Nisam znao da je biti vozač neko posebno “svojstvo”, a eto bavim se propisima o saobraćaju. Ali, čovek se uči dok je živ. Ko o čemu, ja stalno pišem o “biserima mudrosti” našeg pravosuđa. A toga je toliko, da je nemoguće sve iskomentarisati. Zato obradim samo ponešto, ono što mi je posebno zanimljivo, veoma sporno, i što proizvodi problem u praksi.
Inače, ovaj i povezani tekst “Na šta utiče „svojstvo“ vozača?” su ekstrakti iz stručnog komentara „Šta je to „svojstvo“ vozača i na šta utiče?”, objavljenog u časopisu Advokatska kancelarija br. 131/132, jul-avgust 2025. god.
Konkretan povod za pisanje ovog komentara je Odgovor odeljenja sudske prakse Prekršajnog apelacionog suda (u daljem tekstu: Sud) od 5. decembra 2016. god., dat na pitanje (citat):
“Da li lice kojem je na osnovu člana 197. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima oduzeta vozačka dozvola gubi svojstvo vozača i da li stoga nema svrhe izvršenje mere zabrane upravljanja motornim vozilom i da li postoje zakonske smetenje za izvršenje ove mere nakon što je pravnosnažnim rešenjem oduzeta vozačka dozvola?”.
Na šta je Sud odgovorio (citat):
“Svojstvo vozača se ne stiče ispunjenjem zakonom propisanih uslova, već činjenicom da neko lice upravlja motornim vozilom u saobraćaju, kako je to definisano odredbom člana 7. stav 1. tačka 68. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima (“Službeni glasnik RS”, br. 41/09 – 9/16), u kojem je propisano da je vozač lice koje na putu upravlja vozilom, a na šta upućuje i odredba člana 178. stav 1. istog Zakona.”.
I sad, Sud je dao tačan, ali nepotpun odgovor, odnosno nije odgovorio na dva konkretna pitanja. Odgovoreno je na jedno, koje je besmisleno, jer u pogledu izvršenja mera zabrane upravljanja, od tog „svojstva“ vozača ne zavisi ama baš ništa.
Inače, sve ograde date u napomeni na stranici „PRAVILA KORIŠĆENJA PRAVNOG PORTALA“, odnosno koje sam davao u prethodnim autorskim tekstovima objavljenim na Pravnom portalu (u vezi očekivanja, namera, motiva, svrhe i manira pisanja teksta, odsustva namere izvrgavanja ruglu i optuživanja, upotrebe izraza i skraćenica te rodne i polne neutralnosti upotrebljenih izraza, o tome šta predstavlja izneto, itd.), važe i ovde. Skraćenica RS označava Republiku Srbiju, a objašnjenje za druge skraćenice će biti dato pri njihovoj prvoj upotrebi. Svi tekstovi koje navodim dostupni su (ili će biti uskoro) na Pravnom portalu (u celini ili u delovima, kao ekstrakti).
1. Šta određuje nekoga kao vozača?
Stalno ističem da je kod tumačenja propisa osim stručnog znanja (o pravu i propisima) neophodno i poznavanje jezika (rečnik, gramatika, sintaksa i interpunkcija) i pravilne upotrebe istog. A potrebne su i logičke sposobnosti, odnosno poznavanje procesa logičkog zaključivanja. O nomotehnici, jedinstvenosti pravnog poretka, pravilima, logici i problemima kod pisanja i tumačenja propisa, pisao sam u tekstu „Koliko je važno ono što piše u propisu?”, tako da ovde neću ponavljati.
Uvek se polazi od onog što je napisano, od značenja reči. A značenje svih reči i pojmova u srpskom jeziku nije i ne može biti definisano propisima, već je dato u drugim knjigama, npr. u „Srpskom rječniku“ – Vuka Stefanovića Karadžića, prvi put štampanom 1818. god.
Šta je „svojstvo“? Značenje ovog izraza možemo izvesti preko sinonima, znači to je neka oznaka, atribut, odlika, obeležje, osobina, dispozicija, priroda, karakteristika, kvalitet, beleg, crta, značajka, znak, osebujnost, odličje…
Dakle, “svojstvo” vozača u smislu osobine, bilo bi određenje nekog lica kao onog ko je položio vozački ispit i poseduju važeću vozačku dozvolu, tj. ispunjava uslove (zdravstvene, starosne itd.) i ima pravo da upravlja vozilom na putu. Dakle, neko lice stiče “”svojstvo” vozača, onog trenutka kada položi vozački ispit, dok u formalnom smislu to postaje kada mu se izda vozačka dozvola.
