Ustavni sud Republike Srbije utvrdio je svojom Odlukom broj IUz-82/2009 („Sl. glasnik RS“, br. 73/2012) da odredba člana 3. stav 1. Zakona o visini stope zatezne kamate („Sl. glasnik RS“, br. 9/01), u delu koji glasi: „primenom konformne metode“, nije u saglasnosti sa Ustavom, i da ista prestaje da važi danom objavljivanja odluke u „Sl. glasniku RS“, odnosno 27. jula 2012. god.
Što se tiče zahteva za ocenu ustavnosti Zakona o visini stope zatezne kamate („Službeni list SFRJ”, broj 57/89) i Zakona o visini stope zatezne kamate („Službeni list SRJ”, broj 32/93), Ustavni sud je u sprovedenom postupku konstatovao da su oba zakona prestala da važe, i to Zakon o visini stope zatezne kamate („Službeni list SFRJ”, broj 57/89) 3. jula 1993. godine, a Zakon o visini stope zatezne kamate („Službeni list SRJ”, broj 32/93), 28. februara 2001. godine. Polazeći od toga da je predmetna inicijativa podneta Ustavnom sudu 22. aprila 2009. godine, a da su navedeni zakoni prestali da važe naznačenih datuma, Sud je utvrdio da je inicijativa za ocenu njihove ustavnosti podneta po isteku roka od šest meseci od datuma prestanka njihovog važenja. Pošto je inicijativa podneta Sudu po isteku roka u kome Ustavni sud, saglasno odredbi člana 167. stav 5. Ustava može ceniti saglasnost zakona i drugih opštih akata sa Ustavom po prestanku njihove važnosti, Sud je u tom delu inicijativu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07).
Već danom objavljivanja ova odluka je izazvala brojne reakcije, jer nedoumice koje stvara nisu ni malo zanemarljive.
Ovo znači da će se ubuduće kamata obračunavati na osnovni dug, a ne na dug uvećan prethodno obračunatom kamatom, ali nedoumice i dalje ostaju kod mnogih pitanja.
Najbitnija pitanja koja se sada postavljaju su pre svega:
– Koju metodu koristiti za obračun u određenim vremenskim intervalima:
1. do početka primene Zakona o visini stope zatezne kamate („Sl. glasnik RS“, br. 9/01),
2. od usvajanja ovog zakona do dana objavljivanja odluke US, odnosno
3. od dana objavljivanja odluke US, pa nadalje?
– Kako postupiti u započetim postupcima, tj. kako će se računati kamata u ovim postupcima, da li postoji presek u metodu računanja koji bi nastupio danom objavljivanja, imajući u vidu odredbe člana 60. Zakona u Ustavnom sudu koje kažu da zakoni i drugi opšti akti za koje je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nisu u saglasnosti s Ustavom … ili zakonom, ne mogu se primenjivati na odnose koji su nastali pre dana objavljivanja odluke Ustavnog suda, ako do tog dana nisu pravnosnažno rešeni?
Ovo se konkretno odnosi na sve postupke koji se vode zbog docnje u isplati duga, odnosno protiv dužnika koji kasne sa ispunjenjem novčane obaveze, a gde kamatu sada treba izračunati prostom metodom.
– Šta se dešava sa završenim, tj. pravnosnažno rešenim postupcima?
Hoće li se dosledno primeniti član 61. Zakona o Ustavnom sudu po kome svako kome je pravo povređeno konačnim ili pravnosnažnim pojedinačnim aktom, donetim na osnovu zakona ili drugog opšteg akta, za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti s Ustavom … ili zakonom, ima pravo da traži od nadležnog organa izmenu tog pojedinačnog akta, u skladu sa pravilima postupka u kome je pojedinačni akt donet.
Drugo, istim članom ostvarivanje ovog prava je vremensko ograničeno, pa i to svakako treba uzeti obzir, jer se stavom 2. navedenog člana Zakona o Ustavnom sudu određuje i rok za podnošenje predloga za izmenu konačnog ili pravnosnažnog akta kojim je pravo povređeno zbog primene neustavnog zakona, prilikom donošenja tog akta.
– Da li se ovo odnosi na sve poverioce, tj. na sva dugovanja, tj. da li će banke imati isti položaj kao i drugi poverioci s obzirom da se u ovoj odluci Ustavni sud poziva i na načela i zakonska rešenja Zakona o obligacionim odnosima, koji u članu 400. kaže da su ništave odredbe ugovora kojima se predviđa “kamata na kamatu”, ali u stavu 3. istog člana propisuje da se ovo ne odnosi na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija.
