Ovaj tekst je nastao od stručnog komentara „Ko garantuje za bitkoin i ostale kriptovalute?“, koji je u celosti objavljen u časopisu Advokatska kancelarija br. 94, jun 2022. god. Konkretan povod za pisanje komentara bilo je ono što me kao pravnika intrigira, a što je izraženo u naslovima komentara. Ova analiza je rađena sa aspekta pozitivnog prava RS, ali principi i pitanja koje postavljam su globalni.
Inače, svi tekstovi koje navodim dostupni su (ili će biti uskoro) na Pravnom portalu, a sažetak navedenog komentara, prilagođen široj čitalačkoj publici, pod naslovom „Nekom kripta, a nekom valuta“, objavljen je u nedeljniku NIN, br. 3732 od 7. jula 2022. god.
Ono što aktuelizuje ovu analizu je vest o uspešnom završetku inicijalne ponude FIN, prvog srpskog digitalnog tokena domaće startap kompanije Finspot, uz prodaju 58,23% ukupnog iznosa ponude. Navodi se da je do ponoći, 28. juna 2022. god. prodato 20.527 FIN tokena čija je pojedinačna vrednost 1.000 dinara. Moram reći, ova digitalna valuta se ipak malo razlikuje od onih svetskih poznatih, od bitkoina pre svega, a zašto biće jasno na kraju čitanja ovog serijala tekstova.
Osnovnim pitanjima, šta su kriptovalute odnosno digitalna imovina uopšte, bavio sam se u tekstu „Šta su to kriptovalute?“. Inače, sve ograde i napomene date u tom tekstu (u vezi očekivanja, namera, motiva, svrhe i manira pisanja teksta, odsustvo namera izvrgavanja ruglu i optuživanja, upotrebe izraza i skraćenica, o tome šta predstavlja izneto itd.) važe i ovom komentaru. Takođe, tamo je rečeno i zašto citiram COINTELEGRAPH kao izvor informacija.
Zašto je važno znati ko je izdavalac kriptovalute odnosno ko u stvari jemči za kripovalutu, razmatrao sam u „Zašto je važno ko je izdavalac kriptovalute?“. Da li su transakcije u kriptovalutama bez troškova i poreski aspekt kod istih analizirao sam u „Da li su transakcije u kriptovalutama stvarno bez troškova?“. Pitanjima na čemu počiva sistem kriptovaluta, odakle dolazi njihova vrednost i ko ih kontroliše u stvari bavio sam se u tekstu „Da li se manipuliše kriptovalutama?“. I na kraju u tekstu „Da li je kod kriptovaluta sve onako kako se se predstavlja?“, razmatrao sam ostala sporna pitanja u vezi kriptovaluta (anonimnost, sigurnost itd.), dakle ono što nisam analizirao u drugim tekstovima.
U ovom komentaru ću se pozabaviti time da li su kriptovalute imovina u pravom smislu reči, da li ih je dozvoljeno posedovati te legalno raspolagati sa istim?
1. Šta čini imovinu nekog lica?
Što god da kriptovalute jesu, one predstavljaju imovinu nekog lica. A to otvara druga pitanja. Inače, izraz „lice“ u ovom razmatranju koristim u generičkom smislu, dakle mislim i na fizička (osobe) i na pravna lica (kompanije, države, organizacije itd.). Radi objašnjenja uzeću neke definicije iz domaćih pozitivnih (važećih) propisa.
Kada se govori o imovini i vlasništvu, logično je pozvati se (što se i čini obično) na odredbe Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa („Sl. list SFRJ“, br. 6/80 i 36/1990, „Sl. list SRJ“, br. 29/1996 i „Sl. glasnik RS“, br. 115/2005 – dr. zakon) koji u članu 1. kaže da fizička i pravna lica mogu imati pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima. Ali svi zaboravaju da pomenuti zakon govori o svojini nad stvarima, a da svojina nije stvar, svojina je pravo. A ono što čini predmet tog prava je imovina, što može biti i neka stvar. Ali imovinu nekog lica ne čine samo stvari odnosno pravo svojine nad njima već i druga prava (intelektualna svojina, autorska prava…).
Možda je logično pomisliti da bi upotrebljva definicija imovine trebala postojati u Zakonu o porezima na imovinu („Sl. glasnik RS“, br. 26/2001, 45/2002, 80/2002, 135/2004, 61/2007, 5/2009, 101/2010, 24/2011, 78/2011, 57/2012-OUS, 47/2013, 68/2014-dr.zakon, 95/2018, 99/2018-OUS, 86/2019, 144/2020 i 118/2021), jer reč je o porezima koji se na istu plaćaju (tako bar naslov propisa kaže). Ali, ne, ni tu nema sveobuhvatne definicije, samo se posredno može zaključiti šta čini imovinu nekog lica.
