Na osnovu člana 110. stav 5. i člana 112. stav 4. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS”, br. 88/17 i 27/18 – drugi zakon) donet je Pravilnik o postupanju ustanove u slučaju sumnje ili utvrđenog diskriminatornog ponašanja i vređanja ugleda, časti ili dostojanstva ličnosti („Sl. glasnik RS“, br. 65/2018) koji se primenjuje počev od školske 2018/2019. godine.
Ovim pravilnikom propisuje se postupanje ustanove kada se posumnja ili utvrdi diskriminatorno ponašanje, načini sprovođenja preventivnih i interventnih aktivnosti, obaveze i odgovornosti deteta, učenika, odraslog, roditelja, odnosno drugog zakonskog zastupnika, zaposlenog, trećeg lica u ustanovi, organa i tela ustanove i druga pitanja od značaja za zaštitu od diskriminacije.
Ovim pravilnikom propisuje se i postupanje ustanove kada se posumnja ili utvrdi vređanje ugleda, časti ili dostojanstva ličnosti u ustanovi, načini sprovođenja preventivnih i interventnih aktivnosti, uslovi i načini za procenu rizika, načini zaštite i druga pitanja od značaja za zaštitu.
Postupanje ustanove, način sprovođenja preventivnih i interventnih aktivnosti, prava, obaveza i odgovornosti i druga pitanja utvrđena su u Prilogu – „Preventivne aktivnosti i aktivnosti i mere koje pokreće ustanova u slučaju sumnje ili utvrđenog diskriminatornog ponašanja i vređanja ugleda, časti ili dostojanstva ličnosti”, koji je odštampan uz ovaj pravilnik i čine njegov sastavni deo.
Kada su u pitanju pojmovi i izrazi kotišćeni u ovom aktu:
Ustanova, u smislu ovog akta, jeste predškolska ustanova, osnovna i srednja škola i dom učenika. Pod prostorom ustanove podrazumeva se prostor u sedištu i van njenog sedišta u kome se ostvaruje vaspitno-obrazovni, obrazovno-vaspitni i vaspitni rad, kao i vaspitni rad kroz digitalne oblike komunikacije (u daljem tekstu: obrazovno-vaspitni rad).
Učesnik u obrazovanju, u smislu ovog akta, jeste dete, učenik i odrasli upisan u ustanovu.
Roditelj, odnosno drugi zakonski zastupnik, u smislu ovog akta, jeste: roditelj, usvojitelj, staratelj i drugi zakonski zastupnik određen za zaštitu pojedinih prava deteta ili učenika (u daljem tekstu: roditelj).
Zaposleni, u smislu ovog akta, jeste: nastavnik, vaspitač, medicinska sestra-vaspitač, defektolog-vaspitač, stručni saradnik, sekretar ustanove, saradnik, pedagoški, odnosno andragoški asistent, pomoćni nastavnik, drugo nenastavno osoblje i direktor ustanove.
Treće lice, u smislu ovog akta, jeste: predavač, pripravnik-stažista, trener, voditelj, instruktor, radnik obezbeđenja i drugo lice sa kojim je ustanova zaključila odgovarajući ugovor, kao i hranitelj, članovi porodice, lični pratilac, član organa upravljanja, inspektor, prosvetni savetnik, autor udžbenika, izdavač i druga lica koja se po bilo kom drugom osnovu nalaze u prostoru ustanove ili prisustvuju obrazovno-vaspitnom radu.
Pod diskriminacijom, odnosno diskriminatornim ponašanjem, u smislu Zakona i ovog akta podrazumeva se ponašanje kojim se na neposredan ili posredan, otvoren ili prikriven način, neopravdano pravi razlika ili nejednako postupa, odnosno vrši propuštanje činjenja (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lice ili grupe lica, kao i na članove njihovih porodica ili njima bliska lica, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, status, migranta, raseljenog lica, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, socijalnom i kulturnom poreklu, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, smetnji u razvoju i invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima, kao i po drugim osnovama utvrđenim zakonom kojim se propisuje zabrana diskriminacije.
Izvršilac diskriminacije, u smislu ovog akta, jeste lice – učesnik u obrazovanju, zaposleni, roditelj ili treće lice, kao i ustanova, njeni organi i tela koji svojim činjenjem ili propuštanjem činjenja vrše diskriminaciju u procesu obrazovanja i vaspitanja ili u vezi sa njim, u svim relacijama.
