Na sajtu Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave objavljen je obaveštenje da je završena javna rasprava o Nacrtu zakona o izmenam i dopunama Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina koja se održavala u periodu d 29. marta do 18. aprila 2018. godine.
Tokom javne rasprave održana su i dva okrugla stola, 11. aprila u Kučevu i 16. aprila 2018. godine u Beogradu, na kojima su prisustvovali predstavnici državnih organa, nezavisnih tela, nacionalnih saveta nacionalnih manjina, međunarodnih organizacija i organizacija civilnog društva.
Po okončanju javne rasprave Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave sačinilo je Izveštaj o sprovedenoj javnoj raspravi o Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina koji prilažemo u nastavku.
IZVEŠTAJ O SPROVEDENOJ JAVNOJ RASPRAVI O NACRTU ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRAVA I SLOBODA NACIONALNIH MANJINA
I Pravni okvir, period i način sprovođenja javne rasprave
Odbor za pravni sistem i državne organe Vlade Republike Srbije, na osnovu člana člana 41. stav 3. Poslovnika Vlade („Službeni glasnik RS”, br. 61/06 – prečišćen tekst, 69/08, 88/09, 33/10, 69/10, 20/11, 37/11, 30/13, 76/14), na sednici održanoj 29. marta 2018. godine, doneo je Zaključak 05 Broj: 011-29250/2018 kojim se određuje sprovođenje javne rasprave o Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina i utvrdio Program javne rasprave, a na predlog Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave.
Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave obrazovalo je Posebnu radnu grupu u koju su imenovani predstavnici: Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Ministarstva kulture i informisanja, Ministarstva pravde, Ministarstva finansija, Ministarstva spoljnih poslova, Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, Kancelarije za ljudska i manjinska prava, Kancelarije za Kosovo i Metohiju, Koordinacionog tela za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđu, Republičkog zavoda za statistiku, Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice i nacionalnih saveta bošnjačke, bunjevačke, mađarske, rumunske i slovačke nacionalne manjine. Posebna radna grupa pripremila je radni tekst Nacrta zakona.
Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave je, uz podršku Misije OEBS u Republici Srbiji, sprovelo postupak javnih konsultacija o radnom tekstu Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina, u cilju široke diskusije i razmene sugestija. U okviru javnih konsultacija održano je šest okruglih stolova i to 29. novembra 2017. godine u Novom Sadu, 4. decembra 2017. godine u Novom Pazaru, 5. decembra 2017. godine u Bujanovcu, 7. decembra 2017. godine u Petrovcu na Mlavi, 15. decembra 2017. godine Subotici i 18. decembra 2017. godine u Beogradu. U procesu pripreme ovog propisa učestvovali su predstavnici relevantnih državnih organa, nacionalnih saveta nacionalnih manjina, organizacija civilnog društva, predstavnici stručne javnosti, međunarodne zajednice i druge zainteresovane strane.
Radni tekst Nacrta zakona upućen je Savetu Evrope u cilju izrade ekspertske analize koja je predviđena u okviru Programa TAPA – horizontalni program saradnje za Zapadni Balkan i Tursku. Ministarstvu je 12. februara 2018. godine dostavljena ekspertska analiza radnog teksta Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina.
Nakon razmatranja svih iznetih komentara i sugestija u toku postupka javnih konsultacija i preporuka iz ekspertske analize, pripremljen je tekst Nacrta ovog zakona o kojem je sprovedena javna rasprava.
Javna rasprava o Nacrtu zakona sprovedena je u periodu od 29. marta do 18. aprila 2018. godine. Tekst Nacrta zakona bio je objavljen na sajtu Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave www.mduls.gov.rs, Portalu e-uprave www.euprava.gov.rs i Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom www.civilnodrustvo.gov.rs, a zainteresovani su mogli svoje primedbe, predloge i sugestije da dostavljaju Ministarstvu na elektronsku adresu: miroslav.raskovic@mduls.gov.rs ili u pisanoj formi na adresu: Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave, Beograd, Birčaninova 6.
Tokom javne rasprave održana su dva okrugla stola, 11. aprila u Kučevu i 16. aprila 2018. godine u Beogradu, kojima su prisustvovali predstavnici državnih organa, nezavisnih tela, nacionalnih saveta nacionalnih manjina, međunarodnih organizacija i organizacija civilnog društva.
II Učesnici javne rasprave
U javnoj raspravi učestvovali su državni organi, organi AP Vojvodine, nacionalni saveti nacionalnih manjina, političke stranke i pokreti, udruženja građani i pojedinci. Na e-mejl adresu Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave primedbe, predloge i sugestije na Nacrt zakona dostavili su učesnici u javnoj raspravi i to: Koordinacija nacionalnih saveta nacionalnih manjina, Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine, nacionalni saveti nemačke, hrvatske, slovenačke, češke, rumunske, romske, bošnjačke i grčke nacionalne manjine, član Nacionalnog saveta makedonske nacionalne manjine Slave Gruevski, Savez bačkih Bunjevaca – politička stranka nacionalne manjine – predsednik Mirko Bajić, Centar za istraživanje u politici Argument – Slobodan Martinović, Udruženje građana Europius – dr Milica Kolaković-Bojović, Koalicija novinarskih i medijskih udruženja o informisanju na manjinskom jeziku i zainteresovano lice Vesna Prćić.