Zapravo, nijedan zakon ne daje direktnu definiciju šta je imovina uopšte?!? Valjda se smatra da je to opštepoznati pojam. Po teorijskoj, širokoj definiciji imovina je ukupna vrednost resursa, odnosno izvora potencijalne imovine, kojima neko raspolaže i njima se koristi. A neki zakoni u svrhu njihove primene daju i definicije imovine (obično posredne). Koga interesuje više o ovoj temi može recimo pročitati objašnjenje iz teksta „Zašto nije dozvoljeno držati novac kod banaka u inostranstvu?“, deo 5. – „Šta predstavlja imovinu nekog lica?“. Inače, Zakon o digitalnoj imovini kao i izmene poreskih propisa gde je prepoznato sticanje prihoda u vezi digitalne imovine, doneti su nakon godinu dana od objave navedenog teksta, te je to razlog zašto digitalna imovina nije tamo pominjana.
Dakle, iako nemamo pravu definiciju, posredno (iz toga na šta se plaća porez na imovinu ili njen prenos, i šta sve u imovinu ubrajaju neki zakoni) možemo zaključiti da u imovinu spadaju:
- nepokretnosti (pravo svojine – vlasništvo ili neko od drugih prava na istim, npr. pravo korišćenja);
- pokretne stvari (pravo svojine – vlasništvo na vozilu, plovilu, vazduhoplovu i drugim pokretnim stvarima)
- pravo intelektualne svojine (autorska i srodna prava, patent, licenca…),
- udeli u pravnom licu,
- gotov novac, štedni ulog, depozit u banci, novčano potraživanje, hartije od vrednosti, i
- digitalna imovina.
Sve ukupno, kako god posmatrali i tumačili, vidimo da valuta iliti novac svakako predstavlja imovinu nekog lica.
2. Da li je dozvoljeno posedovati kriptovalute?
Da li se zakonski pravo svojine može imati i nad digitalnom imovinom te legalno raspolagati s istom, može da izgleda kao sporno pitanje, jer pomenuti Zakon o digitalnoj imovini reguliše izdavanje i sekundarno trgovanje digitalnom imovinom u RS i sl. ali ne reguliše status digitalne imovine, osim samim nazivom. To može da se posmatra kao nomotehnička greška, ali, po mom mišljenju ovo što postoji je sasvim dovoljno da stvari budu jasne. Jer, pravni poredak je jedinstven, kako to u članu 4. kaže Ustav Republike Srbije („Sl. glasnik RS”, br. 98/2006, 115/2021-Amandmani i 16/2022), a ponavlja i u članu 194. A u pravu važi restriktivni princip (prvo se gleda da li postoji zabrana pa dalje), a pošto posedovanje digitalne imovine ničim nije zabranjeno, znači da je dozvoljeno za sva lica (i pravna i fizička), osim izuzetaka predviđenih zakonom. Zabrana posedovanja digitalne imovine i pružanja usluga povezanih s digitalnom imovinom predviđena je samo za finansijske institucije pod nadzorom NBS (banke i sl.), koji ne mogu imati digitalnu imovinu, kao ni instrumente povezane s digitalnom imovinom, niti ulozi u kapital tih institucija mogu biti u digitalnoj imovini, niti mogu pružati usluge povezane s digitalnom imovinom ili biti korisnici tih usluga. Jedini izuzetak odnosi se na banke koje mogu pružati uslugu čuvanja kriptografskih ključeva. Dalje, finansijske institucije pod nadzorom NBS i lica povezana s tim finansijskim institucijama ne mogu biti osnivači, niti imati direktno ili indirektno vlasništvo u pravnom licu koje pruža usluge povezane s digitalnom imovinom, a te institucije i ta lica ne mogu ni učestvovati u upravljanju, niti biti članovi organa tog pravnog lica ili njegovi zastupnici, niti mogu biti lica koja neposredno rukovode poslovima pružanja usluga povezanih s digitalnom imovinom u tom pravnom licu, osim izuzetno kada mogu imati vlasništvo u brokersko-dilerskom društvu i organizatoru tržišta koji pruža usluge povezane s digitalnom imovinom, ako im to ne brani zakon kojim se uređuje poslovanje određene finansijske institucije. Takođe, finansijske institucije pod nadzorom NBS ne mogu prihvatati digitalnu imovinu kao sredstvo obezbeđenja, osim izuzetno po dozvoli NBS kada mogu ulagati u digitalne tokene koji imaju odlike finansijskog instrumenta ili koji se koriste isključivo u svrhu ulaganja.
