Ovaj tekst predstavlja deo serije komentara na Pravnom portalu, započetih tekstom „Koje su obaveze trgovaca u vezi isticanja i oglašavanja cene?“, u kojima pokušavam da ukažem na ponašanja trgovaca koja su problematična (po mom mišljenju), i dam potrošačima neke praktične savete. Znači, analiziram „greške“ koje trgovci namerno ili iz neznanja prave prilikom isticanja cena, te oglašavanja sniženja i akcijskih prodaja u maloprodajnim objektima. Zato, da bi se razumelo ovo izlaganje poželjno je pročitati navedeni tekst. Inače, sve ograde i napomene date u navedenom tekstu važe i ovde (svrha i manir pisanja teksta, odsustvo namera izvrgavanja ruglu i optuživanja, oko upotrebe izraza i skraćenica itd.).
1. Šta je trgovac konkretno učinio?
Da ponovim, iako je sve ono o čemu pišem primećeno u maloprodajnom objektu jednog trgovačkog lanca, ovi komentari nisu upereni protiv istog, ovo su stvari koje sa malim varijacijama čine svi trgovci. Naime, u svim maloprodajnim objektima nailazimo na razne popuste, sniženja, akcije, rasprodaje i sl. koji stvarno postoje, ali i privide istih.
Ovde ću se konkretno pozabaviti time, šta trgovac čini ako istakne cenu koja po svemu sudeći nije snižena na način kojim to čini za proizvode na akciji, znači ako sugeriše da je cena snižena iako to nije zaista?
Konkretno, prilikom jedne kupovine pažnju mi je privukao način na koji je istaknuta cena nekih gaziranih napitaka na više mesta (u frižiderima i na rafovima, te „kamarama“ na sred objekta). Inače, konkretni trgovinski lanac cene koje su snižene ili proizvode na akciji, ističe na zelenoj podlozi, dok su one redovne na beloj. Cena uz robu istaknuta je na načinkako ističu cene za robu na sniženju (zelena boja hartije na kojoj je cena odštampana), tako da sugeriše kupcu da je cena proizvoda snižena. Ali, nije istaknuta prethodna cena pre sniženja, niti informacija o datumu početka i isteka akcije, a što proizvodi dilemu u nastavku. A da konkretni trgovac nije promenio standard boje podloge kojom sugeriše cene koje su snižene ili proizvode na akciji, bilo je jasno jer cenu za druge proizvode oglašava na beloj podlozi.
Dakle, imamo dve moguće situacije. Da cena zaista jeste snižena, ali da obaveštenje o ceni ne sadrži sve potrebne podatke. Ili, da cena nije snižena a da je odštampana na podlozi pogrešne boje.
2. Da li se navedenim čine kaznena dela?
U komentaru „Koje su obaveze trgovaca u vezi isticanja i oglašavanja cene?“ detaljno sam analizirao kakve su obaveze trgovca u vezi obaveštenja o cenama i zašto istaknuta cena obavezuje trgovca. Ukratko ću reći, u smislu propisa, istaknuta cena važi dokle god je istaknuta i za proizvode uz koje je istaknuta. Generalna obaveza trgovca je isticanje tačne (važeće) cene na način koji po objektivnim merilima ne može dovesti nekog prosečnog kupca u zabludu, znači da obaveštenja o cenama budu čitka, lako uočljiva, nedvosmislena i nesumnjiva u pogledu informacija koje daju.
Gore opisanim činjenjem, učinjeni su prekršaji po više propisa. I postoji osnov da se svaki od tih prekršaja procesuira kao poseban i naplati posebna kazna. Jer, tako su propisani, različitim zakonima. Ne, ovo ne potpada pod zabranu ponovnog suđenja u istoj stvari (“ne bis in idem”), jer ne govorimo o nekom prekršaju o kome je pravnosnažno odlučeno u skladu sa zakonom, niti je učinilac prekršaja u krivičnom ili postupku po privrednom prestupu pravnosnažno oglašen krivim za delo koje obuhvata i obeležja prekršaja. Ovo su različiti prekršaji propisani različitim zakonima, sa različitim bićima dela, ostvareni povezanim radnjama . Koji su to prekršaji?