III. Analiza rezultata javne rasprave
1.Primedbe i sugestije načelnog karaktera
Analizirajući dostavljene primedbe, predloge i sugestije učesnika javne rasprave na tekst Nacrta zakona, kao i usmena izlaganja na održanim okruglim stolovima, može se konstatovati sledeće:
– Svi učesnici javne rasprave upoznati su sa razlozima i karakterom predloženih izmena Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina koji se sastoje u:
1. usklađivanju Zakona sa merama iz Akcionog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina koji je Vlada Republike Srbije usvojila na osnovu Akcionog plana za pregovaračko Poglavlje 23;
2. usklađivanju Zakona sa Odlukom Ustavnog suda IUz-882/2010 iz januara 2014. godine („Službeni glasnik RS“, broj 20/14) (u daljem tekstu: Odluka Ustavnog suda), kojom je Sud kasirao pojedine odredbe Zakona, dok je pojedine odredbe zadržao na snazi pod uslovom da se tumače i primenjuju u skladu sa mišljenjem Suda koje je izloženo u Odluci;
3. unošenju u Zakon preporuka relevantnih međunarodnih tela koje su u sklopu monitoringa nad primenom međunarodnih ugovora o zaštiti nacionalnih manjina upućene Republici Srbiji kao strani ugovornici, a koje se odnose na pojedima zakonska rešenja;
4. usaglašavanju pojedinih rešenja sadržanih u ovom zakonu i sistemskim zakonima kojima se regulišu oblasti društvenog života u kojima saveti ostvaruju svoja ovlašćenja, kao i preciziranju određenih rešenja i bližem normativnom uređivanju konkretnih pitanja za kojima se u praksi primene Zakona ukazala potreba.
– Većina učesnika javne rasprave dostavila je konkretne primedbe, predloge i sugestije.
– Deo učesnika javne rasprave dostavio je, ili izložio, načelne primedbe: da je Nacrt zakona samo delimično usklađen sa merama iz Akcionog plana; da Nacrtom nacionalni saveti nisu okarakterisani kao organizacije kulturne autonomije i oblik neteritorijalne samouprave; da smanjuje ovlašćenja nacionalnih saveta u pojedinim oblastima (npr. u oblasti kulture) što predstavlja umanjenje dostignutog nivoa manjinskih prava i ograničava pravo na manjinsku samoupravu, a što je u suprotnosti sa članom 20. stav 2. Ustava RS); da se uvođenjem prekomerne kontrole nad radom nacionalnih saveta pogoršava institucionalni položaj nacionalnih saveta; da pokušaj smanjivanja prekomerne politizacije nacionalnih saveta nije uvažio distinkciju između političkih stranaka nacionalnih manjina i ostalih političkih stranaka; da je upitan kriterijum korišćenja podataka sa poslednjeg popisa stanovništva za ostvarivanje određenih prava koja su utvrđena ovim zakonom; da se Nacrtom ne uvodi bilo kakva saradnja između državnih organa i organizacija i nacionalnih saveta, već da se nameće kontrola nad radom nacionalnih saveta, a potuno i očigledno izostavljaju obaveze državnih organa u odnosima sa nacionalnim savetima; da je u Nacrtu izostavljeno uređivanje institucionalizacije Koordinacije nacionalnih saveta; da Nacrt ne predviđa usklađivanje odredaba ostalih zakona sa rešenjima sadržanim u ovom propisu; da Nacrt ne sadrži nijedno rešenje u vezi sa problemima sa kojima su se u dosadašnjem radu susretali nacionalni saveti, niti da na bilo koji način doprinosi pravilnom ustrojstvu nacionalnih saveta u njihovom efikasnom i delotvornom radu; da su obim i značaj izmena zahtevale izradu novog zakona.
2.Konkretne primedbe, predlozi i sugestije
Konkretne primedbe, predlozi i sugestije odnose se na pojedine članove Nacrta zakona, od kojih izdvajamo:
– Da se član 2. Nacrta zakona izmeni i dopuni određenjem da je manjinska samouprava pravo građana pripadnika manjina da preko svojih slobodno izabranih predstavnika u nacionalnom savetu učestvuje u odlučivanju ili odlučuju o pojedinim pitanjima koja su od značaja za ostvarivanje njihovih prava; formulisanjem da je nacionalni savet predstvaničko telo nacionalne manjine ili da on predstavlja neteritorijalnu kulturnu samoupravu; da nacionalni savet predstavlja nacionalnu manjinu, odnosno da mu se mogu poveriti javna ovlašćenja, i u drugim oblastima koje su od značaja za postizanje pune ravnopravnosti; normiranjem da nacionalni savet pri vršenju poverenih javnih ovlašćenja ima ista prava i dužnosti kao organi javne uprave; da nacionalna manjina može imati samo jedan nacionalni savet; kao i da se normativno uredi položaj članova nacionalnog saveta u smislu propisivanja njihove dužnosti da učestvuju u radu nacionalnog saveta, prava na plaćeno odsustvo zbog odazivanja obavezi da učestvuju u radu nacionalnog saveta i utvrđivanja imuniteta za izneto mišljenje ili davanje glasa na sednici nacionalnog saveta.
– Da se član 4. Nacrta zakona izmeni tako da, između ostalog, propisuje da se naziv nacionalnog saveta na srpskom jeziku i pismu i na jeziku i pismu nacionalne manjine uređuje statutom nacionalnog saveta, da se naziv ispisuje u skladu sa odredbama Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, ili dopuni određenjem prema kome naziv nacionalnog saveta, ako je to predviđeno statutom, može biti na jeziku i pismu koji nacionalna manjina koristi kao službeni.
– Da se član 9. Nacrta zakona, između ostalog, dopuni tako da se predvidi da postupak pred Upravnim sudom za utvrđivanje ništavosti opšteg akta nacionalnog saveta koji nije u skladu sa statutom, mogu da pokrenu ne samo u Nacrtu navedeni subjekti, već i pripadnici nacionalnih manjina.
– Predloženo je takođe da se član 10. Nacrta zakona izmeni tako da se u postojećem članu 7. Zakona predvidi da se predsednik i članovi izvršnog odbora nacionalnog saveta ne biraju iz reda članova nacionalnog saveta, da članovi odbora za kulturu, obrazovanje, obaveštavanje i službenu upotrebu jezika i pisma nacionalnog saveta za koje je Nacrtom zakona predviđeno da ne moraju biti članovi nacionalnog saveta, moraju biti upisani u poseban birački spisak, kao i da se brišu postojeće odredbe člana 7. st. 5. i 6. prema kojima nacionalni savet može poveriti izvršnom odboru odlučivanje o pojedinim pitanjima iz nadležnosti nacionalnog saveta i kojima se reguliše postupak potvrđivanja takvih odluka.