U smislu faktičke radnje koje to lice vrši, to bi bila odrednica koju pominje Sud, odnosno definicija iz tačke 68) stava 1. člana 7. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima (“Sl. glasnik RS”, br. 41/2009, 53/2010, 101/2011, 32/2013-OUS, 55/2014, 96/2015-dr.zakon, 9/2016-OUS, 24/2018, 41/2018, 41/2018-dr.zakon, 87/2018, 23/2019, 128/2020-dr.zakon, 76/2023 i 19/2025) – u daljem tekstu: ZOBS, koja glasi: “vozač je lice koje na putu upravlja vozilom”. Znači, u smislu ZOBS, vozač je lice koje upravlja vozilom u saobraćaju na putu (saobraćajnoj površini), bez obzira da li ispunjava uslove i ima pravo na to. Dakle, “svojstvo” vozača može se posmatrati u smislu osobine ili u smislu radnje koje lice vrši. U smislu svih radnji upravljanja vozilom, vozač je lice koje faktički upravlja vozilom, što znači da njegovo “svojstvo” vozača nema nikakvog značaja u odnosu na radnje koje izvršava.
I Sud je negde pravilno rekao, da se to “svojstvo” vozača ne stiče ispunjenjem zakonom propisanih uslova, već činjenicom da neko lice upravlja motornim vozilom u saobraćaju. Međutim, greši kada kaže da na takav zaključak pored gore rečenog upućuje i stav 1. člana 178. ZOBS, koji glasi:
“Motornim vozilom, odnosno skupom vozila sme samostalno da upravlja vozač koji ispunjava propisane uslove i ima vozačku dozvolu za upravljanje vozilom one kategorije kojim upravlja.”.
Jer, citirana odredba govori upravo o “svojstvu” vozača u smislu osobine, zato što govori o pravu na upravljanje vozilom na putu, a ne o vršenju faktičke radnje. Svako lice fizički može da upravlja vozilom iako ne ispunjava uslove, i nema važeću vozačku dozvolu, ali je to zabranjeno, i snosiće sankciju za to.
Na takav zaključak upućuje i stav 4. člana 178. ZOBS, koji predviđa da u saobraćaju na putu vozilom ne sme da upravlja i onaj vozač koji ispunjava propisane uslove i ima vozačku dozvolu, ako mu je odlukom nadležnog organa zabranjeno upravljanje i kada je isključen iz saobraćaja.
Dakle, njegovo “svojstvo” vozača u smislu osobine je potpuno beznačajno u pogledu zabrane upravljanja. Licu koje krši pravila saobraćaja na putu, biće izrečena sankcija, a to nema veze sa njegovim svojstvima.
2. Umesto zaključka
Ovde sam razjasnio ono što je Sud pretpostavljam pokušao da učini. Ali, Sud nije odgovorio na konkretna dva pitanja, na koja je trebalo da odgovori, da li ima svrhe izvršenje mere zabrane upravljanja motornim vozilom prema licu kome je oduzeta vozačka dozvola i da li postoje zakonske smetnje za izvršenje ove mere nakon što je pravnosnažnim rešenjem oduzeta vozačka dozvola? A to ću učiniti u “Na šta utiče „svojstvo“ vozača?”.
Ovde ću ponoviti, da koliko god neko nipodaštavao prekršaje i rad prekršajnih sudova, prekršaji su daleko najčešći oblik kaznenih dela, gde se od kazni prikupljaju ogromna sredstva u budžetu. Tako da, iako su to samo “obični prekršaj”, oni predstavljaju upravo situacije u kojoj se najbolje dokazuje nezavisnost sudstva i vladavina prava.
Ostaje nada da će neko relevantan pročitati i ova razmatranja, i bar se zamisliti ako ništa drugo. Dok se to ne desi, svima koji pravdu traže od prekršajnih sudova, mogu jedino da poželim mnogo sreće, jer dok imamo pitanja i odgovore poput ovih koje analiziram, samo sreća može pomoći.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a