Diskriminisano lice, u smislu ovog akta, jeste lice – učesnik u obrazovanju, zaposleni, roditelj i treće lice, grupa – učesnika u obrazovanju, zaposlenih, roditelja i trećih lica, članovi organa i tela ustanove koji su pretrpeli diskriminaciju u procesu obrazovanja i vaspitanja ili u vezi sa njim.
Nasilje i zlostavljanje, u smislu ovog akta, jeste svaki oblik jedanput učinjenog, odnosno ponovljenog verbalnog ili neverbalnog ponašanja koje ima za posledicu stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva ličnosti učesnika u obrazovanju, zaposlenog i roditelja.
Nasilno ponašanje nije u svakom slučaju diskriminatorno, ali svako diskriminatorno jeste nasilno.
Vređanje ugleda, časti ili dostojanstva ličnosti u ustanovi jeste ponašanje lica ili grupe lica koje može da ima obeležja psihičkog i socijalnog nasilja ili zlostavljanja. Kada se uznemiravanjem i ponižavajućim postupanjem povređuje neko od ličnih svojstava, ponašanje se kvalifikuje kao diskriminacija.
Prevencija diskriminacije, kao i vređanja ugleda, časti ili dostojanstva ličnosti, u smislu ovog akta, jesu mere i aktivnosti koje preduzima ustanova da se predupredi svaki oblik diskriminatornog ponašanja, kao i ponašanja kojim se vređa ugled, čast ili dostojanstvo ličnosti, u bilo kom od odnosa, podigne svest svih u ustanovi o njegovim negativnim posledicama na lica, grupu lica, odnosno ustanovu.
Preventivnim merama i aktivnostima u ustanovi stvara se sigurno i podsticajno okruženje, neguje atmosfera saradnje, uvažavanja i konstruktivne komunikacije, razvija pozitivan sistem vrednosti.
U primeni ovog akta dužnost ustanove je da obezbedi uslove za sigurno i podsticajno odrastanje i razvoj svakog učesnika u obrazovanju, zaštitu od svih oblika diskriminacije i ponašanja kojim se vređa ugled, čast ili dostojanstvo ličnosti i socijalnu reintegraciju diskriminisanog lica i izvršioca diskriminacije.
Preventivnim merama i aktivnostima zasnovanim na principu jednakih mogućnosti, kroz jednakost i dostupnost prava na obrazovanje i vaspitanje, bez diskriminacije:
1) podiže se nivo svesti i osetljivosti svih u ustanovi – nulta tolerancija na sve oblike diskriminacije i diskriminatornog ponašanja i vređanja ugleda, časti ili dostojanstva ličnosti;
2) ostvaruje se puna posvećenost ustanove i svih njenih organa i tela u prepoznavanju, sprečavanju i suzbijanju diskriminatornog ponašanja i vređanja ugleda, časti ili dostojanstva ličnosti;
3) svi nosioci obaveza zaštite od diskriminacije u ustanovi (unutrašnja zaštita) i van nje (spoljašnja zaštita – porodica, jedinica lokalne samouprave, nadležni organ unutrašnjih poslova, centar za socijalni rad, zdravstvena služba, ministarstvo nadležno za poslove obrazovanja (u daljem tekstu: Ministarstvo), Poverenik, Zaštitnik građana, Pokrajinski zaštitnik građana – ombudsman, organi pravosuđa i dr.), saglasno zakonu, postupaju hitno, efikasno i koordinisano u sprečavanju i suzbijanju diskriminatornog ponašanja.
Ustanova ima tim za zaštitu od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.