– Da se u članu 11. Nacrta zakona kojim se predviđa da član nacionalnog saveta ne može biti član rukovodećih organa političke stranke kao što su predsednik, predsedništvo, izvršni odbor i sl., izričito predvidi da se to ne odnosi na organe političkih stranaka nacionalnih manjina, ili da se briše u celosti, ili pak da se predviđeno rešenje odnosi samo na predsednika nacionalnog saveta i članove izvršnog odbora, kao i da se rešenje prema kome član nacionalnog saveta ne može biti ni funkcioner, postavljeno lice ili rukovodilac u organu državne uprave, pokrajinskom organu uprave odnosno organu jedinice lokalne samouprave koji u okvirima svojih nadležnosti odlučuje o pitanjima koja se tiču rada nacionalnih saveta preformuliše tako da umesto reči „funkcioner” stoji izabrano lice, odnosno da ne može biti poslanik, odbornik, niti član organa političke stranke osim organa političke stranke nacionalne manjine.
– Da se u članu 12. Nacrta zakona doda novi stav prema kome bi se predvidelo da izabrani članovi saveta koji zasnivaju radni odnos u nacionalnom savetu vrše javnu funkciju i podležu obavezi prijave imovine funkcionera shodno odredbi Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije.
– Da se član 14. Nacrta zakona kojim je predviđeno da se sve odluke i akti nacionalnog saveta objavljuju najkasnije u roku od 10 dana od dana usvajanja, odnosno njihovog donošenja, na veb prezenataciji nacionalnog saveta, koja se vodi dvojezično, na srpskom jeziku i na jeziku nacionalne manjine, ili na drugi način određen statutom (oglasnoj tabli, dnevnim novinama ili na drugi pogodan način) izmeni tako da se obaveza objavljivanja odnosi samo na opšte akte nacionalnih saveta, da rok objavljivanja bude 30 dana, kao i da se umesto alternativno postavljene mogućnosti da se drugačiji način objavljivanja uredi statutom nacionalnog saveta predvidi obaveznost kumulativnog objavljivanja kako na veb prezenataciji nacionalnog saveta, tako i na drugi način predviđen statutom.
– Predložene su dopune člana 15. Nacrta zakona, tako da se, između ostalog, propiše da se zabranjuje svaka aktivnost nacionalnog saveta i ustanova i organizacija čiji je osnivač, a koja spada u domen naučnog i obrazovno-vaspitnog rada, a posebno one koje imaju za cilj proučavanje i standardizaciju jezika, kao i izdavačku delatnost i obrazovanje nastavnog kadra. Takođe je predloženo da se ovaj član dopuni, između ostalog, i odredbama prema kojima nacionalni savet: propisuje način obeležavanja potvrđenih praznika nacionalne manjine; predlaže razrešenje odgovornih lica u državnim organima, organima AP i jedinica lokalne samouprave, ustanovama, javnim službama i organizacijama sa javnim ovlašćenjima kada utvrdi da onemogućavaju pojedinačno ili kolektivno pripadnike nacionalne manjine da koriste Ustavom i zakonom garantovana prava; ustanovljava dane od posebnog značaja za nacionalnu manjinu; predlaže način rešavanja pitanja od značaja za nacionalnu manjinu o kojima odlučuju organi javne vlasti; donosi posebne propise i predlaže organima javne vlasti donošenje privremenih mera u oblastima u kojima se ostvaruje pravo na samoupravu, radi postizanja pune ravnopravnosti između pripadnika nacionalne manjine i građana koji pripadaju većini i obezbeđivanja ostvarivanja prava nacionalnih manjina garantovanih Ustavom i zakonom, kada utvrdi da je došlo ili može doći do uskraćivanja ostvarivanja tih prava, kao i da nacionalni saveti mogu međusobno sarađivati, u skladu sa svojim potrebama, kroz Koordinaciju nacionalnih saveta nacionalnih manjina, radi ostvarivanja zajedničkih obaveza, ciljeva, planova i programa, kao i drugih potreba od zajedničkog interesa.
– Da se član 17. Nacrta zakona, kojim se propisuje novi član 11a dopuni tako da se propiše da se ustanovom od posebnog zanačaja za obrazovanje nacionalne manjine, može proglasiti ustanova osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja u kojoj se nastava izvodi samo na jeziku nacionalne manjine.
– Da se član 19. Nacrta zakona dopuni novim stavovima, kojima bi bilo predviđeno da će prilikom predlaganja nastavnog plana i programa za predmete od posebnog značaja za nacionalne manjine, nacionalni savet predložiti istovremeno i sadržaje iz nastavnog plana i programa nastave koja se izvodi na srpskom jeziku koji će biti zamenjeni sadržajima koji izražavaju posebnost nacionalne manjine iz oblasti istorije, muzičkog vaspitanja i likovne umetnosti, ako i da organi, tela i organizacije nadležni za učešće u postupku donošenja i donošenje nastavnih planova i programa, za predmete koji izražavaju posebnost nacionalne manjine ne mogu menjati ili osporavati predložene sadržaje zadirući u terminološko određivanje pojmova, događaja i ličnosti.
– Da se član 23. Nacrta zakona kojim se uređuje pojam i utvrđivanje karaktera ustanove od posebnog značaja za nacionalnu manjinu u oblasti kulture, kao i ovlašćenja nacionalnih saveta u tim ustanovama preformuliše tako da se propiše da je ustanova kulture, ona čija je delatnost naročito vezana za kulturnu posebnost i očuvanje nacionalnog identiteta nacionalnih manjina, da je na predlog nacionalnog saveta osnivač dužan da utvrdi da je ustanova kulture od posebnog značaja za nacionalnu manjinu, kao i da u takvim ustanovama nacionalni savet ima pravo da imenuje jednog člana upravnog odbora, a u slučaju da je više nacionalnih saveta utvrdilo da je ustanova od posebnog značaja za nacionalnu manjinu, svaki od njih imenuje po jednog člana upravnog odbora.
