Poresko opterećenje minimalne neto plate u Srbiji iznosi 57%, što znači da na svakih 100 dinara poslodavac mora da izdvoji još 57 dinara za obaveze na ime poreza i doprinosa. U prošloj godini taj izdatak je iznosio 18.200 dinara na „minimalac“ od 32.000 dinara. Da bi se postiglo veće rasterećenje, potrebne su i značajnije promene modela oporezivanja. Primera radi, povećanje neoporezivog dela plate na nivo minimalca smanjilo bi obaveze na 15.900 dinara, dok bi ukidanje doprinosa za zdravstvo umanjilo trošak na 12.700 dinara, odnosno za više od 30% u odnosu na sadašnji iznos.
Članom 112. Zakona o radu (“Sl. glasnik RS” br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017-OUS, 113/2017 i 95/2018-aut.tumačenje), propisano je sledeće:
“Minimalna cena rada utvrđuje se odlukom socijalno-ekonomskog saveta osnovanog za teritoriju Republike Srbije (u daljem tekstu: Socijalno-ekonomski savet).
Ako Socijalno-ekonomski savet ne donese odluku u roku od 15 dana od dana početka pregovora, odluku o visini minimalne cene rada donosi Vlada Republike Srbije (u daljem tekstu: Vlada) u narednom roku od 15 dana.
Pri utvrđivanju minimalne cene rada polazi se naročito od: egzistencijalnih i socijalnih potreba zaposlenog i njegove porodice izraženih kroz vrednost minimalne potrošačke korpe, kretanja stope zaposlenosti na tržištu rada, stope rasta bruto domaćeg proizvoda, kretanja potrošačkih cena, kretanja produktivnosti i kretanja prosečne zarade u Republici.
Odluka o utvrđivanju minimalne cene rada sadrži obrazloženje koje odražava sve elemente iz stava 3. ovog člana.
Ako dođe do značajne promene nekog od elemenata iz stava 3. ovog člana, Socijalno-ekonomski savet je obavezan da razmotri obrazloženu inicijativu jednog od učesnika Socijalno-ekonomskog saveta za otpočinjanje pregovora za utvrđivanje nove minimalne cene rada.
Minimalna cena rada utvrđuje se po radnom času bez poreza i doprinosa, za kalendarsku godinu, najkasnije do 15. septembra tekuće godine, a primenjuje se od 1. januara naredne godine.
Minimalna cena rada ne može se utvrditi u nižem iznosu od minimalne cene rada utvrđene za prethodnu godinu.”
To je pokazala analiza „Sistem oporezivanja rada i mogući pravci reforme“, koju će NALED uskoro predstaviti, zajedno sa pregledom opcija kako poresko opterećenje plata smanjiti u korist radnika i poslodavaca. U ovogodišnjem istraživanju stavova privrede o sivoj ekonomiji, najviše privrednika (49%) navelo je visoke poreze i doprinose kao najveći problem s kojim se suočavaju. Više od tri četvrtine vidi ih kao ključni uzrok neformalnog poslovanja.
Sistem oporezivanja rada je veoma kompleksan i zato bi se trebalo najpre fokusirati na poresko rasterećenje najnižih plata koje su u Srbiji visoko oporezovane u odnosu na druge zemlje, jer je jedna od karakteristika našeg sistema nizak nivo progresivnosti oporezivanja. Time bi se otvorio prostor za povećanje plata i smanjenje rada na crno. Najnižu zaradu prema postojećim procenama dobija između 350.000 i 400.000 ljudi, odnosno svaki peti zaposleni.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prosečna neto plata u našoj zemlji za avgust je iznosila nešto više od 75.000 dinara, dok je medijalna neto plata vredela 57.911 dinara, što znači da je 50% zaposlenih ostvarilo niža primanja od tog iznosa.
Postoji više načina na koje se može značajnije uticati na poresko rasterećenje rada, od povećanja neoporezivog dela zarade, preko promene stope poreza na zarade koja je poslednjih deceniju i po smanjena sa 14% na 10% do umanjenja osnovice za obračun pojedinačnih ili svih doprinosa (za PIO, zdravstvo i nezaposlenost). Takođe, treba razmotriti i mogućnost da se opterećenje rada ne posmatra samo na nivou zaposlenog, već da se u obzir uzmu i izdržavani članovi porodice. Naime, upravo na tom nivou analize je najvidljiviji visok nivo fiskalnog opterećenja zarada u Srbiji u odnosu na uporedive zemlje u regionu, na šta je ukazivao i Fiskalni savet.
