2)Ako delo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe,
kazniće se zatvorom do tri godine.
Ako imamo u vidu ovlašćeno snimanje, zatim slučajeve neovlašćenog snimanja, postavlja se pitanje u kojim drugim slučajevima je dozvoljeno snimanje. U tom međuprostoru koji nije striktno pravno regulisan, a prema opštim pravilima, mogu se snimati javni prostori samo ako osobe na snimku nisu ciljane, u prvom planu, odnosno ako snimak nije baš usmeren na njih. To može ako imamo pristanak, suglasnost te osobe.
Izvor: Izvodi iz propisa preuzeti su iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.