– Da se član 24. Nacrta zakona kojim se uređuju druga ovlašćenja u oblasti kulture izmeni i dopuni tako da se izostavi odredba prema kojoj se na pitanja koja se odnose na ovlašćenja nacionalnih saveta u oblasti kulture, koja nisu regulisana ovim zakonom, shodno primenjuju odredbe zakona kojima se reguliše oblast kulture, kao i da se dodaju nove odredbe prema kojima bi se u određenim slučajevima nacionalnom savetu ostavio rok od najmanje 15 dana radi davanja predloga, ustanovila obaveza prisustva ovlašćenog predstavnika nacionalnog saveta na sednici na kojoj se odlučuje o raspodeli sredstava i obaveza nadležnog organa da obrazloži odluku u slučaju odbijanja predloga nacionalnog saveta. Takođe je predloženo i da strategija razvoja kulture nacionalne manjine koju donosi nacionalni savet bude obavezujuća za ustanove kulture čiji su osnivači Republika, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave.
– Da se član 25. Nacrta zakona izmeni i dopuni tako da nacionalni savet, umesto mišljenja, daje predlog na projekte, koji se prilažu na javni konkurs koji raspisuje organ javne vlasti, radi podizanja kvaliteta informisanja pripadnika nacionalnih manjina.
– Da se član 26. Nacrta zakona izmeni tako što bi se predvidelo da nacionalni savet, umesto iniciranja objavljivanja najvažnijih zakona Republike Srbije, inicira objavljivanje propisa na jeziku nacionalne manjine.
– Da se izmeni član 27. Nacrta zakona tako što bi se predvidelo da je dužnost nacionalnog saveta da nadležnom ministarstvu (a u jednom predlogu se predviđa da to bude samo ministarstvo nadležno za poslove ljudskih i manjinskih prava) dostavi odluke i akte odnosi samo na opšte akte i vrši u roku od 30, umesto od 10 dana.
– Predloženo je da se u Nacrt zakona uvrsti novi član 27a kojim bi se uredio pravni položaj Koordinacije nacionalnih saveta nacionalnih manjina.
– Da se dopuni član 34. Nacrta zakona tako što bi se predvidelo da se provera upisa u poseban birački spisak može izvršiti elektronskim putem.
– Predloženo je da se Nacrt zakona dopuni novim članom kojim bi se predvidelo brisanje stava 2. člana 105. važećeg zakona.
– Da se izmeni član 38. stav 4. Nacrta zakona kojim je propisano da sredstva za finansiranje stalnih troškova nacionalnog saveta ne mogu iznositi više od 50% sredstava opredeljenih budžetom Republike Srbije, autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, tako da se procenat opredeljen tom odredbom odnosi samo na zarade, poreze i doprinose u nacionalnom savetu.
– Da se član 39. Nacrta zakona izmeni, bilo tako što bi se povećao procenat sredstava koja se obezbeđuju u budžetu Republike Srbije a koja se u jednkim iznosima raspoređuju svim nacionalnim savetima, bilo tako što bi se iz kriterijuma za raspodelu sredstava srazmerno broju pripadnika određene manjine izostavilo određenje prema kome se taj broj utvrđuje prema rezultatima poslednjeg popisa stanovništva.
– da se izmeni član 40. Nacrta zakona tako što bi se izostavila odredba prema kojoj budžetski korisnik koji vrši dotaciju iz budžeta obustavlja prenos sredstava iz budžeta do otklanjanja nepravilnosti iznetih u mišljenju revizora ako iz godišnje revizije sledi da nacionalni savet nije namenski koristio sredstva iz budžeta.
– da se izmeni član 41. Nacrta zakona bilo tako što bi se propisalo da se osnivanje i rad Fonda uređuje posebnim zakonom čime bi se omogućilo da se on konstituiše kao posebna organizacija, bilo tako što bi se predvidelo da se sredstva iz Fonda dodeljuju uz prethodno pribavljeno mišljenje nacionalnih saveta.
– da se izmeni član 46. Nacrta zakona tako što bi se odredba kojom je predviđeno kažnjavanje odgovornog lica u nacionalnom savetu odnosila samo na prekršaj u slučaju da se ne objave opšti akti saveta, a ne sve odluke i akti saveta kao što je predviđeno u Nacrtu, da se predvidi duži rok za objavljivanje, kao i da se dodaju nove odredbe kojima bi se propisalo kažnjavanje odgovornog lica u državnom organu, organu pokrajine ili jedinice lokalne samouprave, ustanove i organizacije koja vrši javna ovlašćenja za slučaj da se donese odluka bez pribavljanja predloga, mišljenja ili omogućavanja učešća u odlučivanju, ili ako se donese odluka suprotna mišljenju ili predlogu nacionalnog saveta i takvo postupanje ne obrazloži.
– da se u članu 49. Nacrta doda novi stav kojim bi se predvidelo da ustanove kulture i ustanove obrazovanja i vaspitanja koje su do stupanja na snagu ovog zakona proglašene ustanovama od posebnog značaja zadržavaju takav status.
IV Razmatranje konkretnih predloga i sugestija
Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave razmotrilo je sve dostavljene primedbe, predloge i sugestije učesnika u javnoj raspravi.
Određeni broj konkretnih primedbi, predloga i sugestija Ministarstvo nije bilo u mogućnosti da prihvati i to iz razloga što nisu u duhu koncepta na kojem se zakon zasniva, ili zbog toga što u značajnoj meri odudaraju od sistemskih, naročito Ustavnih rešenja, kao i od Odluke Ustavnog suda i preporuka relevantnih međunarodnih tela.
