Na sajtu eKonsultacije.gov.rs objavljen je Nacrt zakona o autorskom i srodnim pravima. Razlozi za donošenje novog zakona prema obrazloženju nacrta su sledeći:
„Važeći Zakon o autorskom i srodnim pravima („Službeni glasnik RS” br. 104/09, 99/11, 119/12, 29/16 – odluka US i 66/19) je solidna zakonodavna tvorevina sa kvalitetnim rešenjima, logički i sistematski čvrstom strukturom, uspelom terminološkom osnovom. Važeći Zakon do sada je više puta menjan i dopunjavan (poslednji put u martu 2019. godine) i to prvenstveno zbog usklađivanja nacionalnog propisa sa propisima Evropske unije. Evropska unija uređuje pravnu oblast autorskog i srodnih prava veoma detaljno, kroz veliki broj direktiva, kojima često unosi i potpuno nova rešenja, propisuje nova prava i reformiše do sada uređen autorsko-pravni sistem.
Razlog za donošenje novog Zakona jeste potreba da se domaći propis uskladi sa propisima Evropske unije i to sa Direktivom EU 2012/28 o određenim dozvoljenim korišćenjima autorskih dela čiji autor nije poznat i Direktive EU 2014/26 o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava i o ustupanju internetskih prava na muzičkim delim za više državnih teritorija na unutrašnjem tržištu. Reč je o dve direktive čija implementacija zahteva veliki broj novih normativnih rešenja i intervencija u više od polovine članova važećeg Zakona. Stoga je odlučeno da se pristupi izradi novog Zakona o autorskom i srodnim pravima.
Ovaj Zakon o autorskom i srodnim pravima ima za cilj uspostavljanje efikasnijeg sistema pravne zaštite autora i nosilaca autorskog i srodnih prava i prava.
Još jedan od razloga za donošenje ovog propisa je i potreba da se domaćim propisom uredi postupak omogućavanja pristupa objavljenim delima od strane lica koja su slepa, slabovida ili na drugi način onemogućena da koriste štampane materijale. Naime, Zakonom o potvrđivanju Marakeškog ugovora za omogućavanje pristupa objavljenim delima od strane lica koja su slepa, slabovida ili na drugi način onemogućena da koriste štampane materijale („Službeni glasnik RS – Međunarodni ugovori”, broj 1/20, u daljem tekstu: Marakeški ugovor) Republika Srbija se obavezala da će putem ograničenja autorskog prava omogućiti umnožavanje, stavljanje u promet i davanje na poslugu primeraka autorskih dela u formatima koji su prilagođeni slepim i slabovidim licima, kao i prekograničnu razmenu takvih primeraka.
Nacrtom zakona uređeno je i pitanje korišćenja autorskih dela čiji je autor nepoznat ili je poznat, ali se ne zna gde je njegovo prebivalište, odnosno boravište. Danas je, primera radi, veliki problem kako objaviti neku staru fotografiju u svojoj knjizi, ako ne znamo ko je autor te fotografije. Sada se to pravno uređuje u skladu sa evropskim akijem.
Predloženim izmenama važećeg zakona na nekoliko mesta propisana su nova ograničenja autorskog i srodnih prava, kako bi se nacionalni propis uskladio sa gore navedenim direktivama i međunarodnim ugovorom.
Izmenama važećeg Zakona naročita pažnja posvećena je delu Zakona koji uređuje pitanja kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava i to na način kako to uređuje Direktiva EU 2014/26. Propisan je niz novih odredbi koje će osigurati transparentniji rad organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, a dodate su i odredbe koje su do sada bile uređene jedino opštim aktima organizacije (na primer glasačko pravo članova organizacije, predstvljanje članova u skupštini organizacije i dr.). Takođe, novinu predstavlja i to što sada Zakon jasno propisuje i određena obavezna prava nosilaca prava prema organizaciji, kao na primer pravo na slobodan izbor organizacije, pravo autora, odnosno nosioca prava, da nekomercijalno iskorišćava svoja autorska dela, odnosno, predmete srodnih prava i dr. Zatim, Zakon precizno utvrđuje koje sve obaveze organizacija ima prema nosiocima prava, a koje prema korisnicima što će rad organizacija za kolektivno ostvarivanje prava učiniti efikasnijim ali i transparentnijim kako prema članovima tako i prema korisnicima.
Dalje, Zakon vrlo detaljno i precizno propisuje postupak nadzora nad radom organizacija koji se vodi pred nadležnim državnim organom (Zavodom za intelektualnu svojinu). Do sada to nije bio slučaj već je postupak vođen shodnom primenom odredbi Zakona o opštem upravnom postupku.
Zatim je detaljnije uređen sadržaj izveštaja koji organizacije dostavljaju Zavodu za intelektualnu svojinu, kao nadzornom organu. Takvi izveštaji će značajno doprineti transparentnosti rada organizacija i omogućiti nadležnom organu da vrši kvalitetan i efikasan nadzor. Zakon detaljnije uređuje i pitanje određivanja tarifa naknada. I ovo pitanje je od velikog značaja za postavljanje efikasnog i delotvornog sistema kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava. Pitanje tarifa je svakako najosetljivije pitanje kada je reč o komunikaciji između organizacija i korisnika. Neka nerešena pitanja koja se odnose na određivanje tarifa sada su preciznije rešena.
Posebna pažnja posvećena je odredbama koje uređuju pitanje ustupanja internetskih prava na muzičkim delima za više državnih teritorija. Po ugledu na Direktivu EU 2014/26 propisan je skup posebnih pravila kojim su utvrđeni uslovi pod kojima organizacije za kolektivno ostavrivanje autorskog i srodnih prava mogu da izdaju dozvole pružaocima internetskih usluga, a koji uslovi odgovaraju posebnosti internetskog okruženja i činjenici da se dozvole za korišćenje izdaju za više državnih teritorija.“
Prema važećem Zakonu o autorskom i srodnim pravima („Sl. glasnik RS“, br. 104/2009, 99/2011, 119/2012, 29/2016-OUS i 66/2019), član 2:
„Autorsko delo je originalna duhovna tvorevina autora, izražena u određenoj formi, bez obzira na njegovu umetničku, naučnu ili drugu vrednost, njegovu namenu, veličinu, sadržinu i način ispoljavanja, kao i dopuštenost javnog saopštavanja njegove sadržine.
Autorskim delom smatraju se, naročito:
1) pisana dela (knjige, brošure, članci, prevodi, računarski programi sa pratećom tehničkom i korisničkom dokumentacijom u bilo kojem obliku njihovog izražavanja, uključujući i pripremni materijal za njihovu izradu i dr.);
2) govorna dela (predavanja, govori, besede i dr.);
3) dramska, dramsko-muzička, koreografska i pantomimska dela, kao i dela koja potiču iz folklora;
4) muzička dela, sa rečima ili bez reči;
5) filmska dela (kinematografska i televizijska dela);
6) dela likovne umetnosti (slike, crteži, skice, grafike, skulpture i dr.);
7) dela arhitekture, primenjene umetnosti i industrijskog oblikovanja;
8) kartografska dela (geografske i topografske karte);
9) planovi, skice, makete i fotografije;
10) pozorišna režija.“
Članovima 3. do 7. je propisano šta se još može smatrati autorskim delom, kao i šta se ne smatra autorskim delom.
Izvor: Nacrt – sajt eKonsultacije.gov.rs (https://ekonsultacije.gov.rs/).
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.