(prikaz izmena i dopuna Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju)
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Sl. glasnik RS“, br. 86/2019), osim pojedinih odredbi, primenjuje se od 14. decembra 2019. god. Ovo su ko zna koje po redu izmene i dopune aktuelnog Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljem tekstu: Zakon).Da se podsetimo,nakon donošenja i objave u „Sl. glasniku RS”, br. 34/2003, bilo je sijaset izmena objavljivanih u „Sl. glasniku RS“, br. 64/2004-US, 84/2004-dr.zakon, 85/2005, 101/2005, 63/2006-US, 5/2009, 107/2009, 30/2010-dr.zakon, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013, 75/2014, 142/2014, 73/2018 i 46/2019-OUS.
Na početku, pre analize, moram da se ogradim, da ne bih bio shvaćen pogrešno. Ovim komentarom nikako ne želim nipodaštavati nečije znanje i umeće, niti neku konkretnu osobu (ili više njih) izvrgnuti ruglu niti optužiti za nešto. U pitanju su samo konstatacije i citiranje onoga što je negde napisano, onoga što stoji u propisima, te postavljanje uopštenih pitanja koja načelno zahtevaju odgovore. Sva izneta razmišljanja i stavovi predstavljaju stručnu analizu, te vrednosni sud autora teksta i kritički osvrt, dat u najboljoj nameri u cilju poboljšanja našeg pravnog sistema.
Važno da napomenom, svi izrazi u tekstu upotrebljeni su rodno neutralno (podrazumevaju osobe oba pola) i generički.
Prvo što ću primetiti, Zakon je već toliko menjan, da je potpuno nejasno zašto već odavno nije donet novi zakon, kako predviđaju Jedinstvena metodološka pravila za izradu propisa („Sl. glasnik RS“, br. 21/2010).
Inače, ovlašćeni predlagač ovih izmena i dopuna je Vlada Republike Srbije (u daljem tekstu: predlagač), a obrađivač propisa je Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.
Prema obrazloženju predlagača, razlozi za donošenje ovog zakona proizlaze iz potrebe daljeg uređivanja sistema penzijskog i invalidskog osiguranja, a u okviru započete reforme ovog sistema čiji je osnovni cilj stvaranje uslova za dugoročnu ekonomsku održivost penzijskog sistema, koja će obezbediti pravnu sigurnost i odgovarajući socijalni položaj sadašnjih i budućih generacija penzionera. U obrazloženju je dat pregled faza reforme i ocene dosadašnjih rezultata. Kao pozitivni su ocenjeni rezultati izmena od 2014. god. i konstatovano je da su zahvaljujući svim merama preduzetim u proteklom periodu, stvoreni uslovi za dalje korake.
U daljem tekstu daću pregled i objašnjenje pojedinih zakonski rešenja.
1. Obaveznost penzijskog i invalidskog osiguranja
Prema izmeni člana 1. Zakona, penzijsko i invalidsko osiguranje u Republici Srbiji (u daljem tekstu: RS) je obavezno, a penzijski sistem u RS čine i dobrovoljni penzijski fondovi i penzijski planovi koji se uređuju posebnim zakonom.
Prema obrazloženju predlagača, time se vrši usklađivanje sistema penzijskog i invalidskog osiguranja sa propisima o dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima, tako što se utvrđuje da je penzijsko i invalidsko osiguranje obavezno, a da penzijski sistem čine i dobrovoljni penzijski fondovi i penzijski planovi.
Iako polje moje ekspertize obuhvata tumačenje napisanog, nisam baš siguran šta se ovim obrazoženjem htelo reći. Penzijsko i invalidsko osiguranje u RS je i ranije bilo obavezno, jer odredba člana 1. je ranije glasila: „Penzijsko i invalidsko osiguranje obuhvata obavezno i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje.“ A član 2. Zakona (i ranije i sad) predviđa da se ovim zakonom uređuje obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, te penzijsko i invalidsko osiguranje i za lica koja nisu obavezno osigurana po ovom zakonu, a uključila su se u obavezno osiguranje. Znači promene nema, svaki pojedinac koji ispunjava uslove mora biti osiguran po ovom osnovu, a može pristupiti i sistemu doborovoljnog osiguranja.
