Ne tako retko, u krivičnom postupku, privremeno se oduzimaju predmeti shodno čl.82.Zakonika o krivičnom postupku.
Navedeni član predviđa da su to predmeti koji koji se po krivičnom zakonu imaju oduzeti čl.87. Krivičnog zakonika, ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, te da se oni, nakon oduzimanja, predaju na čuvanje sudu ili se na drugi način obezbeđuje njihovo čuvanje.
Pomenuti čl.87. Krivičnog zakonika reguliše Oduzimanje predmeta kao vrstu mere bezbednosti, gde predviđa da se ta mera može odrediti u pogledu predmeta koji je bio namenjen ili upotrebljen za izvršenje krivičnog dela ili je nastao izvršenjem krivičnog dela, a kada postoji opasnost da će se određeni predmet ponovo upotrebiti za izvršenje krivičnog dela, ili kada je radi zaštitie opšte bezbednosti ili iz moralnih razloga oduzimanje predmeta neophodno. Dakle, ovde imamo situaciju kada se trajno odlučuje o oduzetim predmetima, da li će se oni oduzeti ili vratiti.
Međutim, ovde je tema ograničena na pitanje šta sa predmetima koji su privremeno oduzeti od okrivljenog, a da nisu njegova svojina, već svojina trećeg lica-oštećenog, koji je u toku trajanja krivčnog postupka saznao gde se oni nalaze i zahteva njihov povraćaj.
Ovo pitanje reguliše čl.211. Zakonika o krivičnom postupku koji predviđa, pored ostalog, da stvari koje služe kao dokaz, oduzeće se privremeno i po završetku postupka vratiti vlasniku. Međutim, prema ovom članu, ako je ta stvar neophodno potrebna vlasniku, ona mu se može vratiti i pre završetka postupka, uz obavezu da je na zahtev donese.
Dakle, pravilo je da se stvar koja služio kao dokaz vrati vlasniku nakon što se postupak okonča, što je i logično s obzirom na značaj koji ona ima kao dokaz. Izuzetak je situacija kada je takva stvar neophodno potrebna vlasniku, što je pravni standard koji naravno treba ceniti u svakom konkretnom slučaju, kada se može vratiti i pre završetka postupka, ali uz obavezu da se na zahtev donese.
Izvor: www.pravniportal.rs