U tom smislu, najpre treba istaći da nisu prihvaćeni predlozi i sugestije u vezi sa određenjem manjinske samouprave i pravne prirode i uloge nacionalnog saveta kao predstavničkog tela i poistovećivanja sa organima javne uprave pri vršenju povernih javnih ovlašćenja. Ministarstvo stoji na stanovištu da je manjinska samouprava, kao kolektivno pravo pripadnika nacionalnih manjina, radi čijeg ostvarivanja se mogu izabrati nacionalni saveti već adekvatno određena članom 75. stav 3. Ustava RS i da ne postoji potreba za dodatnom zakonskom razradom tog pojma. Takođe, polazeći od Odluke Ustavnog suda u kojoj je izričito navedeno da je nacionalni savet nedržavno telo, bilo kakvo zakonsko regulisanje nacionalnog saveta kao organa javne uprave ne bi bilo prihvatljivo, jer pri vršenju poverenih javnih ovlašćena nacionalni savet ima položaj kao i svaka druga nedržavna organizacija kojoj su takva ovlašćenja poverena. Predlog da se nacionalni savet odredi kao neteritorijalna kulturna samouprava, iako načelno teorijski tačan, nije prihvaćen zbog bojazni da se u primeni zakona pojam „kulturna“ ne tumači suviše restriktivno, imajući u vidu da iz samih odredbi Ustava RS i ovog zakona, sledi da nacionalni saveti, osim u oblasti kulture, imaju uvlašćenja i o oblasti obrazovanja, obaveštavnja i službene upotrebe jezika i pisma. Upravo polazeći od tih odredaba nije prihvatljiv ni predlog da se propiše da nacionalni savet predstavlja nacionalnu manjinu, odnosno da mu se mogu poveriti javna ovlašćenja, i u drugim oblastima koje su od značaja za postizanje pune ravnopravnosti. Ministarstvo je prihvatilo predlog da se izričito propiše da nacionalna manjina može imati samo jedan nacionalni savet. Takođe, Ministarstvo je delimično prihvatilo predlog u vezi sa uređivanjem položaja člana nacionalnog saveta, pa je u tekst Nacrta zakona uvrstilo odredbe prema kojima je član nacionalnog saveta dužan da učestvuje u radu nacionalnog saveta i da se njegova prava i obaveze bliže uređuju Statutom nacionalnog saveta, u skladu sa zakonom. Uvažavajući mišljenje nadležnog ministarstva, nisu prihvaćeni predlozi prema kojima član nacionalnog saveta ima pravo na plaćeno odsustvo zbog odazivanja obavezi da učestvuju u radu nacionalnog saveta i da ne može biti pozvan na krivičnu odgovornost, pritvoren ili kažnjen zbog iznetog mišljenja ili davanja glasa na sednici nacionalnog saveta, kako zbog toga što je, kao što je istaknuto, Odlukom Ustavnog suda utvrđeno da je nacionalni savet nedržavno telo, tako i zbog toga što pitanje imuniteta treba da bude regulisano Ustavnim normama.
Nisu prihvaćeni predlozi u vezi sa odredbama kojima se reguliše naziv nacionalnog saveta, iz razloga što se naziv nacionalnog saveta na srpskom jeziku i pismu (pri čemu u predlogu nije navedeno o kom pismu je reč) ne može regulisati isključivo statutom nacionalnog saveta, s obzirom na to da je naziv utvrđen ustavnim i zakonskim odredbama. Takođe, zakonom se ne može propisati da naziv nacionalnog saveta može biti i na jeziku i pismu koje nacionalna manjina koristi kao službeni, a što je bio jedan od predloga, jer u pravnom poretku nisu u službenoj upotrebi jezici i pisma svih nacionalnih manjina.
Nije prihvaćen predlog za proširenje kruga subjekata ovlašćenih na pokretanje postupka utvrđivanja ništavosti opšteg akta nacionalnog saveta pred Upravnim sudom, i da se u njega uvrsti svaki građanin, jer Ministarstvo stoji na stanovištu da je Nacrtom utvrđeni krug subjekata adekvatno utvrđen, te da njegovo proširenje ne bi bilo u skladu s prirodom i svrhom ovog vida normativne kontrole.
Ministarstvo nije prihvatilo predloge u vezi s izmenama i dopunama člana 10. Nacrta, jer bi norma prema kojoj bi se omogućilo da predsednik, koji predstavlja i zastupa nacionalni savet i članovi izvršnog odbora, kojem može biti povereno odlučivanje o pojedinim pitanjima iz delokruga nacionalnog saveta, budu i lica koja nisu članovi nacionalnog saveta, bila u suprotnosti s čitavim konceptom zakona. Takođe, nisu prihvaćeni predlozi za ukidanje mogućnosti da nacionalni savet poveri izvršnom odboru odlučivanje o pojedinim pitanjima, jer je ta odredba, prethodnim izmenama i dopunama, upravo predviđena na zahtev nacionalnih saveta koji su ukazivali da ju je nalagala praksa hitnosti donošenja pojedinih odluka. Ministarstvo stoji na stanovištu da se ne može prihvatiti ni predlog prema kome bi članovi odbora koji se bave oblastima u kojima nacionalni saveti ostvaruju javna ovlašćenja morali biti upisani u poseban birački spisak, jer bi se na taj način potencijalno onemogućilo da stručna lica koja poseduju odgovarajuće znanje i iskustvo u oblastima za koje se odbori obrazuju učestvuju u njihovom radu.
Predlozi u vezi s izmenama i dopunama člana 11. Nacrta zakona delimično su prihvaćeni. Naime, smisao člana 11. Nacrta zakona je smanjenje prekomerne politizacije, a što je u skladu i s preporukama relevantnih međunarodnih tela. Izostavljanje političkih stranaka nacionalnih manjina iz zakonskog regulisanja inkompatibiliteta, iako su one ovlašćeni predlagači izbornih lista za neposredne izbore nacionalnih saveta, ne bi bilo u funkciji smanjenja prekomerne politizacije. Takođe, ukoliko se predloženo rešenje o inkompatibilitetu odnosi na sve političke stranke, izuzev političkih stranaka nacionalnih manjina, utoliko bi njegova posledica bila stavljanje u neravnopravni položaj pripadnika nacionalnih manjina koji su aktivni u različitim političkim strankama, jer bi se predloženo rešenje odnosilo na one pripadnike nacionalnih manjina koji su članovi političkih stranaka koje nemaju karakter političkih stranaka nacionalnih manjina. Takođe, treba istaći da su političke stranke nacionalnih manjina ovlašćeni predlagači izbornih lista samo na neposrednim izborima za nacionalne savete i da takvu ulogu nemaju u postupku elektorskih izbora. S druge strane, upravo polazeći od činjenice da je smisao člana 11. Nacrta zakona smanjenje prekomerne politizacije, Ministarstvo je uvažilo primedbu da je predlog tog člana koji je razmatran tokom javne rasprave preširoko postavljen, te je, u tom smislu, uvažilo sugestiju prema kojoj članstvo u rukovodećim organima političkih stranaka treba da bude inkompatibilno sa poslovima i zadacima predsednika nacionalnog saveta i člana izvršnog odbora nacionalnog saveta.