U vezi s navedenim izmenjen je naziv glave III. Zakona, u „III. DOBROVOLJNI PENZIJSKI FONDOVI I PENZIJSKI PLANOVI“, i član 16. Zakona, te je sada predviđeno da je sistem dobrovoljnih penzijskih fondova i penzijskih planova, zasnovan na individualnoj kapitalizovanoj štednji i da se uređuje posebnim zakonom. Ni ovo ne razumem previše, jer naziv glave ranije je bio: „III. DOBROVOLJNO PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE“ a bilo je rečeno da dobrovoljnim penzijskim i invalidskim osiguranjem osiguranici i lica koja nisu obavezno osigurana, mogu, u skladu sa posebnim zakonom, obezbediti sebi i članovima svoje porodice veći obim, kao i drugu vrstu prava od prava utvrđenih Zakonom. Dakle, koja je suštinska razlika?
2. Korigovanje kruga osiguranih lica
Jednom od predloženih izmena, prema predlagaču, licima koja u skladu sa zakonom obavljaju privremene i povremene poslove, odnosno poslove preko omladinskih zadruga i licima koja obavljaju poslove po osnovu ugovora o delu, odnosno poslove po osnovu autorskog i drugih ugovora, obezbeđuje ravnopravan položaj sa ostalim osiguranicima prilikom ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Kako je to obezbeđeno konkretnim izmenama (brisanjem reči: „ukoliko se ne može utvrditi početak i prestanak obavljanja poslova”), nije baš najjasnije (možda je opet neka greška u broju, ali ovo nisam uspeo ni smislom da povežem kao druge izmene), ali verovaćemo im na reč. Međutim, ova lica su i ranije bila osigurana, tako da ne vidim poentu?
A vidimo ono što je jasno, bar kao izmena.
U članu 11. Zakona brisana je tačka 7), koja je predviđala da osiguranici zaposleni jesu i domaći državljani zaposleni u inostranstvu, ako za to vreme nisu obavezno osigurani kod stranog nosioca osiguranja, ili ako prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, po propisima te države, ne mogu ostvariti ili koristiti van njene teritorije. Prema obrazloženju predlagača time se eliminišu problemi jer se ne može obezbediti obavezno osiguranje tih lica, s obzirom da Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tesktu: Fond), nema saznanja o njihvom radu u inostranstvu. Jer, po predlagaču, ova lica su obavezno osigurana kada podnesu zahtev i dostave dokaze o radu u inostranstvu, pa postoji mogućnost izbegavanja obaveze prijave po ovom osnovu osiguranja?!
Ova odredba po meni nije bila sporna. Prava po osnovu ovog osiguranja su lična prava, tako da ako neko svesno izbegava ostvarenje svojih prava, koja je poenta? A ako želi da ih ostvari zašto mu uskratiti jedinu mogućnost?
U u stavu 1. člana 12. Zakona, dodate su tač. 3a) i 4a), pa sada osiguranici samostalnih delatnosti jesu i:
– lica koja rade na teritoriji RS za stranog poslodavca, koji nema registrovano predstavništvo u RS, kod koga za obavljen posao ostvaruju naknadu, a nisu osigurani po drugom osnovu;
– lica koja, u skladu sa zakonom, obavljaju poljoprivrednu delatnost u svojstvu preduzetnika, ako nisu obavezno osigurani po osnovu zaposlenja.
Prema obrazloženju predlagača ovime se u obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje uvode lica koja rade za stranog poslodavca koji nema registrovano predstavništvo u našoj zemlji i rešavaju se problemi prilikom ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja za lica koja, obavljaju poljoprivrednu delatnost u svojstvu preduzetnika. Takođe, vrši se usklađivanje Zakona sa odredbama propisa o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, propisa o porezu na dohodak građana, kao i sa predloženim izmenama propisa o jedinstvenoj prijavi na obvezno socijalno osiguranje.