Da bi se došlo do odgovora na ova pitanja pre svega treba shvatiti kakvo je pravno dejstvo odluke Ustavnog suda.
I. Pravno dejstvo odluke Ustavnog suda
Uređenje Ustavnog suda, postupak pred Ustavnim sudom i pravno dejstvo odluka Ustavnog suda uređuju se Zakonom o Ustavnom sudu.
Ovaj zakon ima najviše uticaja u rešavanju ovih pitanja i od njegovog tumačenja će zavisiti i odgovori.
Članom 58. Navedeni zakon određuje da:
Kad Ustavni sud utvrdi da zakon, statut autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave, drugi opšti akt ili kolektivni ugovor nije u saglasnosti s Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorom, taj zakon, statut autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave, drugi opšti akt ili kolektivni ugovor prestaje da važi danom objavljivanja odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Republike Srbije”.
Kad Ustavni sud utvrdi da opšti akt ili kolektivni ugovor nije u saglasnosti sa zakonom, taj opšti akt ili kolektivni ugovor prestaje da važi danom objavljivanja odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Republike Srbije”.
Dakle, na osnovu odluke Ustavnog suda navedene odredbe Zakona o visini stope zatezne kamate proglašene su neustavnim i od dana objavljivanja odluke u “Sl. glasniku RS” više se ne primenjuju.
II. Metod obračuna zatezne kamate i vremenski intervali primene
Naravno, pretpostavka je da će se primenjivati metod prostog interesnog računa, ali da li je za to odluka dovoljna Ustavnog suda ili je potrebna izmena Zakona o visini stope zatezne kamate ili čak drugi zakon koji bi regulisao metod obračuna kamate, s obzirom da Ustavni sud u navedenoj odluci smatra da Zakonom o visini stope zatezne kamate mogla biti propisana samo visina kamatne stope, ali ne i metod obračuna zatezne kamate, a na to upućuje i sam naziv ovog zakona?
Odgovor na pitanje koja metoda obračuna zatezne kamate će se koristiti i u kojim vremenskim intervalima (uz rezervu da će prema sadašnjem stanju, bez obzira na bilo koje tumačenje, odgovor biti moguće tražiti samo za konkretan slučaj u konkretnom postupku, osim ako se ne usvoji neki opšteobavezujući propis, npr. zakon kojim bi bila propisana metoda obračuna visine zatezne kamate, kojim bi situacija bila rešena prema svima podjednako, sa vrlo preciznim odredbama) je sledeći:
- do početka primene Zakona o visini stope zatezna kamate (“Sl. list SRJ”, br. 9/2001), odnosno 3. marta 2001. godine primenjuje se konfomna metoda;
- od usvajanja ovog zakona do dana objavljivanja odluke US, primenjivaće se prosta metoda;
- od dana objavljivanja odluke US, primenjivaće se prosta metoda (mada odlukom US ovo nije određeno, ali logičkim tumačenjem se dolazi do ovakvog zaključka).
Ovakav zaključak nameću propisi navedeni u ovom tekstu, Zakon o Ustavnom sudu pre svih, ali smo naveli i posebne situacije, odstupanja, probleme koji mogu nastati nakon objavljivanja ove odluke, kao i praktično izvesna različita tumačenja pravnim dejstava ove odluke, pa i samog Zakona o Ustavnom sudu, i odredaba Zakona o obligacionim odnosima koje se tiču kamate.
Gore pomenuti zaključak, potvrdila je nedavno i Narodna banka Srbije u svom odgovoru br. XVI/2394/2/12 od 14. septembra 2012. godine. U navedenom odgovoru se kaže:
“Obračun zakonske zatezne kamate u Prinudnoj naplati, vrši se u skladu sa Odlukom Ustavnog suda broj IUz-82/2009 („Sl. glasnik RS“, br. 73/2012), primenom prostog interesnog računa od 3. marta 2001. godine.
Za period do 2. marta 2001. godine, obračun zakonske zatezne kamate vrši se primenom konformnog metoda.
Ukoliko je početni period za obračun kamate datum pre 3. marta 2001. godine, osnovica za obračun zakonske zatezne kamate je glavnica sa pripisanom kamatom do 2. marta 2001. god. nakon čega se obračun vrši prostim interesnim računom bez pripisa.