Ministarstvo nije prihvatilo predlog u vezi s članom 12. Nacrta zakona, jer članovi nacionalnog saveta nisu i ne mogu biti smatrani funkcionerima u smislu odredaba Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije. Istovetno stanovište ima i Agencija za borbu protiv korupcije (Mišljenje Agencije br.011-00-167/2010-06).
Predlozi i sugestije u vezi s članom 14. Nacrta zakona su uzeti u obzir i delimično usvojeni, jer je predloženi član Nacrta zakona preformulisan tako da je predviđeno da se sve odluke i akti nacionalnog saveta objavljuju najkasnije u roku od deset dana od dana stupanja na snagu, odnosno njihovog donošenja. Ministarstvo stoji na stanovištu da je takvom odredbom predviđeni rok od 10 dana za objavljivanje opštih akata nacionalnog saveta usklađen sa sugestijama da se nacionalnim savetima ostavi dovoljno vremena za obavljanje svih aktivnosti koje prethode objavljivanju. Nije prihvaćen predlog da se objavljuju samo opšti akti nacionalnog saveta, jer Ministarstvo stoji na stanovištu da je u interesu pripadnika nacionalnih manjina, a i ceokupne javnosti, da blagovremeno budu upoznati sa radom i svim aktima nacionalnih saveta.
Ministarstvo nije prihvatilo predloge u vezi s članom 15. Nacrta zakona, kako zbog toga što nisu u duhu koncepta na kojem se zakon zasniva, tako i zbog toga što u značajnoj meri odudaraju od sistemskih, naročito Ustavnih rešenja, kao i od Odluke Ustavnog suda. Naime, s jedne strane, bilo kakavo zabranjivanje nacionalnim savetima da obavljaju određene aktivnosti u oblastima u kojima se prema Ustavu RS ostvaruje samouprava nacionalnih manjina, odstupa od koncepta zakona i ustavno proklamovane zaštite manjinskih prava, dok, s druge strane, predloženo značajno proširivanje ovlašćenja nacionalnih saveta, nije u skladu sa ustvavnopravnim okvirom njihovog delovanja i nedržavnim karakterom nacionalnih saveta koji je Ustavni sud svojom odlukom utvrdio.
U vezi sa predlogom za dopunu člana 17. Nacrta zakona, Ministarstvo stoji na stanovištu da je postojećim odredbama Nacrta zakona već omogućeno da se ustanove obrazovanja i vaspitanja koje se navode u predlogu proglase za ustanove od posebnog značaja za nacionalnu manjinu.
Nisu prihvaćeni predlozi za dopunu člana 19. Nacrta zakona, kako zbog toga što prevazilaze ustavni koncept samouprave nacionalnih manjina zadirući u pitanja od opšteg interesa za sve građane Republike Srbije, tako i zbog toga što bi se njihovim prihvatanjem mogli stvoriti uslovi da u praksi primene različiti nacionalni saveti različito kvalifikuju iste pojmove, događaje i ličnosti, a što bi onemogućilo izvođenje nastave sadržaja koji izražavaju posebnost nacionalne manjine iz oblasti istorije, muzičkog vaspitanja i likovne umetnosti.
Ministarstvo je, uvažavajući stav Ministarstva kulture i informisanja, delimično usvojilo predloge za izmene i dopune člana 23. Nacrta zakona. Naime, sistemskim tumačenjem važećih odredaba Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina i Zakona o kulturi kojima se reguliše imenovanje člana upravnog odbora u ustanovama kulture koje su od posebnog značaja za nacionalnu manjinu može se zaključiti da one nisu terminološki usklađene. U tom smislu je u Nacrtu zakona predviđeno da u ustanovama kulture za koje je izmenom osnivačkog akta utvrđeno da su od posebnog značaja za nacionalnu manjinu, nacionalni savet predlaže najmanje jednog člana upravnog odbora koga osnivač, u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast kulture, imenuje za člana upravnog odbora. Na osnovu izložene odredbe Nacrta jasno se zaključuje da je osnivač ustanove u obavezi da u njen upravni odbor imenuje lice koje predloži nacionalni savet, što zapravo znači da davanjem predloga jednog člana upravnog odbora nacionalni savet imenuje tog člana, jer je osnivač dužan da taj predlog prihvati. Nisu prihvaćeni predlozi prema kojima je ustanova kulture, ona čija je delatnost naročito vezana za kulturnu posebnost i očuvanje nacionalnog identiteta nacionalnih manjina i da je na predlog nacionalnog saveta osnivač dužan da utvrdi da je ustanova kulture od posebnog značaja za nacionalnu manjinu. Ti predlozi nisu prihvaćeni jer je, pre svega, Nacrtom zakona, u skladu s Odlukom Ustavnog suda, određen kriterijum za utvrđivanje da li je ustanova kulture od posebnog značaja za nacionalnu manjinu, pri čemu je taj kriterijum oličen u pretežnom karakteru programskih delatnosti ustanove kulture koji je, kako nacionalni savet, tako i osnivač, dužan da ceni. Pretežni karakter programskih delatnosti nužno implicira da je ustanova od posebnog značaja za nacionalnu manjinu i predstavlja precizniji pojam, dok bi prihvatanje pojma „naročitog značaja“ za nacionalnu manjinu i dalje ostavilo prostora za različita tumačenja, a time ovu pravnu normu i dalje lišavalo osnovnih standarda jasnoće i određenosti kao preduslova principa vladavine prava, na šta je Ustavni sud u svojoj Odluci ukazao. Nije prihvaćen ni predlog prema kojem bi u slučaju da je više nacionalnih saveta utvrdilo da je ustanova od posebnog značaja za nacionalnu manjinu, svaki od njih imenovao po jednog člana upravnog odbora, jer takvo rešenje nije u skladu sa sistemskim rešenjima.