Pored toga, propisuje se da se za ove osiguranike, u pogledu obaveze plaćanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, rokova i obaveze dostavljanja prijava, primenjuju propisi kojima se uređuju poreski postupak i poreska administracija, porez na dohodak građana, doprinosi za obavezno socijalno osiguranje i drugi propisi u nadležnosti ministarstva nadležnog za poslove finansija.
Inače generalno, u obrazloženju predlagača (tekst obrazloženja sa web sajta Narodne skupštine) ne slažu brojevi članova i ono našta se odnose, što možda i nije produkt greške već amandmana na tekst. Međutim, bez obzira kojim članom izmena je to predviđeno, greška u onome što se daje u obrazloženju i tekstu izmena je očita.
Govorim o novododatom članu 191a, koji se uopšte ne odnosi na poljoprivrednike već samo na lica iz stava 3a (lica koja rade za stranog poslodavca koji nema registrovano predstavništvo).
Za početak mogli su malo da se usaglase, bar što se slovnih grešaka tiče i smisla obrazloženja koje daju. O promašajima teme nezahvalno je govoriti.
Ako izuzmemo navedene greške, ono što je bitno, ni ovo nije ništa novo. Preduzetnici su i ranije bili obavezno osigurana lica (lica koja, u skladu sa zakonom, samostalno obavljaju privrednu ili drugu delatnost, kako je to rečeno Zakonu). Kojoj branši preduzetnik pripada, nebitno je, ako je registrovan kao preduzetnik.
Prema članu 83. Zakona o privrednim društvima ( „Sl. glasnik RS“, br. 36/2011, 99/2011, 83/2014-dr.zakon, 5/2015, 44/2018 i 95/2018), preduzetnik je poslovno sposobno fizičko lice koje obavlja delatnost u cilju ostvarivanja prihoda i koje je kao takvo registrovano u skladu sa zakonom o registraciji. Dalje, fizičko lice upisano u poseban registar, koje obavlja delatnost slobodne profesije, uređenu posebnim propisom, smatra se preduzetnikom u smislu ovog zakona ako je tim propisom to određeno. Jedino ako je predlagača zbunjivao stav 3. navedenog člana koji predviđa da individualni poljoprivrednik nije preduzetnik u smislu ovog zakona, osim ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno. Pa i nije. On je, u smislu Zakona, osiguranik poljoprivrednik. Član 13. Zakona kaže, osiguranici poljoprivrednici su lica koja se bave poljoprivrednom delatnošću kao nosioci poljoprivrednog domaćinstva, članovi poljoprivrednog domaćinstva, nosioci porodičnog poljoprivrednog gazdinstva, članovi porodičnog poljoprivrednog gazdinstva ili članovi mešovitog domaćinstva, ako nisu osiguranici zaposleni, osiguranici samostalnih delatnosti, korisnici penzije ili nisu na školovanju.
A i lica koja rade za stranog poslodavca koji nema registrovano predstavništvo mogla su i ranije biti osigurana kao lica koja obavljaju poslove po osnovu ugovora (o delu, autorskih itd.) kod kojih za izvršen posao ostvaruju naknadu.
Dakle opet, koja je suštinska razlika?
3. Pravo na porodične penzije
Određenim izmenama, prema predlagaču, izvršeno je usaglašavanje sa odredbom člana 62. stav 5. Ustava Republike Srbije („Sl. glasnik RS”, br. 98/2006) u pogledu izjednačavanje vanbračne zajednice sa brakom. Takođe, prema predlagaču, sprečavaju se moguće zloupotrebe prava na porodičnu penziju. Nisam baš siguran u sprečavanje zloupotreba, ali svakako pozdravljam pokušaj da se urede ova pitanja. Inače, ovim problemom sam se davno bavio u tekstu „Porodične penzije za vanbračne partnere“ objavljenom na Pravnom portalu, gde sam izneo tvrdnju da je to pravo i ranije postojalo ako se uzme u obzir celokupan pravni sistem RS. A zanimljivo, ono što je sada usvojeno neverovatno podseća na tehničko rešenje koje sam predložio u tom tekstu, a u obrazloženju se pravda istim razlozima o kojima sam pisao.
