od 2010.

Zakon o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave

Smenski rad ili preraspodela radnog vremena?

U skupštinsku proceduri uvršten je Predlog Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.

Prema navodima predlagača, donošenjem Zakona o državnim službenicima 2005. godine uređen je radnopravni status zaposlenih u organima državne uprave, sudovima, javnim tužilaštvima, Republičkom javnom pravobranilaštvu, službama Narodne skupštine, službama predsednika Republike, službama Vlade, službama Ustavnog suda i službama organa čije članove bira Narodna skupština. S obzirom da se taj zakon primenjuje kao lex specialis na prava i dužnosti iz radnog odnosa državnih službenika, van njegovog domašaja ostala su ne samo lica koja nisu državni službenici: narodni poslanici, predsednik Republike, sudije Ustavnog suda, članovi Vlade, sudije, javni tužioci, zamenici javnih tužilaca i druga lica koja na funkciju bira Narodna skupština, postavljena lica, kao i lica koja prema posebnim propisima imaju status funkcionera, već i zaposleni u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.
Naime, članom 189. Zakona o državnim službenicima propisao je da će se i ubuduće, odredbe Zakona o radnim odnosima u državnim organima („Službeni glasnik RS”, br. 48/91, 66/91, 44/98 – dr. zakon, 49/99 – dr. zakon, 34/01 – dr. zakon, 39/02, 49/05 – US, 79/05 – dr. zakon, 23/13 –US), shodno primenjivati i na zaposlene u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, do donošenja posebnog zakona. Poseban zakon do sada nije donet.

Ukratko, model radnih odnosa iz navedenog zakona donetog 1991. godine, koji počiva na kombinovanju specijalnog režima radnih odnosa u državnim organima sa opštim režimom radnih odnosa, nije se u praksi pokazao kao uspešan. Osim toga, davanje organizacione autonomije autonomnoj pokrajini i lokalnoj samoupravi, u proteklom periodu, često je bilo propraćeno ne transparentnim procesima političkog kadriranja, uključujući prekomerno zapošljavanje i dovođenje lojalnog partijskog kadra sa neadekvatnim kvalifikacijama i kompetencijama za rad u organima i službama pokrajine i lokalne samouprave.

Kako je jedna od najslabijih karika u postojećem pravnom okviru, nedostatak adekvatnog posebnog zakonskog uređenja radnopravnog statusa zaposlenih u autonomnoj pokrajini i lokalnoj samoupravi, osam godina od uspostavljanja službeničkog sistema u državnim organima, zaposleni u autonomnim pokrajinama i lokalnim samoupravama ostali su lišeni poboljšanja koji ovaj sistem nosi. Ovde se pre svega misli na proširenje kriterijuma za zaposlenje, sistematiku zvanja, razvoj mogućnosti za napredovanje u karijeri, praćenje i vrednovanje rezultata njihovog rada i stručno usavršavanje. Ovome treba pridodati i potrebu za uvođenjem savremenih mehanizama dobrog rukovođenja na nivou lokalne samouprave u kontekstu unapređenja kvaliteta i efikasnosti službi koje na lokalnom nivou pružaju svoje usluge građanima i pravnim licima.

Neke od navedenih negativnih pojava u razvoju radnih odnosa na pokrajinskom i lokalnom nivou predstavljaju posledicu činjenice da Zakon o radnim odnosima u državnim organima nije ni imao za cilj da uvaži specifičnosti pokrajinskog i lokalnog nivoa već je donet za državne organe a shodno se primenjivao na autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave. Svi izneti razlozi ukazali su na potrebu da se Zakon o radnim odnosima u državnim organima zameni pogodnijim modelom službeničkog sistema uz puno uvažavanje svih specifičnosti karakterističnih za autonomnu pokrajinu i lokalnu samoupravu.

U toku izrade predloženog teksta Predloga zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, izvršena je analiza uporedno pravnih sistema zemalja Evropske unije u kojima je položaj službenika u jedinicama lokalne samouprave različito rešen. Tako je uočeno da u pojedinim zemljama i zaposleni u lokalnoj samoupravi imaju status državnog službenika (Francuska, Bugarska i Slovenija). U drugim zemljama zaposleni u lokalnoj samoupravi imaju status državnog službenika samo za odabrane funkcije (Belgija, Estonija, Finska, Nemačka, Mađarska, Litvanija, Rumunija i Slovačka). U trećem slučaju uočeno je da zaposleni u lokalnoj samoupravi nemaju status državnog službenika (Češka, Letonija i Poljska). Na osnovu različitih rešenja u uređivanju položaja službenika u jedinicama lokalne samouprave, nametnulo se pitanje opšteg pravnog statusa zaposlenih u autonomnoj pokrajini i lokalnoj samoupravi u poređenju sa državnim službenicima, odnosno da li rad zaposlenih na pokrajinskom i lokalnom nivou treba urediti primereno opštim načelima koja uređuju status državnih službenika.