Osim nadležnosti postupanja u situacijama nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, zadaci tima za zaštitu jesu, naročito, da:
1) analizira stanje u ostvarivanju ravnopravnosti i jednakih mogućnosti;
2) priprema program prevencije;
3) informiše učesnike u obrazovanju, zaposlene i roditelje o planiranim aktivnostima i mogućnostima pružanja podrške i pomoći;
4) učestvuje u projektima i obukama za razvijanje potrebnih znanja i veština za prevenciju i postupanje u slučajevima diskriminatornog ponašanja;
5) predlaže mere za unapređivanje prevencije i zaštite od diskriminacije, organizuje konsultacije i učestvuje u donošenju odluka o načinu postupanja u slučajevima sumnje na diskriminatorno ponašanje;
6) uključuje roditelje u planiranje mera i sprovođenje aktivnosti za sprečavanje i suzbijanje diskriminatornog ponašanja;
7) prati i procenjuje efekte preduzetih mera i aktivnosti za sprečavanje i suzbijanje diskriminatornog ponašanja i daje odgovarajuće predloge direktoru;
8) sarađuje sa školskom upravom Ministarstva i drugim nadležnim organima, organizacijama i službama, radi sprečavanja i zaštite od diskriminacije;
9) vodi i čuva posebnu dokumentaciju o slučajevima i pojavnim oblicima diskriminacije, broju prijava i pritužbi, broju sprovedenih neformalnih i formalnih postupaka, njihovom ishodu i dr.
Broj i sastav članova tima za zaštitu zavisi od veličine i specifičnosti ustanove (nivo, vrsta, organizacija rada, izdvojena odeljenja, broj učesnika u obrazovanju iz manjinskih i osetljivih društvenih grupa i dr.).
Direktor obrazuje tim za zaštitu.
Stalni sastav tima za zaštitu čine: direktor, stručni saradnik-pedagog i psiholog i sekretar ustanove, a povremeno se mogu uključivati članovi za konkretne slučajeve, iz reda nastavnika i vaspitača ustanove, a može iz reda roditelja, učeničkog parlamenta, jedinice lokalne samouprave, odnosno stručnjaka za pojedina pitanja.
Direktor određuje psihologa, pedagoga ili, izuzetno, drugog zaposlenog – člana tima za zaštitu, odgovornog za vođenje i čuvanje dokumentacije o svim situacijama diskriminacije i diskriminatornog ponašanja u kojima učestvuje tim.
Sednicama tima za zaštitu mogu da prisustvuju predstavnici učeničkog parlamenta i saveta roditelja.
U planiranju i sprovođenju aktivnosti u ovoj oblasti ostvaruju punu saradnju i koordinisano deluju tim za zaštitu i drugi stručni organi u ustanovi, uključujući i mogućnost sprovođenja zajedničkih mera i aktivnosti.
Tim za zaštitu primenjuje, osim Zakona: Pravilnik o protokolu, Pravilnik, ovaj akt i druge podzakonske akte koji propisuju postupanje ustanove u slučajevima povreda Zakonom propisanih zabrana i težih povreda obaveza učenika i odraslih.
Tim za zaštitu planira, organizuje i stara se o sprovođenju mera i aktivnosti u ustanovi na prevenciji diskriminatornog ponašanja i nasilja samostalno i u saradnji sa drugim timovima – za inkluzivno obrazovanje, samovrednovanje i dr.
U situacijama kada se primeti da postoji odstupanje od propisanih principa, tim za zaštitu reaguje u saradnji sa organima ustanove.
Važno je da u ustanovi postoji svest svih zaposlenih da tim za zaštitu ne može sam da ostvaruje planirane mere i aktivnosti. Do rezultata se dolazi samo učešćem i odgovornošću svakog lica u stvaranju nenasilnog i podsticajnog okruženja za život i učenje. Zbog osetljivosti i složenosti problema, timu za zaštitu je neophodna stalna podrška i angažovanost stručnih organa i drugih timova, direktora, organa upravljanja, saveta roditelja, opštinskog saveta roditelja i lokalne zajednice. Za aktivnosti koje tim za zaštitu planira i predlaže na nivou ustanove, direktor zadužuje i ostale članove kolektiva, jer je neophodno da svi učestvuju u prevenciji diskriminacije i nasilja.
Propisano je da se ustanovi interveniše u slučajevima sumnje ili utvrđenog vređanja ugleda, časti ili dostojanstva ličnosti i diskriminatornog ponašanja iz rasističkih, seksističkih, homofobičnih, ksenofobičnih, islamofobičnih, antisemitskih, anticiganističkih ili drugih oblika diskriminatornog ponašanja prema licu, a naročito mlađem, slabijem, sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, prema rodnom identitetu, polu, seksualnoj orijentaciji, rasi, boji kože, verskoj i nacionalnoj pripadnosti, jeziku, imovnom stanju, socijalnom i kulturnom poreklu i drugim i pretpostavljenim ili stvarnim ličnim svojstvima.
