Krivični zakonik (“Sl. glasnik RS”, br. 85/2005, 88/2005 – ispr., 107/2005 – ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019) odredbom člana 4. propisuje vrste krivičnih sankcija i njihovu opštu svrhu.
Prema toj odredbi:
(1) Krivične sankcije su: kazne, mere upozorenja, mere bezbednosti i vaspitne mere.
(2) Opšta svrha propisivanja i izricanja krivičnih sankcija je suzbijanje dela kojima se povređuju ili ugrožavaju vrednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom.
(3) Krivične sankcije se ne mogu izreći licu koje u vreme kada je delo učinjeno nije navršilo četrnaest godina. Vaspitne mere i druge krivične sankcije mogu se izreći maloletniku pod uslovima propisanim posebnim zakonom.
Konkretizujući svrhu mera upozorenja, zakonodavac odredbom člana 64. Krivičnog zakonika, pored uslovne osude, bliže određuje i svrhu sudske opomene:
(1) Mere upozorenja su: uslovna osuda i sudska opomena.
(2) U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija (član 4. stav 2), svrha uslovne osude i sudske opomene je da se prema učiniocu lakšeg krivičnog dela ne primeni kazna kad se može očekivati da će upozorenje uz pretnju kazne (uslovna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno uticati na učinioca da više ne vrši krivična dela.
Uslovi za izricanje sudske opomene kao mere upozorenja propisani su odredbom čl.77. Kriivčnog zakonika:
(1) Sudska opomena može se izreći za krivična dela za koja je propisan zatvor do jedne godine ili novčana kazna, a učinjena su pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lakim.
(2) Za određena krivična dela i pod uslovima predviđenim zakonom sudska opomena može se izreći i kad je propisan zatvor do tri godine.
(3) Sudsku opomenu sud može izreći za više krivičnih dela učinjenih u sticaju, ako za svako od tih dela postoje uslovi iz st. 1. i 2. ovog člana.
(4) Pri odlučivanju da li će izreći sudsku opomenu sud će, vodeći računa o svrsi sudske opomene, posebno uzeti u obzir ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo ponašanje posle izvršenja krivičnog dela, a naročito njegov odnos prema žrtvi krivičnog dela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je delo učinjeno.
(5) Sudska opomena ne može se izreći vojnim licima za krivična dela protiv Vojske Srbije.
Sudska opomena, kao i kazna, pretpostavlja izvršenje krivičnog dela i uslove za krivicu, što je sve što je zajedničko ovim krivčnim sankcijama. Dakle, bitno se razlikuje od kazne jer je sankcija koja ima vaspitno-pedagošku sadržinu u smislu upućivanja upozorenja, prekora za izvršeno krivično delo, uz istovremeno upozorenje da će se prema učiniocu, u slučaju ponovnog izvršenja primeniti druga, stroža krivična sankcija. Ova krivična sankcija može se shvatiti kao posebna vaspitna mera za punoletne učinioce krivčnih dela.
Osim opštih uslova za izricanje sudske opomene, da je izvršeno krivično delo i da je učinilac kriv, za ovu vrstu krivične sankcije postavljen je jedan objektivan i jedan objektivno-subjektivan uslov da bi se umesto propisane kazne mogla izreći sudska opomena.
Objektivni uslov je vezan za težinu izvršenog krivičnog dela i izražen je kroz propisanu kaznu, odnosno njen posebni maksimum i vrstu, koja se odnosi na novčanu kaznu.
Od ovog uslova predviđeno je i odstupanje, kada je po zakonu izričito predviđeno, sudska opomena može se izreći i kad je propisan zatvor do tri godine. Broj ovih odstupanja nije veliki, a tada imamo potrebu postojanja i nekog posebnog uslova.
Objektivno-subjektivni uslov je da je delo učinjeno pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ga čine naročito lakim. Neophodno je da se radi o okolnostima koje su po svojoj sadržini olakšavajuće i da njihova sveukupnost čini izvrešno delo osobito lakim. Ispunjenost ovih uslova procenjuje sud u svakom konkretnom slučaju, pri čemu se radi o kumulativnim uslovima, koji u odluci suda moraju biti utvrđeni i obrazloženi.
Izricanje sudske opomene i pri kumulatvnom ispunjenju navedenih uslova nije obavezno, dakle, ono je fakultativno jer se radi o vrlo lakoj krivičnoj sankciji.
Krivični zakonik taksativno navodi koje specifične okolnosti sud posebno treba da ima u vidu. Tako, sud posebno teba da uzme u obzir: ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo ponašanje posle izvršenja krivičnog dela, a naročito njegov odnos prema žrtvi krivičnog dela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je delo učinjeno.
Sudska opomena se može izreći i za više krivičnih dela učinjenih u sticaju, uz uslov da su kod svakog učinjenog dela ispunjeni propisani uslovi za izricanje sudske opomene.
Izricanje sudske opomene isključeno je prema vojnim licima za krivična dela protiv Vojske Srbije.
Učinilac kome je izrečena sudska opomena smatra se osuđivanim, te se u slučaju izvršenja novog krivičnog dela, nakon izrečene sudkse opomene, može smatrati povratnikom.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze Propis Soft, redakcija Profi Sistem Com.