Ovde je ključno pitanje, postoje li ograničenja u uživanju imovinskih prava? Ustav o pravu na imovinu u članu 58. kaže da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona. Dalje kaže da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne. Zakonom se može ograničiti način korišćenja imovine, a oduzimanje ili ograničenje imovine radi naplate poreza i drugih dažbina ili kazni, dozvoljeno je samo u skladu sa zakonom.
A ne treba zaboraviti da Ustav predviđa da su opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava i potvrđeni međunarodni ugovori sastavni deo pravnog poretka RS i neposredno se primenjuju. A Protokol uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Zakon o ratifikaciji iste je objavljen u „Sl. listu SCG“ – Međ. ugovori, br. 9/2003, 5/2005, 7/2005-ispravka, i „Sl. glasniku RS” – Međ. ugovori br. 12/2010 i 10/2015), u članu 2. kaže da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava. Navedene odredbe međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbedila naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni.
E sad, ovde ne smemo ispustiti iz vida najbitnije, a to je da svaka država može da uređuje i nešto dozvoljava i zabranjuje samo na teritoriji nad kojom vrši vlast (ima efektivnu kontrolu). Isto važi i za nadnacionalne tvorevine (poput Evropske unije), na koje države prenose deo svojih suverenih prava. Svaka država ima vlast samo na svojim rezidentima i na teritoriji koju efektivno kontroliše. Zato je važno reći šta je rezident.Koga interesuje višemože recimo pročitati objašnjenje iz dela „2. Šta je rezident?“ u tekstu „Zašto nije dozvoljeno držati novac kod banaka u inostranstvu?“. Ukratko, rezidenti su pravna lica koja su registrovana i imaju sedište u RS, bez obzira ko im je osnivač odnosno vlasnik, i fizička lica koje imaju prebivalište u RS, bez obzira da li su domaći ili strani državljani. Poreski i računovodstveni propisi za priznanje statusa rezidentnosti (ili izuzimanje od) postavljaju još neke dodatne uslove (dužina neprekidnog boravka u toku godine), što nije tema ovde.
Dakle, kada sumiramo sve, RS ne može zabraniti rezidentima da poseduju kriptovalute (bilo koje, pa ni one čiji izdavaoci nisu na teritoriji RS),jer bi to bilo neustavno i suprotno međunardonoj konvenciji koja je potvrđivanjem postala deo unutrašnjeg pravnog poretka. Na stranu što za to ne može biti nikakvog logičkog opravdanja.
Znači, posedovati kriptovalute jeste dozvoljeno po domaćim propisima, što je posredno priznato. Najpre, Zakonom o digitalnoj imovini („Sl. glasnik RS“, br. 153/2020), jer čim se nešto uređuje i naziva imovinom, znači da to jeste (da je u zakonskim okvirima), a ako jeste može se posedovati. A priznato je i poreskim propisma, jer digitalnu imovinu pominju i Zakon o porezima na imovinu, ali i Zakon o porezu na dobit pravnih lica ( „Sl. glasnik RS“, br. 25/2001, 80/2002, 80/2002-dr.zakon, 43/2003, 84/2004, 18/2010, 101/2011, 119/2012, 47/2013, 108/2013, 68/2014-dr.zakon, 142/2014, 91/2015-aut.tumačenje, 112/2015, 113/2017, 95/2018, 86/2019, 153/2020 i 118/2021), Zakon o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS“, br. 24/2001, 80/2002, 80/2002-dr.zakon, 135/2004, 62/2006, 65/2006-isp., 31/2009, 44/2009, 18/2010, 50/2011, 91/2011-OUS, 93/2012, 114/2012-OUS, 47/2013, 48/2013-isp., 108/2013, 57/2014, 68/2014-dr.zakon, 112/2015, 113/2017, 95/2018, 86/2019, 153/2020, 44/2021 i 118/2021), Zakon o porezu na dodatu vrednost („Sl. glasnik RS“, br. 84/2004, 86/2004-ispr., 61/2005, 61/2007, 93/2012, 108/2013, 68/2014-dr.zakon, 142/2014, 83/2015, 108/2016, 113/2017, 30/2018, 72/2019 i 153/2020).
A čim je dozvoljeno posedovati nešto, dozvoljeno je i raspolagati s tim, jer pravo svojine obuhvata pravo držanja, korišćenja i raspolaganja.
3. Umesto zaključka
Neću iznositi krajnji zaključak ovde. Čisto da ne ponavljam na šta me sve podseća i šta mislim da pokreće svet. Ko je ranije čitao moje komentare jasno mu je. Kome nije, neka pogeda ono što sam napisao na kraju teksta „Šta su to kriptovalute?“. Posle čitanja ostalih komentara biće jasno sve.
Izvor: Izvod iz propisa je preuzet iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com.