Zakon o zaštiti poslovne tajne (u daljem tekstu: Zakon), objavljen je u „Službenom glasniku RS“, broj 72/2011 od 28. septembra 2011. godine, a stupio je na snagu i primenjuje se od 6. oktobra 2011. godine.
Navedeni zakon predstavlja pokušaj zakonske regulative materije zaštite poslovnih podataka, koja je do sada bila prepuštena samim privrednim subjektima, pa su se kao poslovna tajna štitili razni podaci i postupci, a izostajale su adekvatne konsenkvence u slučajevima pravog odavanja poslovne tajne. Pravi domašaj ovog zakona, naravno, biće iskazan u praksi.
Ovim zakonom uređuje se pravna zaštita poslovne tajne od svih radnji nelojalne konkurencije.
Pravo na zaštitu poslovne tajne ima domaće ili strano fizičko i pravno lice, u skladu sa odredbama ovog zakona.
Pojam poslovne tajne i uslovi zaštite
Informacije koje se štite kao poslovna tajna – finansijski, ekonomski, poslovni, naučni, tehnički, tehnološki, proizvodni podaci, studije, testovi, rezultati istraživanja, uključujući i formulu, crtež, plan, projekat, prototip, kod, model, kompilaciju, program, metod, tehniku, postupak, obaveštenje ili uputstvo internog karaktera i slično, bez obzira na koji način su sačuvani ili kompilirani.
U smislu zakona pod poslovnom tajnom smatra se:
– bilo koja informacija koja ima komercijalnu vrednost zato što nije opšte poznata niti je dostupna trećim licima koja bi njenim korišćenjem ili saopštavanjem mogla ostvariti ekonomsku korist, i koja je od strane njenog držaoca zaštićena odgovarajućim merama u skladu sa zakonom, poslovnom politikom, ugovornim obavezama ili odgovarajućim standardima u cilju očuvanja njene tajnosti, a čije bi saopštavanje trećem licu moglo naneti štetu držaocu poslovne tajne;
– neotkriveni podaci o testovima ili drugi podaci čije stvaranje zahteva odgovarajući napor i troškove, koji se podnose državnim organima radi dobijanja dozvole za stavljanje u promet lekova, odnosno medicinskih sredstava ili poljoprivrednih hemijskih proizvoda koji koriste nova hemijska jedinjenja, kao i radi dobijanja akata kojima se dozvoljava stavljanje u promet biocidnih proizvoda;
– drugi podaci koji su posebnim zakonom, drugim propisom ili aktom pravnog lica proglašeni poslovnom tajnom.
Ne smatraju poslovnom tajnom informacije:
– označene kao poslovna tajna radi prikrivanja krivičnog dela, prekoračenja ovlašćenja ili zloupotrebe službenog položaja ili drugog nezakonitog akta ili postupanja domaćeg ili stranog fizičkog i pravnog lica.
– za koje je posebnim zakonima propisano da ne mogu predstavljati poslovnu tajnu.
Poslovna tajna koja sadrži podatak od interesa za Republiku Srbiju smatra se tajnim podatkom i štiti se po odredbama zakona kojim se uređuje tajnost podataka.
Držalac poslovne tajne – lice koje na osnovu zakona kontroliše korišćenje poslovne tajne.
Povreda poslovne tajne – svako nezakonito pribavljanje, otkrivanje ili korišćenje poslovne tajne, osim ako je saopštavanje zaštićemih informacija ako je ono učinjeno nadležnim organima ili javnosti isključivo radi ukazivanja na postojanje dela kažnjivog zakonom.
Svako domaće i strano fizičko i pravno lice koje na osnovu zakona kontroliše poslovnu tajnu ima pravo da drugim licima zabrani da neovlašćeno pribave, otkriju ili koriste poslovnu tajnu, na način koji je suprotan zakonu i dobrim poslovnim običajima.
Mere zaštite poslovne tajne određuju se u skladu sa procenom rizika od nezakonitog pribavljanja, korišćenja i otkrivanja informacije koja predstavlja poslovnu tajnu.