Dakle, ili je cena istaknuta pogrešno u suprotnosti s propisom, ili nije ni bila snižena, te je posredi svesno dovođenje kupaca u zabludu (što se u smislu krivičnog zakonodavstva naziva prevarom). Sva sreća po trgovca i zaposlene u istom, ovde govorimo o prekršajima. Neki su svakako učinjeni, kod oba proizvoda.
Prema članu 68. stav 1. tač. 10) i 11) Zakona o trgovini, novčanom kaznom od 500.000,00 do 2.000.000,00 din. kazniće se za prekršaj pravno lice, a odgovorno lice kaznom od 50.000,00 do 150.000,00 din. (prema stavu 2.), ako nudi robu sa naročitim prodajnim podsticajima i oglašava prodajne podsticaje suprotno odredbama ovog zakona. Uz navedenu kaznu pravnom licu se može izreći i zaštitna mera zabrane obavljanja određene delatnosti u trajanju od šest meseci do dve godine, kao i mera javnog objavljivanja presude.
Kako stav 2. člana 37. navedenog zakona predviđa obavezu da kod prodaje robe sa sniženom cenom, trgovac mora da na prodajnom mestu jasno istakne i sniženu i prethodnu cenu, ako je cena zaista bila snižena, onda nije bila istaknuta kako treba (nema prethodne cene), znači povređene su odredbe o isticanju prodajne cene, čime je direktno postupljeno suprotno odredbi stava 2. člana 37. Zakona o trgovini, što je kažnjivo po članu 68. stav 1., tač. 10) istog zakona.
Ali ovde postoji još jedan problem. Cena koja je istaknuta ne sadrži nformaciju o periodu važenja podsticaja, jer prema tački 3) stava 2. člana 36. Zakona o trgovini, ponuda prodajnog podsticaja naročito sadrži period važenja podsticaja, sa naznakom datuma početka i datuma isteka, a u slučaju rasprodaje sa naznakom „dok traju zalihe”. I sad, ako je cena snižena, obaveštenje o tome ne sadrži informaciju o datumu početka i isteka akcije, čime je direktno postupljeno suprotno odredbi tački 3) stava 2. člana 36. Zakona o trgovini, što je opet kažnjivo po članu 68. stav 1., tač. 10) istog zakona.
Kako stav 4. člana 38. Zakona o trgovini kaže da je zabranjeno oglašavanje prodajnih podsticaja kojim se oglašava navodna rasprodaja ili prividno sniženje cene robe, a stav 7. istog člana da se na oglašavanje prodajnih podsticaja, primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje oglašavanje, ako cena nije ni bila snižena,na štaupućuje i to da obaveštenje o ceni ne sadrži informaciju o datumu početka i isteka akcije, isticanjem na zelenoj podlozi sugerisano je da sniženje postoji (kupci su dovođeni u zabludu), čime su povređene odredbe o oglašavanju prodajne cene, čime je postupljeno u suprotnosti odredbama st. 4. i 7. člana 38. Zakona o trgovini, što je kažnjivo po članu 68. stav 1., tač. 11) istog zakona.
Ovde se ne traži ostvarenje neke specifične zabranjene posledice niti umišljaj. Direktno je ostvareno biće bar jednog od tri navedena prekršaja. Delo je svršeno samim nepropisnim isticanjem cene ili oglasne poruke.
Članom 160. Zakona o zaštiti potrošača (stav 1, tač. 1. i 9.) predviđena je novčana kazna za prekršaj, u iznosu od 300.000,00 do 2.000.000,00 din. za pravno lice, i za odgovorno lice u pravnom licu (direktora) od 50.000,00 do 150.000,00 din. (stav 2.), ako se povrede odredbe o isticanju i oglašavanju prodajne cene ili se obmanjuju potrošači pri oglašavanju cene. Navedeni zakon u članu 161. predviđa i da se uz prekršajnu novčanu kaznu iz člana 160. stav 1. tač. 9) pravnom licu može izreći i zaštitna mera zabrane da vrši određene delatnosti u trajanju od šest meseci do godinu dana, kao i zaštitna mera javnog objavljivanja presude, a odgovornom licu mera zabrane da vrši određene poslove u trajanju od tri meseca do jedne godine.