Dakle, sada se članom porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika prava smatraju i vanbračni partner u skladu sa propisima kojima se uređuju porodični odnosi. Pravo na porodičnu penziju može ostvariti supružnik i vanbračni partner, ukoliko su brak, odnosno vanbračna zajednica života trajali najmanje tri godine, ili ako sa umrlim osiguranikom, odnosno korisnikom prava, ima zajedničko dete. Pravo na porodičnu penziju može ostvariti i supružnik iz razvedenog braka i vanbračni partner posle prestanka zajednice života vanbračnih partnera, ako im je sudskom presudom utvrđeno pravo na izdržavanje. Postojanje vanbračne zajednice i obaveze izdržavanja, utvrđuje se u vanparničnom postupku.
Supružnik, odnosno vanbračni partner profesionalnog vojnog lica prema propisima o Vojsci Srbije koje je poginulo za vreme dejstava, pravo na porodičnu penziju stiče bez obzira na navršene godine života pod uslovom da nije ponovo sklopio brak.
Porodična penzija umrlog osiguranika, odnosno korisnika prava, određuje se kao jedna porodična penzija u visini koja pripada za jednog člana porodice, i deli se u jednakim iznosima, ako pravo na porodičnu penziju imaju: supružnik, vanbračni partner, supružnik iz razvedenog braka, ako mu je sudskom presudom utvrđeno pravo na izdržavanje, i vanbračni partner posle prestanka zajednice života vanbračnih partnera, ako mu je sudskom presudom utvrđeno pravo na izdržavanje.
4. Usklađivanje penzija
Kao posebno, izdvojilo se pitanje usklađivanja penzija. Po predlagaču, postignuti ekonomski rezultati omogućavaju da se penzije usklađuju po osnovu kretanja potrošačih cena i kretanja prosečne zarade zaposlenih u RS („švajcarski model”), umesto na način utvrđen propisima kojima se uređuje budžet i budžetski sistem.
Prema izmenama, od 1. januara 2020. god., penzija se počev od penzije za mesec januar tekuće godine usklađuje u procentu koji predstavlja zbir polovine procenta promene potrošačkih cena i polovine procenta promene prosečne zarade bez poreza i doprinosa. Usklađivanje penzije vrši se na osnovu podataka organa nadležnog za poslove statistike o promeni prosečne zarade bez poreza i doprinosa zaposlenih na teritoriji RS i promeni potrošačkih cena za period od 12 meseci računajući unazad počev od meseca juna prethodne kalendarske godine, u odnosu na period od 12 meseci koji prethodi navedenom periodu.
Iz obrazloženja predlagača saznajemo da se 2020. godina definiše se početni period za obračun vrednosti parametara za usklađivanje penzija, i u skladu s tim za sve naredne godine. Pored toga, definisanjem navedenog perioda a imajući u vidu kalendar objavljivanja podataka o kretanju prosečne zarade i potrošačkih cena, proces obračuna visine usklađivanja dovodi se u vezu sa procesom definisanja budžeta RS za narednu godinu.
Jedino što baš nije jasno, kada će biti prvo usklađivanje penzija po tom modelu? U toku 2020. ili 2021. god.?
5. Postupci u vezi prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja
Propisano je da kontroli podležu nalaz, mišljenje i ocena kojim je utvrđeno postojanje invalidnosti, telesnog oštećenja, potpune nesposobnosti za rad i nesposobnosti za samostaln život i rad. Takođe, skraćuje se trajanje postupka, jer će omogućiti organu veštačenja u drugostepenom postupku da izvrši ocenu i postojanje invalidnosti, telesnog oštećenja, potpune nesposobnosti za rad i nesposobnosti za samostaln život i rad.
