Da li popravka produžava garanciju zavisi od okolnosti, od toga o kom roku pričamo (o roku saobraznosti ili garantnom), a i od toga koga pitate. Ako pitate prodavca, reći će ne, jer mu to ne ide u prilog. Zato ću ovde da kažem kako piše u propisima. Jedino ne mogu reći da li se pravilno kaže opravka ili popravka, jer to ni zakonopisac nije sigruran. U nekim članovima Zakona o zaštiti potrošača („Sl. glasnik RS“, br. 88/2021) – u daljem tektu: ZZP, kaže se opravka a u drugim popravka, dok se u Zakonu o obligacionim odnosima („Sl. list SFRJ“, br. 29/1978, 39/1985, 45/1989-USJ, 57/1989, „Sl. list SRJ“, br. 31/1993 i “Sl. glasnik RS”, br. 18/2020) – u daljem tekstu: ZOO, govori o opravkama.
U tekstu “Da li su garantni i rok saobraznosti jedno te isto?” sam objasnio šta znače navedeni pojmovi, i da nije reč o istim stvarima iako se obično poistovećuju. Inače, sve ograde i napomene date u navedenom tekstu, važe i ovde.
U tekstu “Da li saobraznost i garancija važe za polovne stvari?” sam se pozabavio onim što prodavci najčešće prećutkuju, da i kupci polovnih stvari imaju zakonom garantovana prava. A sam naslov komentara ukazuje šta sam razmatrao u “Sme li prodavac da uslovljava kupca u pogledu saobraznosti i garancije?”,
Ovde ću se baviti time kako opravke utiču na važenje roka saobraznosti i garancije.
1. Šta ako je popravka izvršena pre isticanja roka?
Većina prodavaca će se praviti kao da to nema nikakvog uticaja na rok saobraznosti ili garancije. Ali, Ustav Republike Srbije („Sl. glasnik RS”, br. 98/2006, 115/2021-Amandmani i 16/2022), u članu 4. kaže, a ponavlja i u članu 194., da je pravni poredak jedinstven, što znači da se ne nalazi sve u jednom propisu, već da se propisi dopunjuju. Inače, odredbe ZZP nisu ništa drugo do razrađene odredbe ZOO, koji je ono što se zove “lex generalis” u pogledu prodaje bilo čega i pružanja bilo kakvih usluga.
Da ponovimo, prodavac je odgovoran za nesaobraznost koja se pojavi u roku od dve godine od dana prelaska rizika slučajne propasti ili oštećenja stvari na kupca (što je trenutak predaje u posed). A ako nesaobraznost nastane u roku od šest meseci od predaje, važi zakonska pretpostavka da je nesaobraznost postojala u trenutku prelaska rizika, osim ako je to u suprotnosti sa prirodom proizvoda i prirodom određene nesaobraznosti. Ista priča važi u pogledu onog što je garantovano, za vreme važenja garantnog roka.
Inače, inspiracija za celu ovi priču tj. za pisanje ovog, i povezanih komentara, bilo je obraćanje redakciji popularnog časopisa i emisije koja se bavi saobraćajem, a za koje takođe radim, u vezi problema sa novim vozilom na kome su se pojavili kvarovi koji nikako da budu otklonjeni. Dakle, prodavac je besplatno otklanjao kvar u roku važenja saobraznosti, ali se kvar uvek iznova vraćao. I pošto je poslednja popravka izvršena neposredno pred istek dve godine od kupovine, pitanje je bilo šta ako se problem ponovi? Ništa, prodavac će morati da ponovo besplatno osposobi vozilo za upotrebu. Zašto? Zato što garantni i rokovi saobraznosti važe ne samo za kompletne proizvode, već i za ugrađene delove, za samu uslugu popravke, a u određenim slučajevima se produžavaju. Kako to?
ZOO u članu 483. predviđa da, kad je zbog nekog nedostatka došlo do opravke stvari, isporuke druge stvari, zamene delova i slično, rokovi počinju teći od predaje opravljene stvari, predaje druge stvari, izvršene zamene delova i slično. Dakle, kad je vršena opravke (zamena delova i sl.) ili je učinjena isporuka drugog proizvoda, svi rokovi počinju teći od predaje popravljenog ili novog proizvoda.
Član 503. ZOO kaže da, u slučaju manje opravke, garantni rok se produžava onoliko koliko je kupac bio lišen upotrebe stvari. Međutim, kad je zbog neispravnog funkcionisanja izvršena zamena stvari ili njena bitna opravka, garantni rok počinje teći ponovo od zamene, odnosno od vraćanja opravljene stvari. A ako je zamenjen ili bitno opravljen samo neki deo stvari, garantni rok počinje teći ponovo samo za taj deo.
2. Umesto zaključka
Ponoviću, prava kupaca su propisana, potrebno ih je koristiti. Kad su prava potrošača posredi, odgovornost je uvek na prodavcu koji je poslednju u lancu isporuke prema kupcu, a onda se stvar dalje rešava u lancu proizvođač – uvoznik – distributer… gde svako odgovara onom ispod sebe. Kupac se uvek obraća onome od koga je nešto kupio.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.