Intervenciju čine mere i aktivnosti kojima se diskriminatorno ponašanje ili vređanje ugleda, časti ili dostojanstva ličnosti (u daljem tekstu: diskriminatorno ponašanje) zaustavlja, osigurava bezbednost učesnika u obrazovnom i vaspitnom procesu (onih koji trpe – diskriminisana lica, svedoče ili čine – izvršioci diskriminacije), smanjuje rizik od ponavljanja, ublažavaju posledice za sve učesnike i prate se efekti preduzetih mera.
U ustanovi se interveniše u slučaju sumnje i kada je utvrđeno diskriminatorno ponašanje, i to, kada se ono priprema, dešava ili se dogodilo između: učesnika u obrazovanju (dete-dete, učenik-učenik, odrasli-odrasli; učesnik u obrazovanju – zaposleni; učesnik u obrazovanju – roditelj; učesnik u obrazovanju – treće lice u ustanovi); zaposlenog (zaposleni – učesnik u obrazovanju, zaposleni-roditelj, zaposleni-zaposleni, zaposleni – treće lice); roditelja (roditelj – učesnik u obrazovanju, roditelj-roditelj, roditelj-zaposleni, roditelj – treće lice); treće lice (treće lice – učesnik u obrazovanju, treće lice – roditelj, treće lice – zaposleni; treće lice – treće lice).
Direktor, zaposleni i treća lica imaju obavezu da prepoznaju diskriminaciju, a ako je utvrđena, preduzmu mere i aktivnosti u ustanovi prema učesniku u obrazovanju propisane Zakonom i ovim aktom.
Direktor ima obavezu da preduzme Zakonom utvrđene mere i aktivnosti prema zaposlenom, roditelju i trećem licu kao izvršiocu diskriminacije i prijavi diskriminaciju nadležnim državnim organima, organima autonomne pokrajine i lokalne samouprave.
U slučaju diskriminatornog ponašanja zaposlenog utvrđuje se odgovornost u disciplinskom postupku, u skladu sa Zakonom.
Odgovornost roditelja za povredu zakonske zabrane diskriminacije od strane njegovog deteta koje je učenik škole utvrđuje se u prekršajnom postupku, a na osnovu Zakona. U slučaju kada je roditelj izvršilac diskriminacije, odgovornost se utvrđuje pred Poverenikom ili u sudskom postupku, u skladu sa zakonom.
Odgovornost trećeg lica za povredu zakonske zabrane diskriminacije utvrđuje se u postupku pred Poverenikom ili u sudskom postupku, u skladu sa zakonom.
Motiv ili namera izvršioca diskriminacije nije od značaja.
Diskriminacija u oblasti obrazovanja i vaspitanja uređena je Zakonom, a bliži kriterijumi za prepoznavanje oblika diskriminacije propisani su Pravilnikom i obavezuju sve učesnike u obrazovnom i vaspitnom procesu na dužnost poštovanja te zabrane i uzdržavanja od svih akata činjenja ili nečinjenja koji mogu da dovedu do kršenja iste.
Radi preduzimanja odgovarajućih mera i blagovremenog reagovanja na rizike od diskriminatornog ponašanja učesnika u obrazovanju, sačinjava se matrica za procenu nivoa diskriminacije, tako što se uočeno diskriminatorno ponašanje svrstava se u jedan od tri nivoa diskriminatornog ponašanja, u zavisnosti od:
1) uzrast učesnika u obrazovanju;
2) intenzitet, trajanje i učestalost diskriminatornog ponašanja;
3) oblik i način diskriminatornog ponašanja – uznemiravanje i ponižavajuće postupanje;
4) posledica diskriminatornog ponašanja.
Prilikom svrstavanja u nivo diskriminatornog ponašanja učesnika u obrazovanju prema navedenoj matrici, mesto i vreme izvršenog ponašanja utiču na izbor vrste mere i aktivnosti koje se preduzimaju u intervenciji.
Kada se diskriminatorno ponašanje dogodi van prostora ustanove, u bilo koje vreme, a od strane učesnika u obrazovanju, ustanova preduzima mere pojačanog vaspitnog rada, bez vođenja vaspitno-disciplinskog postupka. Ukoliko se diskriminatorno ponašanje dogodi u prostoru ustanove u vreme obrazovno-vaspitnog rada i drugih aktivnosti, preduzimaju se mere pojačanog vaspitnog rada, pokreće, vodi i okončava vaspitno-disciplinski postupak, u rokovima i na način utvrđen Zakonom.