Dalje, ako se utvrdi da je korisniku isplaćen veći akontativni iznos penzije od konačnog iznosa, Fond će vršiti obustavu do 1/3 mesečnog iznosa penzije, sve dok se na taj način iznos razlike ne izmiri, osim ako se Fond i korisnik drugačije ne sporazumeju. Dakle, ukoliko se Fond i korisnik ne sporazumeju o načinu povraćaja preplaćenog iznosa penzije, Fond donosi rešenje o obavezi povraćaja više isplaćenog iznosa obustavom. Po predlagaču, ovom odredbom u stvari se precizira da Fond ne donosi rešenje o preplati, jer je ono tehničkog karaktera, tako da Fond ima osnov da odmah vrši obustavu. Ovo jeste rešenje koje uprošćava i ubrzava postupak (što se Fonda tiče), samo nisam siguran u saglasnost sa odredbama i načelima upravnog postupka.
Sada, u svakom slučaju, u ponovljenom postupku primenjuju se propisi koji su važili u vreme donošenja rešenja po kome se postupak ponavlja. Prava utvrđena novim rešenjem pripadaju od prvog dana narednog meseca od dana podnošenja zahteva za ponavljanje postupka, odnosno od prvog dana narednog meseca od dana donošenja rešenja u postupku ponavljanja pokrenutom po službenoj dužnosti. Prema obrazloženju predlagača, time se vrši preciziranje i usklađivanje sa odredbama propisa o opštem upravnom postupku i otklanjaju nedoumice iz prakse, a takođe, precizira se od kada pripada pravo utvrđeno rešenjem koje je doneto u postupku izmene.
Da, ovo svakako jeste tehnički jednostavnije rešenje od pređašnjeg, kada se moralo voditi računa i da li je predlog za ponavljanje postupka podnet, odnosno postupak ponavljanja pokrenut u roku od pet godina od dana dostavljanja rešenja osiguraniku.
6. Druge izmene koje imaju nekog smisla
Jedna od izmena (sprovedena kroz nekoliko članova Zakona) ima smisla. Naknada pogrebnih troškova brisana je kao pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja, s obzirom da ne pripada ni osiguraniku ni korisniku, već licu koje je snosilo troškove sahrane. Iz tog razloga, isplata i visina ove naknade uređena je posebnim poglavljem Zakona, u cilju efikasnije isplate pogrebnih troškova licu koje je snosilo troškve sahrane. Sada postoji decidna odredba da će Fond isplatiti naknadu pogrebnih troškova u visini iznosa te naknade licu koje je snosilo troškove sahrane korisnika penzije.
Izmenjen je i ceo član 79. Zakona, koji govori o određenim osiguranicima (zaposlenima koji rade na poslovima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i koji mogu pod posebnim uslovima ostvariti pravo na penziju). I sam predlagač kaže da se suštinski ništa ne menja, samo se precizira da se član 79. odnosi upravo na osiguranike iz člana 42. Zakona (pripadnici MUP-a, BIA-e, Vojske), kao i u vezi sa načinom određivanja invalidske penzije za ove osiguranike. A time se otklanjaju nedoumice prisutne u praksi.
Sudije raspoređene u Posebno odeljenje i Odeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu i Posebno odeljenje i Odeljenje za ratne zločine Apelacionog suda u Beogradu, Tužilac za organizovani kriminal i njegovi zamenici, Tužilac za ratne zločine i njegovi zamenici, priznati su kao osiguranici – zaposleni koji rade na poslovima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i koji mogu pod posebnim uslovima ostvariti pravo na penziju.
Predviđeno je i da, za osiguranike kojima je iznos obaveze uplate doprinosa utvrđivao Fond i kada je obaveza uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na najnižu osnovicu osiguranja izvršena po isteku roka utvrđenog zakonom, u staž osiguranja se utvrđuje vreme na koje se uplata doprinosa odnosi, tako što se iznos uplaćenog doprinosa dovodi u odnos sa najnižom mesečnom osnovicom važećom u momentu uplate doprinosa, u skladu sa zakonom. Ova odredba primenjivaće se i u slučajevima kada je obavezu uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje umesto Poreske uprave utvrdio Fond.
