Troškovi krivičnog postupka propisani su odredbama čl.261-268. Zakonika o krivičnom postupku (“Sl. glasnik RS”, br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013, 55/2014 i 35/2019).
Prema navedenim odredbama, koje ćemo sve citirati, radi šire slike o trokovima krivičnog postupka:
Pojam i vrste troškova
Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.
Troškovi krivičnog postupka obuhvataju:
1) troškove za svedoke, veštake, stručne savetnike, prevodioce, tumače i stručna lica i troškove uviđaja;
2) troškove prevoza okrivljenog;
3) izdatke za dovođenje okrivljenog;
4) putne troškove službenih lica;
5) troškove lečenja okrivljenog za vreme dok se nalazi u pritvoru, kao i troškove porođaja, osim troškova koji se naplaćuju iz fonda za zdravstveno osiguranje;
6) troškove tehničkog pregleda vozila, analize uzoraka (čl. 140. do 142.) i prevoza leša do mesta obdukcije;
7) nagradu veštaku, nagradu stručnom savetniku, nagradu prevodiocu, nagradu tumaču, nagradu i nužne izdatke branioca, nužne izdatke privatnog tužioca i oštećenog kao tužioca i njihovih zakonskih zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njihovih punomoćnika;
8) nužne izdatke oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njegovog punomoćnika;
9) paušalni iznos, za troškove koji nisu obuhvaćeni tač. 1) do 8) ovog stava.
Paušalni iznos se određuje prema trajanju i složenosti postupka i imovnom stanju lica obaveznog da plati ovaj iznos.
Troškovi iz stava 2. tač. 1) do 6) ovog člana, kao i nužni izdaci postavljenog branioca (član 76.) i postavljenog punomoćnika (član 59. i član 103. stav 3.), u postupku zbog krivičnih dela za koja se goni po službenoj dužnosti, isplaćuju se iz sredstava organa postupka unapred, a naplaćuju se kasnije od lica koja su dužna da ih naknade po odredbama ovog zakonika. Organ postupka dužan je da sve troškove koji su unapred isplaćeni unese u popis koji će se priložiti spisima.
Troškovi prevođenja i tumačenja, kao i troškove odbrane siromašnog okrivljenog (član 77. stav 1.) neće se naplaćivati od lica koja su po odredbama ovog zakonika dužna da naknade troškove krivičnog postupka.
Troškove predistražnog postupka koji se odnose na nagradu i nužne izdatke branioca koga je odredila policija isplaćuje taj organ.
Odlučivanje o troškovima postupka
U svakoj presudi ili rešenju koje odgovara presudi odlučiće se ko će snositi troškove postupka i koliko oni iznose. U postupku za krivična dela za koja je posebnim zakonom određeno da postupa javno tužilaštvo posebne nadležnosti, nagrada veštaku, prevodiocu i tumaču može se odrediti do dvostrukog iznosa nagrade predviđene za veštačenje, prevođenje ili tumačenje u drugim krivičnim stvarima.
Ako nedostaju podaci o visini troškova, posebno rešenje o visini troškova doneće predsednik veća ili sudija pojedinac kada se ti podaci pribave. Podaci o visini troškova i zahteva za njihovu naknadu mogu se podneti najkasnije u roku od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ili rešenja iz stava 1. ovog člana.
Kada je o troškovima krivičnog postupka odlučeno posebnim rešenjem, o žalbi protiv tog rešenja odlučuje veće (član 21. stav 4.).
Skrivljeni troškovi
Okrivljeni, oštećeni, oštećeni kao tužilac, privatni tužilac, branilac, zakonski zastupnik, punomoćnik, svedok, veštak, stručni savetnik, prevodilac, tumač i stručno lice, bez obzira na ishod krivičnog postupka, snose troškove svog dovođenja, odlaganja dokazne radnje ili glavnog pretresa i druge troškove postupka koje su prouzrokovali svojom krivicom, kao i odgovarajući deo paušalnog iznosa.
O troškovima iz stava 1. ovog člana donosi se posebno rešenje, osim ako se o troškovima koje snose privatni tužilac i okrivljeni rešava u odluci o glavnoj stvari.
