Teleskopske palice, šurikeni, nunčake, skakavci, odnosno oružja koje mladi vrlo često koriste u tučama mogu se vrlo lako kupiti na gotovo svakoj pijaci u Srbiji. Kako objašnjavaju u policiji, prodaja ovih predmeta ne može biti zabranjena jer po zakonu nisu hladno oružje, ali policija ih može oduzeti ukoliko proceni da određena osoba želi da ih koristi za napad.
Prema rečima Zorana Pošarca, inspektora Policijske uprave grada Beograda, Zakon o oružju i municiji ove predmete ne podrazumeva kao hladna oružja, ali policajac na terenu može u zavisnosti od situacije da oduzme sve što misli da može biti upotrebljeno za krivično delo.
– Zavisi i od toga kod koga je nađen i u kojoj situaciji. Po zakonu, hladna oružja su sablje, bajoneti, kame, bodeži i bokseri, dok u tu grupu ne spadaju noževi, iako mogu biti i automatski, poput skakavca – ističe Pošarac.
Ipak, u zakonu postoji i odredba koja u hladno oružje svrstava sve predmete čija je osnovna namena napad. Prodaja hladnih oružja je strogo zabranjena.
– U ovlašćenim prodavnicama u slobodnoj prodaji hladnog oružja nema. Sprovodi se redovna i rigorozna kontrola, ali i vlasnici prodavnica i prodavci su svesni da im se tako nešto ne bi isplatilo, imajući u vidu da su propisane veoma oštre kazne. Ipak, policija zna da se u nekim otvorenim tržnim centrima prodaju “bokseri”. Mi to kontrolišemo i oduzimamo, ali ne možemo da pretresamo svaku tezgu – objašnjava Pošarac.
Protiv svakog prodavca kod kog policija nađe neko nedozvoljeno oružje biće podneta krivična prijava, naglašava policijski inspektor.
– Broj ubistava počinjenih hladnim oružjem višestruko je manji od broja ubistava počinjenih vatrenim, a najčešće je u pitanju nož. U Beogradu je 2011. bilo pet ubistava nožem, njime je načinjena 31 teška povreda, a 28 pokušaja ubistva bilo je počinjeno nožem – kaže inspektor Pošarac.
Administrator
Ocigledno je zakonodavac taksativno nabrojao hladna oruzja, pri cemu nije nabrojao oruzja koja se po svojoj osnovnoj nameni smatraju sredstvima podobnim za povredu ili lisavanje zivota dugog lica. Medjutim, isti znacaj dat je i drugim predmetima kojima je osnovna namena napad. Procena da li ti drugi predmeti predstavljaju stvari koji se po Zakonu o oruzju i municii imaju oduzeti zavisi od konkretnih okolnosti. Naime, ukoliko neko lice takve predmete upotrebi za napad, jasno je da ce se oduzeti. Takodje, ukoliko neko preti tim predmetima, moze se lako zakljuciti da su namenjeni za napad. Ono sto radja pravnu dilemu jeste odluka zakonodavca da u definiciji ostalih sredstava postavi standard osnovna namena, umesto samo namene, u kojim slucajevima bi bilo mnogo lakse takva sredstva ceniti kao sredstva za napad.
Sve navedeno regulisano je clanom 2. Zakona o oruzju i municiji.
Izvor: www.blic.rs