Prilikom delimičnog izvršavanja, shodno važećim propisima, prvo se naplaćuju troškovi, zatim obračunata kamata a tek nakon toga glavnica.
Prinudna naplata pros kamatni obračun vrši za kalendarsku godinu sa 365 ili 366 dana”.
III. Postupci u toku i pravnosnažno okončani postupci
Što se tiče postupaka koji su u toku, član 60. Zakona o ustavnom sudu kaže:
“Zakoni i drugi opšti akti za koje je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nisu u saglasnosti s Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima ili zakonom, ne mogu se primenjivati na odnose koji su nastali pre dana objavljivanja odluke Ustavnog suda, ako do tog dana nisu pravnosnažno rešeni.”.
Dakle, u postupcima koji su još u toku, tj. nisu pravnosnažno rešeni konfomnna metoda obračuna zatezne kamate neće se primenjivati, odnosno trebalo bi dugovanja obračunati prostom metodom.
Što se tiče postupaka koji su pravnosnažno rešeni, Zakon o Ustavnom sudu u članu 61. kaže:
“Svako kome je povređeno pravo konačnim ili pravnosnažnim pojedinačnim aktom, donetim na osnovu zakona ili drugog opšteg akta, za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti s Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima ili zakonom, ima pravo da traži od nadležnog organa izmenu tog pojedinačnog akta, u skladu sa pravilima postupka u kome je pojedinačni akt donet .
Predlog za izmenu konačnog ili pravnosnažnog pojedinačnog akta, donetog na osnovu zakona ili drugog opšteg akta, za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima ili zakonom, može se podneti u roku od šest meseci od dana objavljivanja odluke u „Službenom glasniku Republike Srbije”, ako od dostavljanja pojedinačnog akta do podnošenja predloga ili inicijative za pokretanje postupka nije proteklo više od dve godine. ”.
Na osnovu ovog člana svako kome je dugovanje obračunato konfomnnom kamatom bi mogao podneti navedeni predlog i tražiti da mu se iznos duga obračuna prostom metodom, ali samo u gore navedenom roku iz člana 61. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu.
Dakle pravo da se traži izmena akta kojim povređeno neko pravo svakako postoji, ali je ostvarivanje vremenski prilično ograničeno.
Konkretno, to bi izgledalo ovako:
Što se tiče prvog roka (6 meseci od dana objavljivanja odluke u “Sl. glasniku RS”) – odluka Ustavnog suda je objavljena 27. jula 2012. godine, te stoga predlog za izmenu konačnog ili pravnosnažnog akta kojim je povređeno pravo predlagača (dužnika) može se podneti najkasnije do 27. januara 2013. godine.
Ali tu je i drugi rok, po kome navedeni pojedinačni akt, kojim je dužnik obavezan da plati poveriocu dug sa kamatom obračunatom konformnom metodom, dostavljen u roku ne dužem od dve godine od dana kada je dužnik (predlagač) podneo predlog.
Npr. ako je dužnik iz postupka koji je vođen povodom docnje u isplati duga i koji je pravnosnažno rešen, podnese predlog 10. avgusta 2012. godine, svakako će to uraditi u okviru prvog roka (6 meseci od dana objavljivanja odluke u “Sl. glasniku RS”), ali takođe osporeni akt bi mu u tom slučaju morao biti dostavljen najkasnije 10. avgusta 2010. godine, da bi nadležni organ rešavao po navedenom predlogu za izmenu akta kojim je povređeno pravo predlagača.
Ovde nema nikakvog pokretanja postupaka po službenoj dužnosti, već će nadležni organi pokrenuti postupak samo na osnovu pomenutog predloga, u kome se predlagač koji smatra da mu je pravo povređeno konačnim ili pravnosnažnim aktom poziva na odluku Ustavnog suda.
IV. Posledice odluka Ustavnog suda u praksi
Iako Zakon o Ustavnom sudu određuje konkretne posledice odluka Ustavnog suda, na osnovu dosadašnjih iskustava, ne možemo isključiti mogućnost da se oko istog pitanja zauzimaju različita mišljenja. Tako je ranije bilo slučajeva da Ustavni sud daje jedno tumačenje, ministarstvo drugo, a Vrhovni sud u presudi potvrdi sasvim treće.