Nisu prihvaćeni predlozi za izmene i dopune člana 24. Nacrta zakona. Ministarstvo stoji na stanovištu da je nužna odredba prema kojoj se na pitanja koja se odnose na ovlašćenja nacionalnih saveta u oblasti kulture, koja nisu regulisana ovim zakonom, shodno primenjuju odredbe zakona kojima se reguliše oblast kulture i da njeno izostavljanje ne bi imalo sistemski kvalitet.Takođe, dodavanje novih odredbi o roku za davanje predloga nacionalnog saveta, prisustvovanju predstavnika saveta na sednici na kojoj se odlučuje o raspodeli sredstava i obavezi nadležnog organa da obrazloži odluku u slučaju odbijanja predloga nacionalnog saveta ne bi bilo u skladu sa sistemskim rešenjima Zakona o opštem upravnom postupku i karakteru mišljenja i predloga koje nacionalni savet daje. Naime, prisustvovanje zainteresovane strane zasedanju konkursnih komisija moguće je na sednicama na kojima se ne odlučuje, a što se tiče sednica na kojima se odlučuje prisustvo nije moguće zbog toga što se na komisijama veća i odlučuje o predlozima projekata, te postoji opasnost da se vrši uticaj zainteresovane javnosti na sam rad komisija, a sve to imajući u vidu da je članom 64. Zakona o opštem upravnom postupku propisano da ne smeju da se razgledaju zapisnici o većanju i glasanju, kao i nacrti rešenja. Nije prihvaćen ni predlog da strategija razvoja kulture nacionalne manjine koju donosi nacionalni savet bude obavezujuća za sve ustanove kulture čiji su osnivači Republika, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave, jer je ustanova kulture, u smislu Zakona o kulturi, pravno lice osnovano radi obavljanja kulturne delatnosti kojom se obezbeđuje ostvarivanje prava građana, odnosno zadovoljavanje potreba građana. Smisao strategije razvoja kulture nacionalne manjine je upravo obrnut – da bude obavezujuća za ustanove kulture čiji je osnivač nacionalni savet.
Ministarstvo nije prihvatilo predloge u vezi s članom 25. Nacrta zakona, jer se upotreba pojma „predlog”, koji bi nacionalni savet davao na predlog projekata koji se prilažu na javni konkurs koji raspisuje organ javne vlasti, radi podizanja kvaliteta informisanja pripadnika nacionalnih manjina, u smislu Zakona o opštem upravnom postuku mogao smatrati samo mišljenjem, što je normativno izraženo u postojećoj odredbi Nacrta zakona. U tom smislu, predložena formulacija da nacionalni saveti daju mišljenje na projekte otkloniće postojeću koliziju između Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina i Zakona o javnom informisanju i medijima, bez derogiranja ovlašćenja nacionalnih saveta.
Ministarstvo nije prihvatilo predlog u vezi s članom 26. Nacrta zakona, jer Nacrt zakona sadržajno i formalno prati obaveze države predviđene Evropskom poveljom o regionalnim ili manjinskim jezicima, te je, u tom smislu, korišćenje pojma „propisi“ znatno šire od pojma „zakoni“ koji je sadržan u Povelji.
Nisu prihvaćeni predlozi u vezi s članom 27. Nacrta zakona, jer sistemski odudaraju od drugih rešenja sadržanih u Nacrtu zakona.
Ministarstvo nije prihvatilo predlog da se u Nacrt zakona unese novi član koji bi regulisao pitanje položaja i rada koordinacije nacionalnih saveta. Naime, iako je Koordinacija oblik saradnje koji doprinosi interakciji nacionalnih saveta koji istovremeno olakšava komunikaciju nacionalnih saveta sa državnim organima, na način da se promovišu zajednički interesi, Ministarstvo je na stanovištu da formiranje još jedne institucije ne bi bilo opravdano kako sa organizacionog i pravnog tako i sa ekonomskog stanovišta. Istovremeno posebno je uzeto u obzir mišljenje međunarodnih eksperata u vezi sa ovim pitanjem u kome je izražena zabrinutost zbog već previše institucionalizovanog pristupa manjinskim pitanjima.
Ministarstvo nije prihvatilo predlog da se dopuni član 34. Nacrta zakona, jer pitanje omogućavanje provera upisa u poseban birački spisak, kao ni u slučaju jedinstvenog biračkog spiska, elektronskim putem nije materija zakonskog regulisanja.
Ministrstvo stoji na stanovištu da nije osnovan predlog prema kome bi se u Nacrt zakona uvrstio novi član kojim bi bilo predviđeno brisanje stava 2. član 105. važećeg zakona, kojim se uređuje najmanjin broj elektora koji mora biti prisutan na elektorskoj skupštini. Naime, smisao odredbi čije se brisanje predlaže je da se obezbedi da na elektorskoj skupštini učestvuje veći broj elektora nego što je broj lica, koja oni biraju za članove nacionalnog saveta. Imajući to u vidu, jasno je da bi izostavljanje takve odredbe dovelo do apsurdnih posledica da relativno mali broj elektora bira višestruko veći broj članova nacionalnog saveta. Štaviše, uslov koji je predviđen odredbom čije se brisanje predlaže, se veoma lako ispunjava ako postoji dovoljna zainteresovanost pripadnika nacionalne manjine za formiranje nacionalnog saveta. Kad to nije slučaj, kad te zainteresovanosti nema, obustavlja se postupak izbora za članove nacionalnog saveta.