Elementi matrice jesu:
1) uzrast učesnika u obrazovanju
Procenu težine oblika diskriminacije obavlja tim za zaštitu, polazeći od relacija: lice u odnosu na drugo lice istog ili približnog uzrasta; uzrasno starijeg licu prema mlađem licu i grupe lica prema licu, odnosno grupi lica, i to:
(1) kada je ponašanje učesnika u obrazovanju istog ili približnog uzrasta (dete- dete, učenik-učenik, odrasli-odrasli), kao i mlađeg prema starijem, kvalifikuje se kao prvi nivo;
(2) kada se uzrasno stariji učesnik u obrazovanju ponaša diskriminatorno prema mlađem licu, kvalifikuje se kao drugi nivo;
(3) kada grupa učesnika u obrazovanju diskriminatorno ponaša prema licu ili drugoj grupi, kvalifikuje se kao treći nivo.
2) intenzitet, trajanje i učestalost diskriminatornog ponašanja
Kada se diskriminatorno ponašanje ponavlja ili produženo traje u odnosu na isto lice, odnosno lica sa sličnim ili istim ličnim svojstvima (rasi, boji kože, nacionalnoj i verskoj pripadnosti ili etničkom poreklu, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, smetnji u razvoju i invaliditetu) tim za zaštitu ga kvalifikuje u sledeći teži oblik diskriminacije.
Ponovljena diskriminacija, u smislu ovog akta, podrazumeva više puta ponovljeno ponašanje lica ili grupe lica, odnosno postupanje ustanove, njenih organa ili tela koje je zasnovano na povređivanju ličnih svojstava lica ili grupe lica, a produžena – koja se čine u dužem vremenskom periodu prema istom licu ili grupi lica.
3) oblik i način diskriminatornog ponašanja – uznemiravanje i ponižavajuće postupanje
Uznemiravanje i ponižavajuće postupanje jeste izgovaranje reči, odnosno slanje pisanih poruka ili preduzimanje radnji prema licu ili grupi lica na osnovu kojih se posredno i sa sigurnošću može zaključiti da vređaju njihovo dostojanstvo na osnovu ličnog svojstva, prouzrokuju osećaj poniženosti, uznemirenosti ili odbačenosti, širi strah ili neprijateljstvo, odnosno stvara ponižavajuće i uvredljivo okruženje.
Ako uznemiravanje i ponižavajuće postupanje udruženo vrši grupa ili se ono ponavlja, odnosno duže traje, ovakvo diskriminatorno ponašanje kvalifikuje se kao diskriminacija drugog nivoa.
Ako je uznemiravanje i ponižavajuće postupanje izazvalo strah ili neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje po diskriminisano lice ili je dovelo do isključivanja ili odbacivanja lica ili grupe lica, diskriminatorno ponašanje kvalifikuje se kao diskriminacija trećeg nivoa.
4) posledica diskriminatornog ponašanja
Kada diskriminatorno ponašanje dovodi ili potencijalno može da dovede do ugrožavanja fizičkog, odnosno psihičkog zdravlja učesnika u obrazovanju, tim za zaštitu ga kvalifikuje u sledeći teži oblik diskriminacije.
Ukoliko je u intervenciju na ponašanje uključena spoljašnja zaštita (zdravstvena služba, ustanova socijalne zaštite, policija, Ministarstvo, nadležna školska uprava Ministarstva, jedinica lokalne samouprave, Poverenik, pravosudni organi i dr.) tim za zaštitu ga uvek kvalifikuje kao treći nivo diskriminacije.
Pokrenut prekršajni ili sudski postupak, ne utiče na preduzimanje interventnih mera i aktivnosti.