Veliki problem može nastati ako sudovi različito tumače propise vezane za ovo pitanje, pa se može desiti da dva dužnika imaju dugove dospele istog datuma, a da na kraju obračun kamate bude različit u zavisnosti kako je sud tumačio propise, ali i kako je tekao postupak i kakve je radnje koji od dužnika preduzimao.
Drugo, ne treba ispuštati iz vida da svako prihvatanje dužnika odnosno izostanak reakcije, predstavlja ustvari priznanje duga što se može uslovno prihvatiti i za obračun kamata. Sud ako nema osporavanja, i ukoliko nezakonitost nije očigledna, ne može i ne mora da utvrđuje konkretne iznose, već može prihvatiti izneti obračun, dok se u praksi dešava da utvrdi glavni dug i datum od kog se kamata računa a sam obračun prepusti organizaciji koja sprovodi prinudni naplatu.
Ovde je još od značaja i način na koji različiti subjekti vode svoje knjigovodstvo, kako knjiže i rasknjižavaju potraživanja, da li prave preseke stanja, sporazume o otplati duga, da li je predviđeno plaćanje na rate itd.
Dalje, važno je pitanje, na koje poverioce će uticati neustavnost odredaba Zakona o visini stope zatezne kamate, tj. ono što većinu dužnika najviše interesuje, da li se ovo odnosi i na banke.
Po oceni Ustavnog suda osporenom zakonskom regulativom povređuje se ustavno načelo zabrane diskriminacije, budući da je predviđen različit način kamatnog obračuna za potraživanja koje banke imaju prema svojim klijentima – fizičkim i pravnim licima (primena konformne metode), u odnosu na situaciju kada se obračunava kamata na dugove po istom osnovu kada su banke klijenti Narodne banke Srbije (primena metode prostog interesnog računa). Takvo razlikovanje pravnog statusa dužnika koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji (dužničkoj docnji), prema oceni Suda, nema objektivnog i racionalnog opravdanja.
Ono što je bitno napomenuti je da Ustavni sud u ovoj odluci poziva i na Zakon o obligacionim odnosima, koji je zabranjuje “kamatu na kamatu”, ali s druge strane u članu 400. ZOO kaže:
(1) Ništava je odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamatu, kada dospe za isplatu, početi teći kamata, ako ne bude isplaćena.
(2) Ali se može unapred ugovoriti da će se stopa kamate povećati ako dužnik ne isplati dospele kamate na vreme.
(3) Odredbe prethodnih stavova ne odnose se na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija.
Ostaje pitanje da li će i banke biti obuhvaćene. Ovde se mora obratiti pažnja na činjenicu da se sa bankama uvek potpisuje ugovor kojim se propisuju uslovi, a da u krajnoj liniji dužnik svojim potpisom pristaje na ponuđene uslove. Dakle, ovde se poštuje sloboda ugovaranja i ostavlja ugovornim stranama da same reše svoje odnose u okvirima zakona, odnosno pod uslovom da ugovorene odredbe nisu ništave ili nezakonite samo po sebi, tj. u suprotnosti sa prinudnim propsima, javnim poretkom i moralom.
Ovde se ne sme ispuštati iz vida ni svrha zatezne kamate, koju ima prema ZOO, odnosno zbog čega ona postoji kao kategorija. Tu se ne radi o interesu, tj. kamati kao zaradi, niti kamati kao vrsti ugovorne kazne. Zatezna kamata ima svrhu samo i isključivo da nadoknadi stvarnu štetu koju poverilac trpi protekom vremena usled inflacije. Zato obračunavati kamatu na kamatu kod zatezne kamate bi ustvari predstavljalo nadoknađivanje nekakve izgubljene dobiti, koja je poseban vid štete koji se takođe može naplatiti, ali se mora posebno dokazati. Zatezna kamata, odnosno pravo da se ona naplati postoji mimo ugovorenih kamata i sredstava obezbeđenja, te se zato ne bi moglo o tome govoriti kod kreditnih poslova gde se kamate i način njihovog obračuna dogovaraju.