Ministrstvo nije prihvatilo predlog za izmenu člana 38. Nacrta zakona, jer bi se njegovim prihvatanjem narušio cilj ove odredbe oličen u potrebi da se obezbedi da se sredstva kojima se nacionalni savet finansira iz javnih izvora prvenstveno koriste za vršenje ovlašćenja, odnosno obavljanje redovnih delatnosti nacionalnog saveta, kao i da se spreči birokratizacija nacionalnih saveta. Štaviše, usvajanje predloga da se procenat opredeljen tom odredbom odnosi samo na zarade, poreze i doprinose u nacionalnom savetu, doveo bi do apsurdnih posledica, da veliki procenat sredstava iz javnih izvora, bude opredeljen samo za ovu namenu.
Nisu prihvaćeni predlozi za izmenu člana 39. Nacrta zakona jer bi povećanje procenta iznosa sredstava koji se u jednakim iznosima raspoređuje svim nacionalnim savetima načelno umanjilo raspoloživa sredstva za finansiranje onog obima delatnosti nacionalnog saveta koje su već u praksi ostvarene, a što bi praktično značilo ugrožavanje dostignutog nivoa aktivnosti nacionalnih saveta. Takođe, nije prihvaćen ni predlog da se iz kriterijuma za raspodelu sredstava srazmerno broju pripadnika određene manjine izostavi određenje prema kome se taj broj utvrđuje prema rezultatima poslednjeg popisa stanovništva, jer je popis stanovništva jedino merodavno sredstvo za utvrđivanje broja pripadnika nacionalnih manjina i kao takav je u tom kontekstu sadržan u većem broju odredbi Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina.
Ministarstvo nije prihvatilo predlog u vezi sa članom 40. Nacrta zakona jer bi se na taj način uskratila kontrola nad finasijskim poslovanjem saveta i onemogućila sankcija za nenamensko trošenje sredstava iz javnih izvora.
U vezi sa predlogom za izmenu člana 41. Nacrta zakona, Ministarstvo stoji na stanovištu da u postojećim ekonomskim prilikama u kojima se nalazi društvo i uz čitav niz već postojećih inistitucija, ne bi bilo opravdano što organizaciono i pravno, što sa ekonomskog stanovišta, formiranje još jedne institucije koja bi samo sprovodila konkurs za finansiranje programa i projekata i koja bi, po prirodi stvari, imala i veći broj zaposlenih. Ministarstvo ukazuje da je Vlada, u skladu sa Akcionim planom za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, 2016. godine donela Uredbu o postupku raspodele sredstava iz Budžetskog fonda za nacionalne manjine, a da je doneto i Uputstvo o načinu utvrđivanja sastava i broja članova Konkursne komisije koja sprovodi postupak dodele sredstava iz Budžetskog fonda za nacionalne manjine, čime je pravni okvir za delovanje ovog fonda u potunosti zaokružen. S druge strane, ne može se prihvatiti ni predlog da se sredstva iz Budžetskog fonda za nacionalne manjine, dodeljuju uz prethodno pribavljeno mišljenje nacionalnih saveta, jer bi to moglo da rezultira sukobom interesa imajući u vidu, da je u skladu sa pomenutom Uredbom propisano da pravo učešća na konkursu imaju i ustanove, udruženja, fondacije, privredna društva i druge organizacije čiji su osnivači nacionalni saveti nacionalnih manjina.
Ministarstvo nije prihvatilo predlog da se izmeni član 46. Nacrta zakona tako što bi se odredba kojom je predviđeno kažnjavanje odgovornog lica u nacionalnom savetu odnosila samo na prekršaj u slučaju da se ne objave opšti akti saveta, a ne sve odluke i akti saveta kao što je predviđeno u Nacrtu, jer kao što je istaknuto, nije prihvaćen ni predlog da se objavljuju samo opšti akti nacionalnog saveta, budući da je u interesu pripadnika nacionalnih manjina, a i ceokupne javnosti, da blagovremeno budu upoznati sa radom i svim aktima nacionalnih saveta. Ministarstvo stoji na stanovištu da je predlog da se predvidi duži rok za objavljivanje na izvestan način usvojen, jer je Nacrt zakona preformulisan tako da je predviđeno da se sve odluke i akti nacionalnog saveta objavljuju najkasnije u roku od deset dana od dana stupanja na snagu, odnosno njihovog donošenja. Nije prihvaćen predlog da se dodaju nove odredbe kojima bi se propisalo kažnjavanje odgovornog lica u državnom organu, organu pokrajine ili jedinice lokalne samouprave, ustanove i organizacije koja vrši javna ovlašćenja za slučaj da se donese odluka bez pribavljanja predloga, mišljenja ili omogućavanja učešća u odlučivanju, ili ako se donese odluka suprotna mišljenju ili predlogu nacionalnog saveta i takvo postupanje ne obrazloži, jer on u značajnoj meri odstupa od sistemskih rešenja predviđenih Zakonom o opštem upravnom postupku. S druge strane, Ministarstvo je uvažilo argumente prema kojima je potrebno proširiti kaznene odredbe za odgovorna lica u nadležnom organu, pa je u Nacrt zakona uvrstilo izmene člana 123. kojima se predviđaju prekršajne kazne za odgovorna lica u nadležnim organima i u slučajevima da se ne obezbedi dostavljanje akata nadležnom pokrajinskom organu uprave (član 4v) i da se ne obezbedi tačnost i ažurnost biračkog spiska u smislu člana 51. Zakona. Takođe, propisani iznos novčanih kazni povećan je do 100 000 din.
Nadležna ministarstva su prihvatila predlog da se u Nacrt zakona uvrsti odredba prema kojoj bi se predvidelo da je osnivač ustanove obrazovanja i vaspitanja i ustanove kulture koja je do stupanja na snagu ovog zakona proglašena za ustanovu od posebnog značaja za nacionalnu manjinu dužan da u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona usaglasi osnivački akt sa odredbama ovog zakona, a čime će se postići da se u osnivačkim aktima svih takvih ustanova propiše da su ustanove od posebnog značaja za nacionalnu manjinu.
Izvor: vesti – sajt Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave (www.mduls.gov.rs)