Ako je cena zaista bila snižena, onda nije bila istaknuta kako treba (jer nema prethodne cene, pre sniženja niti informacija o datumu početka i isteka akcije), znači povređene su odredbe o isticanju prodajne cene u skladu sa propisima o trgovini, čime je postupljeno suprotno odredbama člana 6. Zakona o zaštiti potrošača, što je kažnjivo po članu 160. stav 1, tač. 1. istog zakona.
Ako cena nije ni bila snižena,na šta upućuje i to da obaveštenje o ceni ne sadrži informaciju o datumu početka i isteka akcije, isticanjem na zelenoj podlozi sugerisano je da sniženje postoji (kupci su dovođeni u zabludu), čime su povređene odredbe o oglašavanju prodajne cene, čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 19. Zakona o zaštiti potrošača, što je kažnjivo po članu 160. stav 1, tač. 9. istog zakona.
I direktno je ostvareno biće jednog od ta dva prekršaja,a ni ovde se ne traži ostvarenje neke specifične zabranjene posledice niti umišljaj, niti kod povrede odredbi o isticanju, niti o oglašavanju prodajne cene, odnosno obmanu potrošača pri oglašavanju. Delo je svršeno samim isticanjem cene uz proizvod na opisani način.
Po članu 78. stav 1. tač. 2) Zakona o oglašavanju novčanom kaznom od od 300.000,00 do 2.000.000,00 dinara, kazniće se za prekršaj pravno lice, i odgovorno lice kaznom od 50.000,00 do 150.000,00 din. (stav 2.), ako vrši obmanjujuće oglašavanje. Napred sam naveo šta predstavlja obmanjujuće oglašavanje, ono koje na bilo koji način, uključujući način prikazivanja, obmanjuje ili je verovatno da će obmanuti primaoce oglasne poruke uzimajući se u obzir karakteristike nekog prosečnog ili konkretnog kupca.
A obmana (dovođenje u zabludu) postoji, ako cena nije bila snižena, na šta upućuje i to da obaveštenje o ceni ne sadrži informaciju o datumu početka i isteka akcije, isticanjem na zelenoj podlozi (kako se kod konkretnog trgovca ističu snižene cene), kupcima je sugerisano da sniženje postoji, čime je direktno postupljeno suprotno odredbama člana 11. Zakona o oglašavanju, a što je kažnjivo po članu 78. stav 1. tač. 2).istog zakona.
A biće dela je ostvareno, jer prosečan kupac se time može dovesti u zabludu. Ni ovde se ne traži ostvarenje neke specifične zabranjene posledice niti umišljaj. Delo je svršeno samim isticanjem cene, jer ono što je istakuto smatra se važećom oglasnom porukom.
3. Zašto ovde postoji odgovornost trgovca?
Važno da napomenem, ni kod jednog od navedenih dela ne može se isključiti odgovornost za prekršaj primenom pravila o krivici (uopšte, ali i krivici pravnih lica) iz Zakona o prekršajima („Sl. glasnik RS“, broj 65/2013, 13/2016, 98/2016-OUS, 91/2019-dr.zakon i 91/2019). Jer, ni kod jednog od navedenih prekršaja ne traži se direktan umišljaj, već je dovoljan i nehat, jer po decidnoj odredbi člana 20. navedenog zakona, za postojanje odgovornosti dovoljan je nehat učinioca ako propisom o prekršaju nije određeno da će se kazniti samo ako je prekršaj učinjen sa umišljajem. A postojalje umišljaja učinioca navedenih prekršaja nije propisno niti jednim od navedenenih zakona. Jer, svugde je odrednica: „kazniće se za prekršaj pravno lice ako:“, bez dodatnih uslova, nigde nema formulacije tipa: „ako u nameri“ i sl.
