Strukturalni problem u tužilaštvu se mora rešiti izborima, a ne upućivanjima tužilaca iz osnovnih u viša.
Zakon o javnom tužilaštvu (“Sl. glasnik RS”, br. 116/2008, 104/2009, 101/2010, 78/2011-dr. zakon, 101/2011, 38/2012-OUS, 121/2012, 101/2013, 111/2014-OUS, 117/2014, 106/2015 i 63/2016-OUS) između ostalog propisuje:
“Upućivanje
Član 63.
Zamenik javnog tužioca može, uz svoju pismenu saglasnost, biti upućen u drugo javno tužilaštvo najduže na jednu godinu. Na predlog javnog tužioca posebne nadležnosti, zamenik javnog tužioca može, uz svoju pismenu saglasnost, biti upućen u javno tužilaštvo posebne nadležnosti najduže na četiri godine.
Kada se zamenik javnog tužioca upućuje u tužilaštvo višeg stepena, mora ispunjavati uslove za izbor za zamenika javnog tužioca tužilaštva u koje se upućuje.
Izuzetno, zamenik javnog tužioca može biti upućen i bez svoje saglasnosti u drugo javno tužilaštvo istog ili nižeg stepena, zbog nedovoljnog broja zamenika javnog tužioca u drugom javnom tužilaštvu.
Upućivanje iz stava 3. ovog člana može trajati najduže jednu godinu.
Rešenje o upućivanju donosi Republički javni tužilac.”
Predlog zakona o javnom tužilaštvu, kojim se onemogućava upućivanje javnih tužilaca iz osnovnih tužilaštava u viša javna tužilaštva – a koji je Vlada danas usvojila – direktno će ugroziti funkcionisanje tužilačke organizacije. To tvrde u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu, navodeći da će, ukoliko Skupština usvoji takav zakon, ostati bez trećine kadrova.
Predlagači zakona, međutim, tvrde da je dosadašnja praksa upućivanja tužilaca iz nižeg u više tužilaštvo obavljana bez konkursa, i da je time ne samo ugrožena samostalnost tih tužilaca, već da je i njihov rad podložniji korupciji.
Privremeno upućivanje kao institut se pretvorio u pravilo i u odnosu na ono što je trebalo da bude – izuzetak. U dosadašnjoj praksi prisutno je hronično pražnjenje osnovnih tužilaštva, koji su upućivani u viša, tako da su oni kolokvijalno zauzimali mesta u osnovnim, pa oni nisu mogli da se popune kroz izbore.
Kome će biti ponuđen ugovor o upućivanju je pitanje i za prethodne sazive i za predsedavajuću Državnog veća tužilaca.
Ne postoje kriterijumi o upućivanju. Republički javni tužilac odlučuje o upućivanju, ali ne zna se ko predlaže, samo je potrebna saglasnost onoga ko se upućuje. Stvara se jedna nesigurnost, a to ukazuje i najnovije mišljenje Venecijanske komisije, da se strukturalni problem u tužilaštvu mora rešiti izborima, a ne upućivanjima.
Problem upućivanja je što možete biti i vraćeni i to je jedna kratka uzica. To je atak na samostalnost.
Ovaj sada propis treba da prinudi budući Visoki savet tužilaštva da sprovodi konkurse, oni treba da budu u permanentnom konkursu.
Predlog predviđa da će tužioci iz nižih tužilaštava moći da konkurišu za rad u višim tužilaštvima, a upućivanja će se sprovoditi između tužilaštava istog ranga, iz nižeg u nižeg, iz višeg u više, ali i iz višeg u niže.
Izbor je mnogo bolji kada je u pitanju položaj i veći garant samostalnosti onog ko je izabran. Funkcija zamenika je stalna, a kada se privremeno upućeni vi ste nestalni, možete da bude vraćeni. Tu je u stvari poenta.
Državno veće tužilaca će morati da se ubrza kada su u pitanju izbori i konkursi, to je bila intencija zakonodavca.
Izvor: sajt Udruženja javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Srbije (www.uts.org.rs)
Izvor: izvod iz propisa je preuzet iz pravne baze “Propis Soft”, redakcija Profi Sistem Com