Tim Zaštitnika građana u obavljanju poslova Nacionalnog mehanizma za prevenciju torture (NPM) posetio je tokom marta 2021. godine prihvatne centre u Šidu i Principovcu, Policijsku stanicu Šid i Regionalni centar granične policije prema Hrvatskoj radi praćenja postupanja prema migrantima na državnoj granici. U izveštaju o posetama upućena je preporuka da se u Prihvatnom centru u Principovcu uredno vodi evidencija vanrednih događaja, za šta je NPM obavešten da je Komesarijat za izbeglice i migracije obučio lica radno angažovana u centrima za korišćenje elektronske baze podataka, koja će olakšati i ubrzati sistem prijavljivanja incidenata, pravovremenog odgovora i kontrole rada centara i zaposlenih.
Mali broj migranata koji se nalazi u posećenim prihvatnim centrima želi da uđe u postupak azila. U danu posete, u prihvatnim centrima nijedan migrant nije bio registrovan sa namerom da traži azil u Srbiji. Mehanizam prinudnog udaljenja u Republiku Hrvatsku se praktično ne primenjuje: poslednji slučaj udaljenja stranca koji je obavio RCGP Hrvatska se dogodio 2019. godine, kada je udaljen državljanin Savezne Republike Nemačke. Sa druge strane, prema podacima RCGP Hrvatska, po sporazumu o readmisiji, tokom 2020. godine Republici Srbiji je predato 28 lica u skraćenom postupku, kao i 57 lica u redovnom postupku readmisije.
NPM je u izveštaju ukazao Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i Ministarstvu unutrašnjih poslova na nedostatak resursa za postupanje prema migrantima na granici sa Hrvatskom. Istovremeno, pohvalio je evidentiranje vanrednih događaja u Prihvatnom centru Šid i istakao da je to u skladu sa ranije upućenom preporukom NPM-a. Takođe, pohvaljena je praksa blagovremenog obaveštavanja policije o remećenju reda u centrima i prepuštanja postupanja prema izgrednicima ovlašćenim službenim licima.
NPM je tokom poseta prihvatnim centrima od migranata dobio više navoda o protivpravnom proterivanju iz susednih zemalja, te je NPM u izveštaju izneo stav da je potrebno podstaći države na što viši stepen saradnje, podrazumevajući pod tim vršenje istrage svih navoda o kršenju ljudskih prava. NPM je zatražio i dobio odgovor od MUP-a o postupanju po prijavama o nezakonitom postupanju stranih službenika prema migrantima, da se Upravi granične policije od strane policijskih uprava i regionalnih centara redovno dostavljaju izveštaji o identifikovanom, odnosno prijavljenom nezakonitom postupanju stranih službenika prema migrantima, koji se odmah dostavljaju Direkciji policije, a u skladu sa depešom iz 2017. godine predmetne informacije se preko zajedničkih kontakt centara dostavljaju susednim graničnim organima.
Prema odredbama čl.17-23. Zakona o zaštitniku građana (“Sl. glasnik RS”, br. 79/2005 i 54/2007):
Zaštitnik građana je ovlašćen da kontroliše poštovanje prava građana, utvrđuje povrede učinjene aktima, radnjama ili nečinjenjem organa uprave, ako se radi o povredi republičkih zakona, drugih propisa i opštih akata.
Zaštitnik građana je ovlašćen da kontroliše zakonitost i pravilnost rada organa uprave.
Zaštitnik građana nije ovlašćen da kontroliše rad Narodne skupštine, predsednika Republike, Vlade, Ustavnog suda, sudova i javnih tužilaštava.
Zaštitnik građana ima pravo predlaganja zakona iz svoje nadležnosti.
Zaštitnik građana je ovlašćen da Vladi odnosno Skupštini podnese inicijativu za izmenu ili dopunu zakona i drugih propisa i opštih akata, ako smatra da do povrede prava građana dolazi zbog nedostataka u propisima, kao i da inicira donošenje novih zakona, drugih propisa i opštih akata, kada smatra da je to od značaja za ostvarivanje i zaštitu prava građana.
Vlada, odnosno nadležni odbor Skupštine, su obavezni da razmatraju inicijative koje podnosi Zaštitnik građana.
Zaštitnik građana je ovlašćen da u postupku pripreme propisa daje mišljenje Vladi i Skupštini na predloge zakona i drugih propisa, ako se njima uređuju pitanja koja su od značaja za zaštitu prava građana.
Zaštitnik građana je ovlašćen da pokrene postupak pred Ustavnim sudom za ocenu ustavnosti i zakonitosti zakona, drugih propisa i opštih akata.
Zaštitnik građana je ovlašćen da javno preporuči razrešenje funkcionera koji je odgovoran za povredu prava građana, odnosno da inicira pokretanje disciplinskog postupka protiv zaposlenog u organu uprave koji je neposredno odgovoran za učinjenu povredu i to ako iz ponovljenog ponašanja funkcionera ili zaposlenog proizilazi namera da odbijaju saradnju sa Zaštitnikom građana ili ako se utvrdi da je učinjenom povredom građaninu pričinjena materijalna ili druga šteta većih razmera.
Ako nađe da u radnjama funkcionera ili zaposlenog u organu uprave ima elemenata krivičnog ili drugog kažnjivog dela, Zaštitnik građana je ovlašćen da nadležnom organu podnese zahtev, odnosno prijavu za pokretanje krivičnog, prekršajnog ili drugog odgovarajućeg postupka.
Organi uprave imaju obavezu da sarađuju sa Zaštitnikom građana i da mu omoguće pristup prostorijama i stave na raspolaganje sve podatke kojima raspolažu, a koji su od značaja za postupak koji vodi odnosno za ostvarenje cilja njegovog preventivnog delovanja, bez obzira na stepen njihove tajnosti, osim kada je to u suprotnosti sa zakonom.
Zaštitnik građana ima pravo da obavi razgovor sa svakim zaposlenim u organu uprave kada je to od značaja za postupak koji vodi.
Zaštitnik građana, odnosno zamenik Zaštitnika građana je dužan da i nakon prestanka funkcije čuva kao tajnu podatke do kojih dođe u vršenju svoje funkcije.
Obaveza čuvanja tajne odnosi se i na zaposlene u stručnoj službi Zaštitnika građana.
Zaštitnik građana ima pravo nesmetanog pristupa zavodima za izvršenje sankcija i drugim mestima na kojima se nalaze lica koja su lišena slobode, kao i pravo da sa tim licima razgovara nasamo.
Predsednik Republike, predsednik i članovi Vlade, predsednik Skupštine, predsednik Ustavnog suda i funkcioneri u organima uprave dužni su da prime Zaštitnika građana na njegov zahtev najkasnije u roku od 15 dana.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze Propis Soft, redakcija Profi Sistem Com.
Izvor: Sajt Zaštitnika građana Republike Srbije (ww.ombudsman.rs).