Ovaj tekst je nastao od stručnog komentara „Ko garantuje za bitkoin i ostale kriptovalute?“, koji je u celosti objavljen u časopisu Advokatska kancelarija br. 94, jun 2022. god. Konkretan povod za pisanje komentara bilo je ono što me kao pravnika intrigira, a što je izraženo u naslovima komentara. Ova analiza je rađena sa aspekta pozitivnog prava RS, ali principi i pitanja koje postavljam su globalni.
Inače, svi tekstovi koje navodim dostupni su (ili će biti uskoro) na Pravnom portalu, a sažetak navedenog komentara, prilagođen široj čitalačkoj publici, pod naslovom „Nekom kripta, a nekom valuta“, objavljen je u nedeljniku NIN, br. 3732 od 7. jula 2022. god.
Ono što aktuelizuje ovu analizu je vest o uspešnom završetku inicijalne ponude FIN, prvog srpskog digitalnog tokena domaće startap kompanije Finspot, uz prodaju 58,23% ukupnog iznosa ponude. Navodi se da je do ponoći, 28. juna 2022. god. prodato 20.527 FIN tokena čija je pojedinačna vrednost 1.000 dinara. Moram reći, ova digitalna valuta se ipak malo razlikuje od onih svetskih poznatih, od bitkoina pre svega, a zašto biće jasno na kraju čitanja ovog serijala tekstova.
Osnovnim pitanjima, šta su kriptovalute odnosno digitalna imovina uopšte, bavio sam se u tekstu „Šta su to kriptovalute?“. Inače, sve ograde i napomene date u tom tekstu (u vezi očekivanja, namera, motiva, svrhe i manira pisanja teksta, odsustvo namera izvrgavanja ruglu i optuživanja, upotrebe izraza i skraćenica, o tome šta predstavlja izneto itd.) važe i ovom komentaru. Takođe, tamo je rečeno i zašto citiram COINTELEGRAPH kao izvor informacija.
U komentaru „Da li su kriptovalute imovina u pravom smislu?“ ću se pozabaviti time da li su kriptovalute imovina u pravom smislu reči, da li ih je dozvoljeno posedovati te legalno raspolagati sa istim? Zašto je važno znati ko je izdavalac kriptovalute odnosno ko u stvari jemči za kriptovalutu, razmatrao sam u „ Zašto je važno ko je izdavalac kriptovalute?“. Da li su transakcije u kriptovalutama bez troškova i poreski aspekt kod istih analizirao sam u „Da li su transakcije u kriptovalutama stvarno bez troškova?“. Pitanjima na čemu počiva sistem kriptovaluta, odakle dolazi njihova vrednost i ko ih kontroliše u stvari bavio sam se u tekstu „Da li se manipuliše kriptovalutama?“.
U ovom komentaru ću se pozabaviti ostalim spornim pitanjima u vezi kriptovaluta (anonimnost, sigurnost itd.), a koja nisam razmatrao u drugim tekstovima.
1. Šta još nije onako kako se predstavlja?
Nisam stručnjak za informacione tehnologije, i ponoviću, verujem da je tačno ono što se govori o sigurnosti, brzini, jednostavnosti prenosa …. Ali, neke stvari mi prosto „bodu oči“.
Recimo anonimnost i transparentnost. Cointelegraph kaže (citat): „Ovih dana banke znaju praktično sve o svojim klijentima: kreditnu istoriju, adrese, telefonske brojeve, potrošačke navike itd. Sa bitkoinom je drugačije, jer novčanik ne mora biti vezan ni za jednu ličnu informaciju. Dok neki ljudi jednostavno ne žele da njihove finansije budu praćene ili upravljane od strane bilo kakve vlasti, drugi tvrde da trgovina drogom, terorizam i ostale nelegalne i opasne aktivnosti mogu uspeti u ovoj relativnoj anonimnosti.“.
Ali onda sami opovrgavaju tvrdnju o anonimnosti jer piše (citat): „Anonimnost je relativna, jer se svaka BTC transakcija, koja je ikada obavljena, čuva na blokčeinu. U teoriji, ako je adresa vašeg novčanika javno korišćena, svako može da kaže koliko novca ima u njemu tako što pažljivo prouči javni registar (blokčein). Međutim, praćenje određene bitkoin adrese i otkrivanje osobe je i dalje skoro nemoguće.“.
Ali, bez obzira na gore navedeno, ako se hoće ući u legalan tok, transfer novca kod prodaje i kupovine kriptovaluta mora biti u priznatoj valuti, mora ići preko banaka, i mora biti prijavljen vlastima da bi novac imao poreklo. Dakle, ako se želi biti na „svetlu“ anonimnost nikako ne postoji.