Zaštita traje sve dok se informacije koje predstavljaju poslovnu tajnu čuvaju kao poverljive.
Pribavljanje, korišćenje i otkrivanje informacije koja predstavlja poslovnu tajnu
Pribavljanje, korišćenje i otkrivanje informacije koja predstavlja poslovnu tajnu može biti:
– zakonito:
– ako je držalac poslovne tajne da preneo na drugo lice pravo korišćenja poslovne tajne,
– bez saglasnosti držaoca, ako je izvršeno u skladu sa zakonom, odnosno na način koji nije u suprotnosti sa dobrim poslovnim običajima (u slučaju spora, lice koje tvrdi da je informacije koje predstavljaju poslovnu tajnu pribavilo ili otkrilo, odnosno da ih koristi na zakonit način dužno je da to i dokaže);
-nezakonito.
Nezakonita je i smatra se delom nelojalne konkurencije svaka radnja u okviru industrijskih ili komercijalnih aktivnosti koja za posledicu ima otkrivanje, pribavljanje, odnosno korišćenje informacije koja predstavlja poslovnu tajnu, ako je preduzeta:
– bez saglasnosti držaoca poslovne tajne,
– na način suprotan zakonu,
– na način suprotan dobrim poslovnim običajima, pod kojim se podrazumeva svaka radnja preduzeta u cilju utakmice na tržištu kojom se nanosi ili se može naneti šteta konkurentu ili drugom fizičkom odnosno pravnom licu, a naročito:
– povreda ugovornih odredaba o čuvanju poslovne tajne,
– zloupotreba poslovnog poverenja,
– industrijska ili komercijalna špijunaža,
– prevara,
– navođenje na bilo koju od napred navedenih radnji,
– pribavljanje informacije koja predstavlja poslovnu tajnu od strane trećih lica koja znaju ili su bila dužna da znaju da ta informacija predstavlja poslovnu tajnu i da je pribavljena od lica u čijem je zakonitom posedu.
Prema članu 9. Zakona, svaka radnja preduzeta u okviru industrijskih ili komercijalnih aktivnosti koja se sastoji ili za posledicu ima upotrebu protivnu dobrim poslovnim običajima ili otkrivanje podataka o testovima i rezultatima ispitivanja smatraće se delom nelojalne konkurencije. Ovi podaci mogu biti otkriveni pod jednim od sledećih uslova:
1) da organ nadležan za izdavanje dozvole za stavljanje u promet lekova, odnosno medicinskih sredstava, organ nadležan za registrovanje poljoprivrednih hemijskih proizvoda koji koriste nova hemijska jedinjenja, organ nadležan za donošenje akata kojim se dozvoljava stavljanje u promet biocidnih proizvoda ili državni organ nadležan za ostvarivanje prava na pristup informacijama od javnog značaja, utvrdi da je takvo otkrivanje neophodno za zaštitu javnosti;
2) da su preduzete radnje kojima se pre otkrivanja podataka osigurava da oni budu zaštićeni od upotrebe protivne dobrim poslovnim običajima;
3) da držalac podataka izričito u pismenom obliku odobri njihovo otkrivanje.
Zaštita poslovne tajne pred državnim organima
U slučaju povrede poslovne tajne (član 11. Zakona), držalac poslovne tajne može tužbom da pokrene postupak pred sudom protiv svakog lica koje izvrši povredu poslovne tajne, u roku od šest meseci od dana kada je saznao za povredu i učinioca, a najkasnije u roku od tri godine od dana kad je povreda učinjena, i da zahteva:
1) prestanak radnji koje mogu dovesti do nezakonitog pribavljanja, korišćenja ili otkrivanja poslovne tajne i zabranu nezakonitog pribavljanja, korišćenja ili otkrivanja informacija koje predstavljaju poslovnu tajnu;
2) sprečavanje prometa, odnosno oduzimanje i povlačenje iz prometa, izmenu ili uništavanje svih predmeta koji sadrže informacije koje predstavljaju poslovnu tajnu, ako je te podatke moguće, posredno ili neposredno, videti ili prenositi;
3) naknadu štete, uključujući stvarnu štetu i izgubljenu dobit, a ako je povreda učinjena namerno, tužilac može, umesto naknade imovinske štete, zahtevati naknadu do trostrukog iznosa uobičajene naknade koju bi primio za konkretni oblik korišćenja predmeta zaštite, da je to korišćenje bilo zakonito;
4) isključenje tog lica kao člana privrednog društva, ako je to lice član privrednog društva;
5) raskid radnog odnosa za to lice, ako je to lice zaposleno u pravnom licu;
6) objavljivanje presude u javnom glasilu o trošku tuženog.
