od 2010.

Nove izmene i dopune Zakona o radu

Smenski rad ili preraspodela radnog vremena?

Do kraja juna trebalo bi da bude napisan i da uđe u skupštinsku proceduru.
Peti mesec počela je da „troši“ Radna grupa za izmene Zakona o radu, a konačno rešenje ovog dokumenta još nije ugledalo svetlost dana. Sindikalci, poslodavci i predstavnici Vlade i dalje pregovaraju, a krajnji rokovi se menjaju već nekoliko puta.
Puna četiri meseca pregovara se samo o pet instituta – radu na određeno vreme, otkazima od strane poslodavca, otpremninama, proširenom dejstvu kolektivnog ugovora i minimalnoj zaradi. Poslednja vest je da je usaglašeno gotovo sve, ali i da je ostao još dogovor o proširenom dejstvu kolektivnog ugovora i utvrđivanja minimalne zarade na bazi potrošačke korpe. Dakle, još dva od pet instituta.

HUMANOST DA PLATI

Država Članovi Radne grupe na poslednjem sastanku raspravljali su i o tome da li će poslodavci plaćati radnicima odsustvo u slučaju dobrovoljnog davanja krvi. Naime, oni su se izjasnili da mogu da plate samo dva dana godišnje, a ostalo mora da izdvoji država. Da podsetimo, potpuno zdrav odrastao čovek može za godinu dana četiri puta da bude human, ili da odsustvuje s posla osam dana.
– Preuranjeno su se davala obećanja o rokovima za završetak Nacrta – kaže za „Novosti“ Zoran Mihajlović, potpredsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije. – Do kraja nedelje trebalo bi da sve stavimo na papir, pa onda sledi dalja procedura.
Naš sagovornik, međutim, ne isključuje mogućnost da do konačnog dogovora uopšte ni ne dođe. Poslodavci i država se oštro suprotstavljaju proširenom dejstvu kolektivnog ugovora, što za sindikalce predstavlja ukidanje socijalnog dijaloga, na šta oni ne pristaju. Sindikalci kao rešenje iz takvog scenarija vide i izlazak na ulične proteste.
Za udružene sindikate „Sloga“, izjava resornog ministra da će zakon o radu biti usvojen do kraja juna jasno ukazuje da neće biti javne rasprave o njemu, već će se on doneti dogovorom Vlade i „večitih“ reprezentativnih sindikata. Jedini njihov cilj je sprovođenje ekstremnih mera štednje, tako da ćemo, prema rečima Željka Veselinovića, predsednika „Sloge“, umesto „potrošačke korpe dobiti potrošačku kesu“. Takođe, i stav da ne bi trebalo menjati odredbu u postojećem zakonu u delu koji se odnosi na uređenje sindikalne scene i utvrđivanje reprezentativnosti radi očuvanja stečenih sindikalnih privilegija.

POSLODAVCI

Zoran Mihajlović, iz SSSS, smatra da Udruženje poslodavaca Srbije koje učestvuje u pregovorima nije reprezentativno jer predstavlja samo pet odsto poslodavaca u državi. – Firme poput „Jure“, „Gorenja“ ili „Fijata“ ne žele da učestvuju u dijalogu, ali pritiskaju naše poslodavce da ne prihvate neke odredbe – kaže on. – I kada se nešto dogovorimo sa njima, nismo sigurni da li će se to poštovati, jer oni uglavnom nemaju sindikalna udruženja u svojim firmama.
Za dr Nadu G. Novaković, naučnog saradnika Instituta društvenih nauka u Beogradu, zanimljivo je da je su u Radnoj grupi na dnevni red postavljana i pitanja koja su ranije rešavana, ali i nova. Posebno su retoriku i argumente u korist svojih interesa pojačali poslodavci.
– Ukratko rečeno, interesi su ključni i kod pokretanja procedure za izmenu Zakona o radu, a oni su protivurečni – objašnjava Novakovićeva.
– S jedne strane je interes političke elite, stranih kreditora, briselske administracije i domaćih poslodavaca i investitora, a sa druge interesi većine zaposlenih radnika i srednjih slojeva.
Prvi imaju sve veću ekonomsku i drugu moć, a ovi drugi, posebno najamni radnici, sve su nemoćniji.
Sindikati, ovakvi kakvi su, samo su „ikebana“, lažni socijalni zastupnik stvarnih interesa radnika. I kao pregovarači, oni su korisni vlasti i preduzetnicima, a sve udaljeniji od autentičnih interesa zaposlenih radnika.

Izvor:Večernje Novosti.

Najnoviji tekstovi