Primeri pojedinih tipičnih situacija diskriminatornog ponašanja učesnika u obrazovanju, su:
– izlaganje podsmehu učesnika u obrazovanju po osnovu njegove nacionalnosti;
– omalovažavanje učesnika u obrazovanju ili grupe po osnovu njihovog ličnog svojstva;
– imitiranje hoda, govora, izgleda ili bilo kakvo drugo izlaganje podsmehu učesnika u obrazovanju sa smetnjama u razvoju ili invaliditetom;
– oslovljavanje pogrdnim nazivima učesnika u obrazovanju ili grupe, zaposlenog ili roditelja – pripadnika određene grupe;
– izražavanje stereotipa i predrasuda o pripadnicima određene grupe;
– pričanje uvredljivih i ponižavajućih šala i viceva o pripadnicima određene grupe;
– promovisanje rodnih stereotipa u vezi sa očekivanjima, uspesima i dostignućima devojčica i dečaka;
– pevanje uvredljivih i ponižavajućih pesama o pripadnicima određene grupe;
– slanje uvredljivih i ponižavajućih poruka određenom licu ili grupi lica putem SMS-a, MMS-a ili društvenih mreža;
– verbalno privilegovanje pripadnika većinske grupe lica neopravdanim i prekomernim pohvalama;
– neopravdano verbalno umanjivanje ili snižavanje doprinosa i uspeha pripadnika manjinske grupe;
– ignorisanje i izbegavanje kontakata sa učesnikom obrazovanja zbog njegovog ličnog svojstva;
– odbijanje da sedi u klupi sa drugim učesnikom obrazovanja zbog njegovog ličnog svojstva;
– omalovažavanje roditelja učenika po osnovu ličnog svojstva.
U ove i druge odredbe pravilnika kao i njegovog Priloga možete ostvariti uvid u pravnoj bazi „Propis Soft“.
Podsećanja radi, Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja u čl. 110. i 112. je prpisano:
„Zabrana diskriminacije
Član 110.
ustanovi su zabranjene diskriminacija i diskriminatorsko postupanje, kojim se na neposredan ili posredan, otvoren ili prikriven način, neopravdano pravi razlika ili nejednako postupa, odnosno vrši propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lice ili grupe lica, kao i na članove njihovih porodica ili njima bliska lica na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, statusu migranta, odnosno raseljenog lica, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, socijalnom i kulturnom poreklu, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, smetnji u razvoju i invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima, kao i po drugim osnovima utvrđenim zakonom kojim se propisuje zabrana diskriminacije.
Ne smatraju se diskriminacijom posebne mere uvedene radi postizanja pune ravnopravnosti, zaštite i napretka lica, odnosno grupe lica koja se nalaze u nejednakom položaju.
Ustanova je dužna da preduzme sve mere propisane ovim zakonom kada se posumnja ili utvrdi diskriminatorno ponašanje u ustanovi.
Bliže kriterijume za prepoznavanje oblika diskriminacije od strane zaposlenog, deteta, učenika, odraslog, roditelja odnosno drugog zakonskog zastupnika ili trećeg lica u ustanovi, zajednički propisuju ministar i ministar nadležan za ljudska i manjinska prava.
Postupanje ustanove kada se posumnja ili utvrdi diskriminatorno ponašanje, načine sprovođenja preventivnih i interventnih aktivnosti, obaveze i odgovornosti zaposlenog, deteta, učenika, odraslog, roditelja odnosno drugog zakonskog zastupnika, trećeg lica u ustanovi, organa i tela ustanove i druga pitanja od značaja za zaštitu od diskriminacije, propisuje ministar.
Zabrana ponašanja koje vređa ugled, čast ili dostojanstvo
Član 112.
Zabranjeno je svako ponašanje zaposlenog prema detetu, učeniku i odraslom; deteta, učenika i odraslog prema zaposlenom; roditelja, odnosno drugog zakonskog zastupnika ili trećeg lica prema zaposlenom; zaposlenog prema roditelju, odnosno drugom zakonskom zastupniku; deteta, učenika i odraslog prema drugom detetu, učeniku ili odraslom, kojim se vređa ugled, čast ili dostojanstvo.
Direktor ustanove dužan je da u roku od tri dana od dana saznanja za povredu zabrane iz stava 1. ovog člana preduzme odgovarajuće aktivnosti i mere u okviru nadležnosti ustanove.
Bliže uslove o načinima prepoznavanja ponašanja kojima se vređa ugled, čast ili dostojanstvo u ustanovi, zajednički propisuju ministar i ministar nadležan za ljudska i manjinska prava.
Postupanje ustanove kada se posumnja ili utvrdi vređanje ugleda, časti ili dostojanstva, načine sprovođenja preventivnih i interventnih aktivnosti, uslove i načine za procenu rizika, načine zaštite i druga pitanja od značaja za zaštitu, propisuje ministar.“
Izvor: Izvod iz zakona i pravilnika je preuzet iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com