Dalje, krivica pravnog lica ne može se potrti ni primenom odredbi člana 27. navedenog zakona. Jer, pravno lice je odgovorno za prekršaj učinjen radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora organa upravljanja ili odgovornog lica ili radnjom drugog lica koje je u vreme izvršenja prekršaja bilo ovlašćeno da postupa u ime pravnog lica. A pogotovo ako fizičko lice izvrši prekršaj usled propuštanja odgovornog lica da nad njim vrši nadzor ili kontrolu. Ovo je mogao da spreči bilo koji radnik, pogotovo šef objekta da je izdao precizno uputstvo za rad ili samo pogledao u frižirer, ili na raf. Štaviše, „piramida“ od limenki je stajala na sred objekta, moralo se zaobilaziti oko nje. A ko god da je direktno odgovoran (izlagao robu, štampao ili isticao obaveštenja), opet po decidnoj odredbi istog člana, pravno lice može da odgovara za prekršaj i kada postoje pravne ili stvarne smetnje za utvrđivanje odgovornosti odgovornog lica u pravnom licu ili se ne može odrediti ko je odgovorno lice. A ni odgovornost fizičkog ili odgovornog lica u pravnom licu za učinjeni prekršaj ne isključuje odgovornost pravnog lica za prekršaj.
Štaviše, primenom pravila o krivici (stepenu iste) pri izricanju kazne, doći ćemo do toga da se u ovim slučajevima moraju izreći kazne na gronjoj granici propisanog. Jer, po mom mišljenju, ovo sve je rađeno s namerom (postoji umišljaj). Zašto tako mislim?
Pre svega, jer im to nije prvi put da čine iste stvari. Štaviše, taj trgovinski lanac konstantno čini neke prekršaje u vezi oglašavanja i isticanja cena. Jer, samo moja malenkost je podnela tri prijave – predstavke koje se odnose na protivzakonita ponašanja u samo jednom objektu u nepunih mesec dana (period od 20. novembra do 19. decembra 2020. god.). A isti ima na desetine objekata, koliko onda ozbiljnih prekršaja pravi u toku godine?
Drugo, u konkretnom slučaju nije samo jedna cena odštampana nepravilno. Dva su proizvoda posredi, reč je o desetinama „obaveštenja“ sa cenama štampanim na pogrešan način.
Treće, svaka od tih cena je čvrsto fiksirana (zalepljena trakom ili u specijalnom ramu), na nekoliko mesta (na policmama, u rafovima, u fružideru), neko je morao da utroši vreme da ih odštampa i postavi na toliko mesta, a za to vreme sigurno je morao da primeti da cene i oglasne poruke nisu ispravno prezentovane. A tako je stajalo danima, tj. kraja perioda „akcija“ (pri čemu akcija uopšte i nije postojala po svemu sudeći).
4. Umesto zaključka – nešto kao savet za potrošače
Iako u svojim tekstovima generalno izbegavam da dajem savete, ponoviću ono rečeno u „Koje su obaveze trgovaca u vezi isticanja i oglašavanja cene?“. Dakle, bez obzira da li je u nekom slučaju reč reč o neznanju, nehatu, nameri ili naprosto bezobrazluku, štitite sami svoja prava, jer niko drugi to neće činiti. Ako vas interesuje šta i kako da činite, pročitajte deo „5. Šta je savet za potrošače?“ u navedenom tekstu, da se ne ponavljam ovde. Ukratko, iskoristite sve ono što zakon predviđa.
A mene zaista ne zanima šta će (i da li će) neko drugi (recimo nadležni organi) uraditi povodom svega što sam naveo. Sigurno je samo da lično nisam zainteresovan da pravim skandale niti da radim posao udruženja za zaštitu potrošača. Svakako ne snosim bilo kakvu odgovornost ukoliko neko sam zaključi koja kompanija je posredi, a ista pretrpi bilo kakvu štetu tim povodom.