Dalje, o brzini, Cointelegraph kaže (citat): „Bitkoin mreža obrađuje isplate gotovo trenutno. Potrebno je svega nekoliko minuta da neko na drugoj strani sveta primi novac, dok bankovni transferi zahtevaju dane.“.
Ni to nije tačno. I većina bankovnih transfera se odvija trenutno, recimo kada se plaća karticama ili kada se vrši on-line transfer. Doduše, nekad se čeka prenos novca iz države u državu, ili banke u banku, kada je reč o većim sumama i sl. S druge strane, bitkoin mreža obrađuje isplate trenutno samo ako je reč o prenosu iz jednog digitalnog novčanika u drugi. Onog ko prodaje kriptovalute svakako čeka transfer novca preko banke ako želi da upotrebi novac za legalne namene, tako da je priča o trenutnoj isplati besmislena.
Cointelegraph takođekaže (citat): „Kad jednom pošaljete BTC nekom, ne postoji način da ga vratite, osim ako primalac želi da vam ih pošalje nazad. Ovo osigurava primanje isplate, što znači da vas onaj sa kojim trgujete ne može prevariti tvrdnjom da nije primio novac.“. Prvo, ni kad transferišete novac preko banke ne možete ga vratiti sami, već je potrebno da se prođe postupak da se transakcija poništi (ako nije izvršena do kraja) a za to morate imati razlog i dokazati da je bilo greške. A ako je novac završio na računu krajnjeg korisnika, traži se povraćaj, pa to primalac može izvršiti dobrovoljno ili se ide u neki postupak prinudnog izvršenja. Drugo, izvinite, ko inače plaća ponovo ako najpre ne proveri preko banke šta je bilo sa uplatom? Postoji nešto što banke izdaju a služi kao dokaz o uplati, tako da je tek ovo besmisleno kao navod.
Sigurnost i kontrola su po mom mišljenju relativni. Cointelegraph kaže (citat): „Korisnici bitkoina mogu da kontrolišu svoje transakcije: niko ne može povući novac sa važeg računa bez vašeg znanja i pristanka, kao što se ponekad dešava sa drugim vidovima plaćanja, i niko ne može ukrasti vaše informacije o plaćanju od trgovaca.“. I to verujem da je tačno, samo ako izgubite šifru, novac koji ste dali za kriptovalute vam niko neće vratiti, a onaj pohranjen kod banke na računu je osiguran, čak i ako banka propadne. A postoje i zaštitni mehanizmi predviđeni Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga („Sl. glasnik RS“, broj 36/2011 i 139/2014). Recimo, propisane su sume preko kojih banka uvek odgovara za „skidanje“ novca sa računa i dužna je da naknadi klijentu izgubljeni iznos, bez obzira kako je izvršena transakcija. Čak i ako je posredi greška klijenta (izgubio karticu, dao nekome broj i PIN i sl.). Jer, banka je dužna da proveri da li je transakcija odobrena od klijenta (što je veći iznos više je provera), u suprotnom snosi štetu.
I za kraj nešto, čega sam se već doticao. U vezi trajnosti, Cointelegraph kaže (citat): „BTC ne postoji u fizičkom obliku, što znači da se ne može oštetiti. Svaki pojedinačan BTC je u suštini večan, za razliku od papirnog ili kovanog novca.“. Jeste, ako ne nestane struje. Ili se sistem raspadne sam od sebe, npr. niko više ne želi da se bavi rudarenjem (postane neisplativo zbog troškova) koje održava sistem. Drugo, i kovani novac od zlata ili srebra je večan (to su plemeniti metali, ne rđaju, ne trule…). A ni onaj na računu se ne može oštetiti čak i da banka izgori, čak i da nestane struje ili padne sistem, jer postoje drugi dokazi o uplatama. Opet, cena zlatu konstantno raste, tako da…
2. Umesto zaključka
E sada kada se pročita sve, nadam se da je konačno i potpuno jasno ono što sam nagovestio na kraju teksta „Šta su to kriptovalute?“. Zašto smatram da ono što se čini kod nas a i globalno, odavno nije materijal za stručnu analizu (bar ne onih koji se bave pravom), već za Riplija (Ripley), za ediciju „Verovali ili ne“. I zašto je moj lični utisak da ljudska glupost (a ne pamet nažalost) pokreće svet. I zašto tvrdim da kad god je uvek je u fokusu nešto suštinski nebitno, ako je pažnja na tome, to samo znači da neopaženo prolazi nešto veliko.
Zato ponoviću, razmišljajte logično. A svima koji se upuste u trgovinu kriptovalutama želim mnogo sreće, jer u situacijama gde ništa ne zavisi od znanja i gde nema pravila, samo sreća može pomoći.
Izvor: Izvod iz propisa je preuzet iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com.