Iako, prema razmišljanju sudija kod nas (apelacionih sudova uglavnom), izgleda ne služi ničemu (a uzgred i ne postoji), ovde ću ipak da objasnim šta je kapara u svojoj biti, i čemu služi. Možda nekom ipak zatreba da zna o čemu je reč.
Ovaj i povezani tekstovi su ekstrakti iz stručnog komentara „Čemu služi kapara kod predugovora?”, objavljenog u časopisu Advokatska kancelarija br. 129, maj 2025. god.
U tekstu “Da li kod predugovora kapara služi nečemu?” sam citirao šta kažu apelacioni sudovi kod nas, a što je po mom mišljenju problematično i nema nikakvu zakonsku ni logičku potporu. Inače, sve ograde i napomene date u navedenom tekstu, važe i ovde.
Kakav ugovor predstavlja predugovor, šta je njegova svrha, a šta obaveza po istom, analizirao sam u “Šta je to predugovor i čemu služi?”.
Ovde ću se pozabaviti time, šta kapara predstavlja, te da je, iako to može postati u određenim slučajevima, ne treba poistovećivati sa avansom, kaucijom i odustanicom.
1. Šta je kapara?
Vraćanje i uračunavanje kapare regulisano je članom 79. Zakona o obligacionim odnosima („Sl. list SFRJ“, br. 29/1978, 39/1985, 45/1989 -USJ, 57/1989, „Sl. list SRJ“, br. 31/1993 i “Sl. glasnik RS”, br. 18/2020) – u daljem tekstu: ZOO, koji kaže (citat):
“(1) Ako je u trenutku zaključenja ugovora jedna strana dala drugoj izvestan iznos novca ili izvesnu količinu drugih zamenljivih stvari kao znak da je ugovor zaključen (kapara), ugovor se smatra zaključenim kad je kapara data, ako nije što drugo ugovoreno.
(2) U slučaju ispunjenja ugovora, kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obaveze.
(3) Ako što drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem udvojene kapare.”.
Članom 80. ZOO predviđeno je (citat):
“(1) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svom izboru tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti, ili se zadovoljiti primljenom kaparom.
(2) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svom izboru tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje udvojene kapare.
(3) U svakom slučaju, kad druga strana traži izvršenje ugovora, ona ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog zadocnjenja.
(4) Sud može na zahtev zainteresovane strane smanjiti preterano veliku kaparu.”.
Ovde treba dodati, da prema članu 81. ZOO, u slučaju delimičnog ispunjenja obaveze, poverilac ne može zadržati kaparu, nego može tražiti ispunjenje ostatka obaveze i naknadu štete zbog zadocnjenja, ili tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba slučaja kapara uračunava u naknadu. A ako poverilac raskine ugovor i vrati ono što je primio kao delimično ispunjenje, on može birati između ostalih zahteva koji pripadaju jednoj strani kad je ugovor ostao neizvršen krivicom druge.
Dakle, kapara je određeni iznos novca (ili zamenljivih stvari) koji se daje kao potvrda zaključenja ugovora. Ali, predstavlja i neku vrstu obezbeđenja, garancije da će ugovorne strane izvršiti svoje obaveze. Za onog ko ne izvrši svoju obavezu, predstavlja i neku vrstu kazne. A za onog ko nije kriv za neizvršenje ugovora, predstavlja i naknadu štete.
Dakle, sporazum o kapari je sporedni – akcesorni, realni ugovor, koji se može zaključiti u obliku jedne klauzule u ugovoru ili u obliku zasebnog ugovora. Predmet kapare može biti samo zamenljiva stvar (generički a ne konkretno određena, određena svota novca, kilogram nečega i sl.). Ali, potrebna je i predaja tog nečeg što kaparu predstavlja (iznosa novca npr.) drugoj strani.
2. Šta kapara nije?
Kaparu ne bi trebalo poistovećivati sa kaucijom, koja predstavlja sumu novca koju dužnik predaje poveriocu u cilju obezbeđenja ispunjenja svoje obaveze, a ni sa isplatom dela kupoprodajne cene, niti predujmom (avansom). Ona može biti uračunata u isplatu, ako do izvršenja ugovora dođe, ali njena glavna svrha nije to već nešto drugo (potvrda zaključenja ugovora i ostalo gore navedeno).