Precizirano je u kom slučaju se prestankom osiguranja smatra i raniji prestanak osiguranja, pošto se pravo na starosnu penziju, prevremenu starosnu penziju ostvaruje posle prestanka osiguranja. Takođe, preciziran je krug osiguranika koji, izuzetno, pravo na starosnu penziju, prevremenu starosnu penziju mogu da ostvare ispunjenjem uslova za sticanje navedenog prava.
Dakle sada, prestankom osiguranja smatra se i raniji prestanak osiguranja, ako se lice u trenutku podnošenja zahteva za ostvarivanje prava na starosnu ili prevremenu starosnu penziju nalazi u osiguranju, pod uslovom da je taj zahtev podnet pre isteka roka od šest meseci od dana ponovnog stupanja u osiguranje.
Izuzetno, osiguranici koji obavljaju delatnost u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad privatnih preduzetnika, lica koja u skladu sa zakonom obavljaju privremene i povremene poslove, lica koja obavljaju poslove po osnovu ugovora sa naknadom za rad, lica koja uz naknadu rade za stranog poslodavca koji nema registrovano predstavništvo u RS, i osiguranici koji su izabrana, imenovana ili postavljena lica, kao i lica koja su hranitelji u skladu sa zakonom, pravo na starosnu penziju ili prevremenu starosnu penziju mogu ostvariti ispunjenjem uslova za sticanje prava na starosnu penziju ili prevremenu starosnu penziju.
Brisanje odredbi člana 245. Zakona koje propisuju ostvarivanje prava na specijalna pomagala za čitanje i pisanje, pravdano je prirodom tih prava, jer to po prirodi i karakteru više pripada propisima o zdravstvenom osiguranju. Sa ovime se načelno slažem, samo me intreresuje ostvarenje ovog prava u praksi, po bilo kom osiguranju. Bitnije po meni je, da li se dobijaju adekvatna pomagala i koliko je komplikovan taj postupak, od pitanja u koji korpus prava to spada.
Sada samo Fond vodi matičnu evidenciju o osiguranicima, obveznicima plaćanja doprinosa i korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Fond preuzima podatke elektronskim putem za sve osiguranike, pa i za zaposlene u organu nadležnom za unutrašnje poslove i za pripadnike Bezbednosno-informativne agencije, što je po predlagaču u praksi već bilo prisutno.
U obrazloženju predlagača rečeno je i da se vrši pojednostavi utvrđivanja počekta isplate invalidske penzije, kada je postupak pokrenut u toku trajanja osiguranja (opet brisanjem i dodavanjem nečega), što ću verovati na reč.
7. Potpuno neshvatljive izmene
Jednom od izmena, prema predlagaču, policijski službenici izjednačavaju se sa profesionalnim vojnim licem, jer im se u slučaju invalidnosti ostavlja mogućnost da obavljaju druge poslove koji nisu policijski. A to je urađeno tako što je u odredbe o invalidnosti, ubačeno da ista postoji i kad kod policijskog službenika nastane potpuni gubitak radne sposobnosti za profesionalno vršenje policijskih poslova. Dobro, prvi deo tvrdnje je tačan, ali kakve ovo veze ima sa mogućnošću obavljanja drugih poslova? Za bilo koje lice? Da li nekome ko želi da radi u skladu sa preostalom radnom sposobnošću, može bilo ko to da zabrani? Pravo na rad je garantovano Ustavom i zakonima. Ne razumem zaista šta se htelo reći.
Dodate su i neke odredebe koje se tiču lica zaposlenih u Fondu, pa je rečeno da ta lica ostvaruju prava i obaveze iz radnog odnosa u skladu sa zakonom. A inače, na osnovu čega bi ih ostvarivali?! Da li su svi zaposleni jednaki pred zakonom? Da li zakon štiti prava svih zaposlenih? Može li se ikome priznati neko pravo za koje ne postoji zakonski osnov? Besmislena i nepotrebna odredba, koja samo dodatno opterećuje, već ionako konfuzan tekst propisa.