Praksa i uglavnom dobri rezultati u višegodišnjoj primeni Zakona o državnim službenicima, upućivali su na stanovište da i status zaposlenih u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave treba urediti primenom istih načela koji regulišu položaj državnih službenika. Takođe, uočeni su istovetni razlozi koji su doveli do donošenja Zakona o državnim službenicima, među kojima se posebno ističu: neadekvatno rešen postupak zasnivanja radnog odnosa; nepostojanje selekcije koja bi omogućila izbor najboljih kandidata, sistem zvanja koji nije doveden u vezu sa klasifikacijom poslova; sistem napredovanja koji ne počiva na složenosti i odgovornosti poslova odnosno na rezultatima rada kao i sistemska neuređenost profesionalnog razvoja karijere putem stručnog usavršavanja zaposlenih.
Donošenjem zakona kojim se uspostavljaju osnovna načela službeničkog sistema, zasnovana na standardima prihvaćenim u savremenim uporedno pravnim sistemima, ispunjava se osnovna pretpostavka za punu profesionalizaciju i depolitizaciju kadrova u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave. Tako se odredbama predloženog teksta zakona uvode principi rada koji bi omogućili da se poslovi iz nadležnosti autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave vrše stručno i zakonito, pri čemu će zaposleni u toku svog rada biti zaštićeni od političkog delovanja koji bi mogao uticati na njihov položaj, karijerni razvoj, stručno usavršavanje i karijerno napredovanje u službi.

Sva načela službeničkog sistema regulisana ovim zakonom sistemski postavljena su tako da autonomnim pokrajinama i lokalnim samoupravama ostavljaju slobodu odlučivanja u jasno definisanim oblastima kao što su: donošenje Kadrovskog plana, konkursne procedure i imenovanje konkursne komisije u postupku popune radnih mesta, rad komisije za žalbe koje rešavaju u drugom stepenu po žalbama službenika na akta iz radnog odnosa i posebni programi stručnog usavršavanja zaposlenih u jedinicama lokalne samouprave.
Da bi ovaj zakon bio celovit, neophodno je da obuhvati i položaj funkcionera u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave i time u potpunosti prekine shodnu primenu Zakona o radnim odnosima u državnim organima na pokrajinskom i lokalnom nivou. Dodatni razlog za uređivanje položaja funkcionera u ovom zakonu je i činjenica da nije donet novi zakon kojim bi se na jedinstven način regulisalo pitanje funkcionera na svim nivoima vlasti čime bi prestala primena Zakona o radnim odnosima u državnim organima. Zakon generičkim pojmom „zaposleni“ obuhvata funkcionere, službenike i nameštenike koji iz radnog odnosa obavljaju prava, dužnosti i odgovornosti organa, organizacija i službi autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave.

Zakon o radnim odnosima u državnim organima se shodno primenjuje na zaposlene u organima autonomne pokrajine, opštini i gradu. Poseban cilj ovog zakona je da definiše okvir njegove primene ne ograničavajući se samo na organe i imajući u vidu svu postojeću raznolikost organizacionih oblika na pokrajinskom i lokalnom nivou koji u svom delokrugu imaju poslove pokrajinske ili lokalne uprave (direkcije, službe, kancelarije, centri, servisi, agencije, preduzeća, fondovi, zavodi, itd.). Imajući u vidu autonomiju u kojoj pokrajina i lokalna samouprava imaju mogućnost osnivanja različitih organizacionih oblika u svrhu vršenja poslova iz svoje nadležnosti, zakon pozitivnim ali i negativnim određenjem definiše okvir primene na zaposlene u svim organizacionim oblicima koji obavljaju poslove iz delokruga pokrajine i lokalne samouprave a nisu izričito uređeni drugim, posebnim zakonima.

Izvor: Redakcija “Profi Sistema“.

Najnoviji tekstovi