Ubistvo na svirep način kao i ubistvo na podmukao način predstavljaju teža-kvalifikovana ubistva koja su inkriminasana u čl.114.st.1.tač.1. Krivičnog zakonika.
Ovi oblici ubistava imaju obeležja zajednička za svako ubistvo, ali su praćena kvalifikatornom okolnošću koja se ogleda u načinu izvršenja i mogu se izvršiti kako sa direktnim, tako i sa eventualnim umišljajem.
Ubistvo na svirep način
Za postojanje ubistva na svirep način potrebno je da se ostvare objektivni i subjektivni elementi. Objektivni element ispunjen je nanošenjem teških, suvišnih muka ubijenom, koje bi po rezultatu i trajanju prelazile okvir redovnih patnji koje svako lice inače trpi kod lišenja života. Subjektivni element sastoji se u takvom ponašanju izvršioca da ono u većoj meri ukazuje na njegovu neosetljivost, pokvarenost i želju za uživanjem u nanošenju muka i patnji žrtvi, u prirodi ličnosti, njegovoj bezosećajnosti i bezobzirnosti.
Da bi se napravila razlika između običnog ubistva od ubistva na svirep način potrebno je da se lišenje života ceni objektivno, težinom prouzrokovanih muka, patnji i bolova i subjektivno-neosetljivošću učinioca, njegovom željom da žrtvi zadaje muke, i osećanje zadovoljstva takvim načinom lišenja života. Dakle, osnov za ovakvu kvalifikaciju nije samo način lišenja života, već i psihički odnos učinioca koji takvim načinom ispoljava izvršenje krivičnog dela.
Tako će se na primer u slučaju da je učinilac bio svestan da radnjama koje preduzima nanosi žrtvi opasne povrede sredstvom podobnim da je liši života, da je bio svestan da žrtvu mrcvari i muči u dužem vremenskom periodu i da ona pati, raditi o ubistvu izvršenom na svirep način.
Međutim, masakriranje leša posle izvršenog krivičnog dela ubistva predstavlja otežavajuću okolnost pri odmeravanju kazne i ne može se ceniti kao radnja izvršenja krivičnog dela ubistva na svirep način, pošto je za ovo delo potrebno da lice koje se lišava života te muke, bolove oseća, a da izvršilac u njima uživa, odnosno da je svestan da na takav način žrtvi nanosi velike bolove i da to hoće.
Ubistvo na podmukao način
Kao i u prethodnom slučaju i za postojanje ovog krivičnog dela potrebno je postojanje objektivnog i subjektivnog elementa.
Objektivni element se sastoji u načinu delovanja, prikrivenom postupanju, korišćenju posebnog sredstva npr.otrova koji se teško otkriva, kojim je olakšano izvršenje dela, a subjektivni element se sastoji u krajnjoj lukavosti izvršioca, prepredenosti i njegovoj dvoličnosti, smišljenosti zbog koje oštećeni ne očekuje napad te ne može da pruži nikakav otpor.
Dakle, da bi se moglo uzeti da je delo ubistva izvršeno na podmukao način, nije dovoljno da se podmuklost izvršenja dela ceni samo objektivno, tj. kroz okolnosti koje ukazuju da žrtva nije očekivala ubistvo i slično, već i subjektivno- kroz okolnost koje ukazuju da je učinilac lukavo, prevarno, prepredeno ili smišljeno odabrao takav način izvršenja dela kojim će žrtvu lišiti života onda kada se ona tome ne nada i ne može da se brani ili da to onemogući. Da bi postojala podmuklost, kao kvalifikatorno obeležje krivičnog dela ubistva potrebno je da se ona manifestuje u takvim postupcima koji ukazuju na zao karakter izvršioca dela.
Učinilac koji drugog liši života na podmukao način pristupa izvršenju ovog krivičnog dela redovno iskorišćavajući bezazlenost i poverenje žrtve, što ne mora uvek biti slučaj. Naime, o ovom obliku ubistva radiće se i u slučaju u kome postupanje učinioca pri izvršenju dela se pokazuje kao rezultat ostvarenja brižljivo i perfidno pripremljenog plana, koji je po svom kvalitetu neobičan, izuzetan i za žrtvu neočekivan, a ujedno i kao odraz negativnih karakteristika, osobina i bojazni učinioca da se sa žrtvom otvoreno obračuna, koristeći prednost iznenađenja i neočekivanosti, stavljajući žrtvu u bespomoćno stanje i nemogućnost da na napad neposredno i efikasno reaguje i da na taj način uz manji otpor ostvari najtežu posledicu.
Sudska prksa beleži različite životne događaje koje iako na prvi pogled liče na ubistva na podmukao način, ipak to nisu. Tako na primer:
Činjenica da je ubistvo izvršeno puškom iz zasede, sama kao takva nije dovoljna da se delo pravno oceni kao krivično delo ubistvo na podmukao način. Naime, u postupanju učinioca koji je žrtvu sačekao u šumi u zasedi i ubio ga hicem iz puške, ne ogleda se dovoljan stepen podmuklosti, ili naročitog poverenja žrtve prema učiniocu u svrhu omogućavanja odnosno olakšanja izvršenja ubistva da bi se takvo postupanje moglo oceniti kao podmuklo.
Takođe, lišenje neke osobe na spavanju ne predstavlja već samo po sebi podmukao način izvršenja dela, bez postojanja ostalih objektivnih i subjektivnih elemenata, koje su u tom slučaju izostale.
Međutim, kada je utvrđeno da je učinilac lišio života oštećenog koji je spavao, dok su spavali i ostali ukućani i da je pri tom iskoristio takvo stanje oštećenog lišenog svake mogućnosti odbrane i mogućnosti pružanja tuđe pomoći, a pre svega povrerenje koje je oštećeni prema njemu imao kao svom bliskom rođaku, onda je u tom slučaju pravilno takvu radnju učinioca oceniti kao podmukao način izvršenja ubistva.
Oba ova teška ubistva su društveno opasnija od običnog ubistva zbog svireposti koju učinilac ispoljava prilikom lišenja života drugog lica ili zbog ispoljavanja podmuklosti, zbog čega je zakonodavac, u odnosu na obično ubistvo, za ove oblike propisao i znatno teže kazne zatvora.