Postupak po ovoj tužbi je hitan i spovodi se po pravilima parničnog postupka, a sud prilikom donošenja odluke posebno ceni srazmeru između ozbiljnosti povrede i interesa trećih lica.
Pravno lice je dužno da pruži zaštitu licu koje postupajući savesno u dobroj veri ukazuje nadležnim organima na postojanje zaštićene informacije.
Na zahtev lica koje pruži relevantne dokaze da može nastati šteta zbog neovlašćenog pribavljanja, otkrivanja ili korišćenja poslovne tajne od strane drugog lica, sud može da:
– odredi privremenu meru oduzimanja ili isključenja iz prometa predmeta koji sadrže poslovnu tajnu ili koji su nastali povredom poslovne tajne, sredstava za proizvodnju tih predmeta, odnosno meru zabrane nastavljanja započetih radnji kojima se vrši ili bi se mogla izvršiti povreda poslovne tajne.
– pristupi obezbeđenju dokaza i bez prethodnog obaveštavanja ili saslušanja lica od koga se dokazi prikupljaju, u hitnim slučajevima kada postoji opravdana sumnja da će dokazi o tome biti uništeni ili da će ih kasnije biti nemoguće pribaviti (pretres prostorija, vozila, knjiga, dokumenata, baza podataka i sl., zaplena predmeta i dokumenata, blokada bankarskih računa, oduzimanje gotovog novca i hartija od vrednosti, ispitivanje svedoka i veštaka i dr.).
Privremene mere i obezbeđenje dokaza mogu se tražiti i pre podnošenja tužbe zbog povrede poslovne tajne, pod uslovom da se tužba podnese u roku od 30 dana od dana donošenja rešenja o određivanju privremene mere, odnosno rešenja o određivanju obezbeđenja dokaza. Žalba protiv rešenja kojim je sud odredio privremenu meru ili obezbeđenje dokaza ne odlaže izvršenje rešenja.
Na zahtev lica protiv koga je podneta tužba zbog povrede poslovne tajne ili pokrenut postupak za određivanje privremene mere, odnosno za obezbeđenje dokaza, sud može na teret tužioca da odredi odgovarajući novčani iznos kao sredstvo obezbeđenja u slučaju neosnovanosti zahteva.
Sud može narediti licu koje je izvršilo povredu poslovne tajne da pruži informaciju o trećim licima koja su učestvovala u povredi poslovne tajne i njihovim distributivnim kanalima, a ukliko to lice ne izvrši obavezu pružanja informacije odgovara za štetu koja iz toga proizađe.
Sudovi i drugi nadležni organi dužni su da preduzimaju odgovarajuće mere radi očuvanja tajnosti neotkrivenih informacija zaštićenih u skladu sa odredbama zakona i drugim propisima kojima je uređena zaštita tajnosti sudskog postupka.
Član 19. Zakona predviđa i novčanu kaznu za privredni prestup u iznosu od 100.000 do 3.000.000 dinara za privredno društvo, ili drugo pravno lice koje povredi poslovnu tajnu, kao i novčanu kaznu u iznosu od 50.000 do 200.000 dinara za odgovorno lice u tom pravnom licu.
Predmeti koji su bili upotrebljeni za izvršenje privrednog prestupa biće oduzeti, a predmeti izvršenja privrednog prestupa (dokumenta i materijali u kojima su sadržane informacije koje predstavljaju poslovnu tajnu) biće i uništeni. Presuda kojom je izrečena kazna za opisani privredni prestup javno se objavljuje.
Izvor: www.pravniportal.rs