Kapara nije ni avans. Apelacioni sud u Kragujevcu u svojoj presudi Gž 2315/2021 od 8. decembra 2021. god. objašnjava bit kapare, gde kaže (citat):
“[…] Kapara ima akcesornu pravnu prirodu i neophodno je da strane izričito ugovore da će predati iznos novca predstavljati kaparu. Zato kapara ne može da se pretpostavlja, već upravo suprotno, ukoliko nije izričito ugovorena ono što je jedna strana dala drugoj prilikom zaključenja ugovora se smatra plaćanjem na ime dela kupoprodajne cene. […]“.
U tom smislu je pravilno ono što zaključuju apelacioni sudovi u Beogradu, Novom Sadu i Kragujevcu, da ako nije izričito rečeno da neki predate iznos predstvalja kaparu, onda je isti samo isplata dela kupoprodajne cene (avans), a ne kapara. To nije sporno uopšte. Ali, šta ako u predugovoru jeste rečeno da neki iznos predstavlja kaparu? O tome su ovaj i povezani tekstovi.
Kapara nije isto što i odustanica, iako može biti ugovorena i kao takva, jer član 83. ZOO propisuje da:
“(1) Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra kao odustanica i svaka strana može odustati od ugovora.
(2) U ovom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona je gubi, a ako odustane strana koja je kaparu primila, ona je udvojeno vraća.”.
Inače odustanica je nešto sasvim drugo, a njena uloga definisana je članom 82. ZOO, pa tako, ugovorne strane mogu se sporazumeti da je moguće odustati od ugovora davanjem iznosa na ime odustanice. Da ne analiziram sad detaljno, odustati od ugovora nije isto što i neizvršiti obavezu iz istog usled čega ugovor može biti raskinut.
A zašto kapara mora biti izričito ugovorena kao odustanica? Pa zbog onog što izričito kaže stav 3. člana 79. ZOO, a što je napred citirano.
U vezi s rečenim, Vrhovni kasacioni sud (u daljem tekstu: VKS, iako je sada i u određenim trenucima znan i kao Vrhovni sud), u presudi Rev 1535/2017 od 7. februara 2018. god. zaključuje da ugovorna strana koja nije odgovorna za sudbinu ugovora ima pravo izbora (možezahtevati izvršenje ugovora ako je to moguće, naknadu štete i vraćanje kapare ili vraćanje udvojene kapare). A dodaje se da se vraćanje kapare može tažiti i po pravilima o sticanju bez osnova (član 210. stav 2. ZOO), jer se osnov nije ostvario. Isto zaključuje i u presudi Rev 4117/2003 od 17. marta 2004. god.
Takođe, VKS u presudama Prev 252/2017 od 2. novembra 2017. god., zaključuje da kada je uz kaparu ugovoreno pravo odustanka od ugovora, to pravo ima svaka od stranaka uz jednake pravne posledice odustanka koje se obezbeđuju tako što ona strana koja je kaparu dala nema pravo na vraćanje već je gubi, a strana koja je primila kaparu vraća je udvojeno. Time se ne narušava ravnopravnost stranaka u ugovornom odnosu s obzirom da davanjem kapare i odustankom od ugovora one strane koja je kaparu dala njena imovina se umanjuje za vrednost kapare jer nema pravo na njeno vraćanje, a odustankom strane koja je kaparu primila, samo vraćanje kapare ne umanjuje njenu imovinu jer vraća ono što je primila od suprotne strane, a tek vraćanjem udvojene kapare bi se njena imovina umanjila za iznos visine kapare koja je ugovorena kao odustanica.
3. Umesto zaključka
Pošto sam objasnio osnove, ostaje još samo da pokažem gde sudije greše, te da kapara i te kako ima svrhu i kod predugovora, što ću učiniti u tekstu “Šta se dešava ako je kapara data po predugovoru?.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a