O žalbi protiv posebnog rešenja iz stava 2. ovog člana odlučuje veće (član 21. stav 4.).
Obaveza okrivljenog da naknadi troškove
Kad sud okrivljenog oglasi krivim, izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka.
Lice koje je okrivljeno za više krivičnih dela, nije dužno da naknadi troškove u pogledu dela za koja je oslobođeno od optužbe, ukoliko se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova.
U presudi kojom je više okrivljenih oglašeno krivim, sud će odrediti koliki će deo troškova snositi svaki od njih, a ako to nije moguće, odrediće da svi okrivljeni solidarno snose troškove. Plaćanje paušalnog iznosa odrediće se za svakog okrivljenog posebno.
U odluci kojom rešava o troškovima, sud može osloboditi okrivljenog od dužnosti da naknadi u celini ili delimično troškove krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tač. 1) do 6) i tačka 9) ovog zakonika, kao i nagrade za veštaka i postavljenog stručnog savetnika, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog ili lica koja je on dužan da izdržava. Ako se ove okolnosti utvrde posle donošenja odluke o troškovima, predsednik veća odnosno sudija pojedinac može posebnim rešenjem osloboditi okrivljenog od dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.
Naknada troškova iz budžetskih sredstava i na teret drugih lica
Kad se obustavi krivični postupak ili se optužba odbije ili se okrivljeni oslobodi od optužbe, izreći će se u rešenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tač. 1) do 6) ovog zakonika, nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branioca i punomoćnika (član 103. stav 3.), kao i nagrada veštaka i stručnog savetnika, padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Lice koje je pravnosnažnom presudom osuđeno za krivično delo lažnog prijavljivanja obavezaće se posebnim rešenjem da snosi troškove krivičnog postupka koje je prouzrokovalo. Ovo rešenje, na predlog javnog tužioca, donosi veće (član 21. stav 4.).
Privatni tužilac je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tač. 1) do 6) i tačka 9) ovog zakonika, nužne izdatke okrivljenog, nužne izdatke i nagradu njegovog branioca i punomoćnika (član 103. stav 3.), kao i nagradu veštaka i stručnog savetnika, ako je postupak obustavljen ili je optužba odbijena ili je okrivljeni oslobođen od optužbe, osim ako je postupak obustavljen, odnosno ako je optužba odbijena zbog smrti okrivljenog ili zbog toga što je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja usled odugovlačenja postupka koje se ne može pripisati u krivicu privatnog tužioca. Ako je postupak obustavljen usled odustanka od tužbe, okrivljeni i privatni tužilac mogu se poravnati u pogledu njihovih međusobnih troškova. Ako ima više privatnih tužilaca, svi će snositi troškove solidarno.
Oštećeni koji je odustao od predloga za gonjenje snosiće troškove krivičnog postupka ako okrivljeni nije izjavio da će ih sam snositi.
Kad sud odbaci optužnicu zbog nenadležnosti, odluku o troškovima doneće nadležni sud.
Ako zahtev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva, okrivljeni i branilac imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Republike Srbije.
Plaćanje nagrade i nužnih izdataka
Nagradu i nužne izdatke branioca i punomoćnika oštećenog, oštećenog kao tužioca ili privatnog tužioca dužno je da plati zastupano lice, bez obzira ko je po odluci suda dužan da snosi troškove krivičnog postupka, osim ako po odredbama ovog zakonika nagrada i nužni izdaci branioca padaju na teret budžetskih sredstava suda. Ako je okrivljenom bio postavljen branilac, a plaćanjem nagrade i nužnih izdataka bi bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog ili izdržavanje lica koje je on obavezan da izdržava, nagrada i nužni izdaci branioca isplatiće se iz budžetskih sredstava suda. Ovako će se postupati i ako je oštećenom kao tužiocu bio postavljen punomoćnik.
Troškovi pred sudom pravnog leka
O dužnosti plaćanja troškova koji nastanu kod suda pravnog leka odlučuje taj sud shodno odredbama čl. 261. do 266. ovog zakonika.
Donošenje podzakonskog propisa
Naknada troškova postupka i visina paušalnog iznosa bliže se uređuje aktom ministra nadležnog za poslove pravosuđa.