Kako će drugi poverioci reagovati, takođe je bitno, jer već se javljaju reakcije EPS, Javno-komunalnih preduzeća i drugih javnih službi koje najavljuju da će poštovati odluku Ustavnog suda, ali da je do sada obračun kamate konfomnom metodom bio zakonit i da se plaćene kamate ne mogu retroaktivno vraćati. Ovde, kada govorimo o ponašanju javnih preduzeća (koja da ne kažemo imaju monopolski položaj), moramo da se osvrnemo na nešto zanimljivo. EPS može vrlo lako da prekine obračun jednom metodom i da pređe na drugu, jer račune ispostavlja svakog meseca. Ali ono na šta niko ne obraća pažnju je, način na koji to javno preduzeće radi. Naime, EPS svakog meseca ispostavlja račun za protekli period u kome je dugu po prethodom obračunu zajedno sa kamatama, dodato poslednje obračunato stanje. Znači ovde je u pitanju vrlo “konformna metoda obračuna”, pogotovo ako se uzme u obzir odredba člana 371. st. 1. tač. 1. Zakona o obligacionim odnosima, prema kojoj za jednu godinu zastarevaju potraživanja naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimničarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva. Znači EPS, kao i svi drugi bi morao da ispostavlja račune za svaki mesec posebno i da svaki taj račun ima svoj poseban tretman (dospeće, kamata…). U praksi se desio slučaj da je sud u unutrašnjosti odbio zahtev EPS u preko 200 slučajeva za plaćanje iznosa koji su stariji od jedne godine. Naravno ovo sve važi u situaciji ako se ne napravi sporazum o regulisanju prethodnog duga, kada taj iznos ima zaseban tretman, ali se svakako ne može unositi u novi obračun.
Problem u tumačenju i zauzimanju nekog opšteg stava, te davanja uputstva u ovom slučaju, predstavlja i činjenica da je odluka Ustavnog suda doneta s pozivom na opšte postulate prava i opšta načela pravde i pravičnosti, a da je u pitanju račun, gde pravila moraju biti matematička, odnosno vrlo precizna.
Naše mišljenje je da će bez obzira na bilo koje tumačenje, odgovor biti moguće tražiti samo za konkretan slučaj u konkretnom postupku. U krajnjoj liniji sudovi sude prema zakonima dok Ustav daje okvir, a pomenuti Zakon o obligacionim odnosima, tj. njegova pravila se važila i pre usvajanja spornih odredbi.
Izrečeno naravno važi ako se ne usvoji neki opšteobavezujući propis (npr. zakon kojim bi bila propsiana metoda obračuna visine zatezne kamate) kojim bi nastala situacija bila rešena prema svima podjednako, sa vrlo preciznim odredbama, što je možda i jedini ispravan put.
Nažalost ovde se još jednom pokazalo koliko institucije kod nas (svojim činjenjem, odnosno nečinjenjem) umesto da grade urušavaju sistem koji koliko toliko funkcioniše. Odluka, čak i ispravna ima svoje vreme kada mora biti doneta, jer protek vremena stvara određene posledice koje ipak moraju biti uzete u obzir, ako prihvatimo jedan od opštih postulata u pravu da se na pravne odnose primenjuju pravila koja važe u određenom trenutku, te da se u stečena prva (ukoliko nisu stečena nezakonito) ne sme dirati.
Na kraju, postavlja se pitanje da li će ova odluka Ustavnog suda imati uticaj i na druge propise kojima je predviđen obračun zatezne kamate konformnom metodom, tačnije misli se na Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji (\”Sl. glasniku RS\”, br. 80/2002, 84/2002-ispravka, 23/2003-ispravka, 70/2003, 55/2004, 61/2005, 61/2007, 20/2009, 53/2010, 101/2011 i 2/2012-ispravka), koji u članu 75. stav 1. kaže:
“Na iznos manje ili više plaćenog poreza i sporednih poreskih davanja obračunava se i plaća kamata po stopi jednakoj godišnjoj referentnoj stopi centralne emisione banke uvećanoj za deset procentnih poena, primenom konformne metode obračuna.”.
Dakle država kada se nalazi u ulozi poverioca ima povlašćen položaj u odnosu na druge poverioce, odnosno njeni dužnici dugovanja sa kamatom nastalom zbog docnje u isplati poreza plaćaju sa kamatom obračunatom konformnom metodom, kako je navedenim zakonom predviđeno, dok će ostalim poveriocima, s obzirom na odluku US, njihovi dužnici za npr. dugove sa kamatom nastale po osnovu komunalnim usluga, plaćati sa kamatom obračunatom prostom metodom.
Stoga se i postavlja pitanje da li će nakon donošenja ove odluke US biti pokrenuto i pitanje izjednačavanja položaja poverilaca, bez obzira da li se radi o državi, poslovnim bankama ili drugim subjektima.