Inače, dodata je i odredba da zaposleni u Fondu imaju službenu legitimaciju kojom dokazuju svoje službeno svojstvo i identitet, a čiji se uslovi i način izdavanja i korišćenja, kao i izgled i sadržaj, utvrđuje opštim aktom Fonda. Dobro je da imaju nekakvu legitimaciju, samo mi nije jasna priroda te legitimacije. Nisu svi zaposleni u Fondu službena lica, tako da ova legitimacija može služiti samo za ulazak u službene prostorije a ne za dokazivanje statusa službenog lica, što će reći da i nije baš „službena legitimacija“.
Navodno je izvršeno i preciziranje (brisanjem i dodavanjem nekih reči) postupka u smislu prestanka prava, menjanja, odnosno sticanja novih prava, što se odnosi i na promenu u pogledu potrebe za pomoći i negom drugog lica. Ponovo, verujem na reč.
Ali, zaista jeste precicirano (što i predlagač tvrdi u obrazloženju), da ako u stepenu telesnog oštećenja nastupi promena koja nije od uticaja na pravo, novi stepen telesnog oštećenja utvrđuje se od dana nastale promene. Samo, meni je potpuno nejasno, šta predstavlja ova odredba? U koju svrhu je doneta i šta se time precizira?
Znači, imamo nekoga kome je već utvrđen određen stepen telesnog oštećenja, i sada nastupi promena koja nije od uticaja na pravo. Dakle, nastupa nebitna promena, koja ne menja ništa. I kako onda ta promena koja ne menja ništa menja njegov stepen telesnog oštećenja?! Zašto uopšte ponovo utvrđivati stepen telesnog oštećenja ako promena nije uticala na isto? Ne razumem. Zaista se nadam da nisam shvatio na šta se ovo odnosi.
8. Umesto zaključka
Šta sada reći a ne ponoviti se ili biti grub? Da li i ovo potvrđuje tezu da je neznanje glavni problem našeg pravnog sistema?
Pisanje i tumačenje propisa je zanat (nešto što se u stručnim krugovima naziva nomotehnika) koji ima svoja pravila i zahteva određena znanja i stručnost. Odgovornost pisaca teksta propisa je ogromna, zato što od njihovog delanja (i znanja) zavisi ono što ćemo primenjivati kao pozitivno pravo. A tu nije bitno samo usko stručno znanje (o pravu) već i poznavanje jezika (rečnik, gramatika, sintaksa i interpunkcija) i pravilne upotrebe istog.
Ovde ne raspravljamo o teorijskim i načelnim pitanjima (da li nešto treba da postoji i kako nešto rešiti). Razmatramo samo ono što je napisano i što se jedino može tumačiti. Nikad ne možemo znamo šta je neko mislio, šta je bila ideja, vidimo samo šta je napisao. Nije reč o filozofskim gledanjima već isključivo o tumačenju teksta propisa, dakle pravilima struke (i pravne nauke).
Za početak bi pisci propisa mogli da malo prouče već pomenuta Jedinstvena metodološka pravila za izradu propisa koja su sasvim upotrebljiva. Pravila postoje, treba ih samo naučiti, i potom primeniti.
Ove nomotehničke greške ne može da pokrije ni opravda nikakva iscrpna ekonomska analiza, koja zaista postoji u obrazloženju predlagača. I da je ta analiza u potpunosti tačna (zaista predstavlja činjenično stanje) i istinita (pravilna interpretacija tog tačnog podatka), u šta ne ulazim, verovaću na reč, izmene moraju da imaju smisao kada se implementiraju u tekst propisa.
A najčudnije je da ovakve odredbe uopšte prođu put do usvajanja. Da zanemarimo stručnost onih koji sede po raznim stručnim službama i telima predlagača. Zar tekst nekog opšteg akta ne prođe još par kontrola (javnu raspravu npr.) pre nego što postane zvaničan predlog? A prođe i kontrolu zakonodavnog odbora i raspravu u skupštini, znači poslanike i vlasti i opozicije, znači stranačka „stručna“ tela, i nikome ništa nije nelogično bar. Šta reći na to?
Ne znam, možda je najbolje ne davati komentar, te da svako donese sopstvene zaključke.
Izvor: Izvod iz zakona preuzet iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.