Zakonik sadrži odredbe koje određuju pojam i vrste troškova, forme odluka o troškovima, ko snosi skrivljene troškove, ko je obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postuka i druga važna pitanja u vezi sa troškovima.
Međutim, postavilo se pitanje ko je obavezan da odluči-isplati troškove branilaca po službenoj dužnosti koji su postupali u toku krivičnog postuka, ali u raznim njegovim fazama, time i fazama postupanja različitih organa postupka (policija, javno tužilaštvo ili sud).
Baveći se takvim nedoumicama, Vrhovni kasacioni sud je doneo zaključak Su-I-7 11/2020 od 28.02.2020.godine da:
“Troškove postupka na ime angažovanja branioca po službenoj dužnosti, snosi i isplaćuje, na zahtev branioca iz budžetskih sredstva organ (policija, JT ili sud) koji ga je postavio, pred kojim su preduzete radnje branioca”.
“Organ postupka nužne izdatke isplaćuje unapred, dok nagradu braniocu za obavljene radnje u postupku mora isplatiti nakon njihovog preduzimanja, a najkasnije okončanjem faze postupka pred tim organom ili razrešenjem branioca te iste unosi u popis koji se prilaže spisu”.
“U svakoj presudi ili rešenju koje odgovara presudi mora se odlučiti o tome ko snosi troškove postupka (čl.262. ZKP)”.
Nesporno je ko snosi troškove u predistražnom postupku, jer je čl.261.st.6. ZKP jasno propisano da troškove-nagradu i nužne izdatke branioca koga je odredila policija, isplaćuje taj organ.
U daljem toku postupka, uz činjenicu da je istražni postupak iz nadležnosti suda prešao na tužioca, koji se u ovoj fazi pojavljuje kao organ postupka, a kasnije nakon potvrđivanja optužnice kao stranka, zakonodavac je ostao nedorečen.
Već pomenutim čl.261.st.4. ZKP propisano je koju vrstu troškova je organ postupka dužan da isplati unapred, uz obavezu organa postupka da unapred isplaćene troškove unese u popis koji će priložiti spisima.
Navedena odredba odnosi se na sve faze postupka, bez obzira ko je u kojoj fazi organ postupka, a kada je reč o vrsti troškova koj se predujmljuju, vezano za branioca po službenoj dužnosti, predviđeno je da se unapred isplaćuju samo nužni izdaci postavljenih branilaca.
Jasno je da se nagrada braniocima ne isplaćuje unapred, već nakon izvršenja radnji zbog kojih su bili postavljeni.
Zaključak je da je organ postupka taj koji donosi rešenje o isplati troškova branioca po službenoj dužnosti na njegov zahtev, bez obzira na fazu postupka, a da dokaz o tome priloži spisima predmeta.
To može biti kako sud u fazi nakon potvrđivanja optužnice, tako i tužilac u fazi istrage.
Ovo pre svega ako se ima u vidu da se neretko postupak okončava u fazi istrage, gde sud ili uopšte nije uključen ili je njegova uloga kroz postupanje sudije za prethodni postupak minimalna, kao i da okrivljeni često angažuje branioca čime uloga branioca po službenoj dužnosti prestaje, te se isti pred sudom ni ne pojavljuje.
Takođe, potrebno je naglasiti da rešenje o isplati branioca po službenoj dužnosti nije odluka o troškovima postupka koju je jedino nadležan sud, te da ne postoje zakonske prepreke za donošenje takvog rešenja od strane drugog organa postupka.
Branioca koji bi se obratio sudu za isplatu nagrade i nužnih izdataka koji su nastali u fazi istrage, treba uputiti na organ istrage radi isplate troškova.
Treba naglasiti da je obaveza suda da u odluci kojo okončava krivični postupak odluči i o osnovu odnosno o tome ko će snositi troškove postupka, te da je naknadno rešenje o troškovima moguće doneti samo u pogledu visine troškova o čijem je osnovu već odlučeno.
Izvor: Izvodi iz zakona i sudske prakse su preuzeti iz programa „Propis Soft“ –Redakcija Profi Sistem Com.