Članom 15a Zakona o porezu na dohodak građana (“Sl. glasnik RS”, br. 24/2001,…,118/2021) – dalje: ZPDG, između ostalog je propisano:
“Osnovicu poreza na zarade iz čl. 13. do 14b ovog zakona čini isplaćena, odnosno ostvarena zarada.
Osnovicu poreza na zarade čini zarada iz člana 13. st. 1. i 3, čl. 14. do 14b i člana 15b ovog zakona, umanjena za iznos od 19.300 dinara mesečno za lice koje radi sa punim radnim vremenom.”
Članom 16. ZPDG, regulisana je poreska stopa, gde se kaže:
“Zarada iz čl. 13. do 14b ovog zakona oporezuje se po stopi od 10%.”
Zakon o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje (“Sl. glasnik RS”, br. 84/2004,…,118/2021), propisuje sledeće:
“Član 36.
Mesečna osnovica doprinosa ne može biti niža od najniže mesečne osnovice doprinosa.
Ako je osnovica doprinosa, propisana ovim zakonom, niža od najniže mesečne osnovice doprinosa, obračun i plaćanje doprinosa vrši se na najnižu mesečnu osnovicu doprinosa, ako ovim zakonom nije drukčije uređeno.
Izuzetno od st. 1. i 2. ovog člana, najniža mesečna osnovica doprinosa ne primenjuje se kod obračuna i plaćanja doprinosa na osnovice iz čl. 17. do 21. i čl. 28. i 35b ovog zakona.”
***
“Član 37.
Najnižu mesečnu osnovicu doprinosa čini iznos od 35% prosečne mesečne zarade u Republici isplaćene, odnosno ostvarene u periodu za prethodnih 12 meseci počev od meseca septembra u tekućoj godini, za koji period su objavljeni podaci republičkog organa nadležnog za poslove statistike, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Iznos najniže mesečne osnovice, iz stava 1. ovog člana, svake godine objavljuje ministar nadležan za poslove finansija, a primenjuje se od prvog dana narednog meseca po objavljivanju tog iznosa.”
Članom 5. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Sl. glasnik RS“, br. 25/2019), između ostalog je propisano:
“Obavezno zdravstveno osiguranje organizuje se na načelima: obaveznosti, solidarnosti i uzajamnosti, javnosti, zaštite prava osiguranih lica i zaštite javnog interesa, stalnog unapređivanja kvaliteta obaveznog zdravstvenog osiguranja i ekonomičnosti i efikasnosti obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Načelo obaveznosti podrazumeva obavezno zdravstveno osiguranje, koje se obezbeđuje obavezom plaćanja doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje (u daljem tekstu: doprinos), u skladu sa zakonom.”
Predlog NALED-a je da se razmišlja u pravcu ukidanja doprinosa za zdravstvo i prelazak na finansiranje iz budžeta odnosno opštih poreza, čime bi svi građani imali zdravstveno osiguranje. U analizi ćemo dati nekoliko mogućih varijanti za realizaciju ove ideje, sa kalkulacijom kako nadomestiti gubitak prihoda po osnovu ovog doprinosa.
Sistem oporezivanja rada u Srbiji postavljen je tako da, formalno posmatrano, deo obaveza snosi radnik, a deo poslodavac, ali u praksi sve obaveze isplaćuje poslodavac. Dok obaveze za doprinose radnik i poslodavac dele, porez na zaradu je, barem na papiru, obaveza radnika.
Analiza NALED-a pokazuje da je od 2014. do 2021. neoporezivi deo zarade značajno povećan (najviše 2018. i prošle godine). S druge strane, zbirna stopa poreza i doprinosa na teret zaposlenog praktično se nije menjala i iznosi 29,9%, s obzirom na to da je u tom periodu doprinos za PIO povećan za jedan procentni poen dok je zdravstveni doprinos smanjen za isto toliko. Do rasterećenja je došlo u delu obaveza na teret poslodavca, pre svega zahvaljujući ukidanju doprinosa za nezaposlenost (0,75%) od 2019. i smanjenju doprinosa za PIO za 0,5 procentnih poena od 2020. Ukupno rasterećenje u ovom periodu iznosilo je svega 1,25 procentnih poena.
Izvor: sajt NALED-a (www.naled.rs)
Izvor: izvodi iz propisa su preuzeti iz pravne baze “Propis Soft”, redakcija Profi Sistem Com