Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Vlade Republike Srbije saopštilo je da će javna rasprava o Nacrtu zakona o roditeljima negovateljima početi 17. aprila i trajaće do 7. maja, u skladu sa zaključkom koji je Vlada usvojila na sednici.
Predloženi nacrt zakona o roditeljima negovateljima predviđa uvođenje mesečne novčane naknade, kao i uplatu poreza i doprinosa za nezaposlene roditelje koji neposredno brinu o svojoj deci – korisnicima uvećanog dodatka za tuđu negu i pomoć.
Ministarstvo poziva zainteresovane građane i udruženja da učestvuju u javnoj raspravi i daju svoje predloge i komentare, nakon čega će nacrt zakona biti upućen Vladi na usvajanje.
Primedbe, predlozi i sugestije dostavljaju se najkasnije do 7. maja, popunjavanjem obrasca koji je dostupan na sajtu Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, elektronskim putem preko Portala „e-Konsultacije” i putem elektronske pošte na imejl javnarasprava@minrzs.gov.rs.
Takođe, primedbe, predlozi i sugestije se mogu dostaviti i pisanim putem na adresu: Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Nemanjina 22-26, 11000 Beograd, na predviđenom obrascu, sa naznakom: „Javna rasprava – Nacrt zakona o roditeljima negovateljima.
U okviru javne rasprave biće održana i dva okrugla stola, i to 21. aprila, u 10 časova, u Beogradu, u zgradi Kancelarije za IT i e-Upravu (Luke Ćelovića Trebinjca 39), dok će drugi biti održan 28. aprila, u 12 časova, u Subotici, u Gradskoj kući (Trg slobode 1).
Kako se navodi u obrazloženju Nacrta zakona Zakon o roditeljima negovateljima, kojim se prvi put u pravnom sistemu Republike Srbije uređuje ova oblast prava zasnovan je na pravu i dužnosti roditelja da podižu svoju decu, pravu deteta da uživa ljudska prava primereno svom uzrastu i duševnoj zrelosti i pravu deteta na posebnu zaštitu koja se pruža deci koja su ometena u psihičkom i fizičkom razvoju, kao i na pravu građana da su pred Ustavom i Zakonom svi jednaki i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu psihičkog i fizičkog invaliditeta, kao i na pravu na uslove života koji ovim licima omogućavaju zadovoljenje osnovnih životnih potreba u okolnostima zavisnosti i potpune zavisnosti od pomoći i nege drugog lica.
Odredbe ovog zakona predstavljaju deo ukupne socijalne i društvene brige o deci sa telesnim ili senzornim oštećenjem, intelektualnim poteškoćama ili promenama u zdravstvenom stanju, kojima je u zadovoljavanju njihovih osnovnih životnih potreba neophodna pomoć i nega drugog lica i koja zbog svog stanja ostvaruju pravo na uvećanu pomoć i negu drugog lica u skladu sa propisima socijalne zaštite, kao i osobama koje su zbog telesnog ili senzornog oštećenja, intelektualnih poteškoća ili promena u zdravstvenom stanju u potpunosti zavisne od pomoći i nege drugog lica u zadovoljavanju svojih osnovnih životnih potreba i koje zbog svog stanja ostvaruju pravo na uvećanu pomoć i negu drugog lica u skladu sa propisima socijalne zaštite. Odredbe ovog zakona doprinose poboljšanju položaja navedenih lica, pružajući podršku njima i porodicama koje neposredno brinu o njima.
Imajući u vidu navedeno ovaj zakon predstavlja opredeljenje države u oblasti podrške porodicama koje neposredno pružaju pomoć i negu deci kojoj je zbog telesnog ili senzornog oštećenja, intelektualnih poteškoća ili promena u zdravstvenom stanju potrebna pomoć i nega drugog lica da bi zadovoljili svoje osnovne životne potrebe, kao i osobama koje su zbog telesnog ili senzornog oštećenja, intelektualnih poteškoća ili promena u zdravstvenom stanju potpuno zavisne od pomoći i nege drugog lica u zadovoljavanju svojih osnovnih ivotnih potreba.
Razlozi za donošenje ovog zakona proizilaze iz analize postojećeg stanja u ovoj oblasti koja u praksi ukazuje na činjenicu da roditelj koji neguje svoje maloletno dete, odnosno punoletno dete, koje zbog telesnog ili senzornog oštećenja, intelektualnih poteškoća ili promena u zdravstvenom stanju nije u mogućnosti da se samo stara o sebi i svojim svakodnevnim životnim potrebama, već mu je neophodna stalna pomoć i nega drugog lica, često ne zasnuje radni odnos niti je radno angažovan po bilo kom osnovu u smislu Zakona o radu, ne ostvari pravo na penziju i na taj način se nađe u vrlo nepovoljnom položaju u materijalnom i statusnom smislu.
Krajnje nepovoljan socijalno – ekonomski položaj roditelja zbog njegove pune posvećenosti neophodnoj pomoći i nezi svoga deteta, ukazuje na potrebu uređenja ove materije kroz donošenje posebnog zakona.
Po razmatranju svih predloga, posebno uzimajući u obzir predloge udruženja roditelja koja višedecenijski aktivno učestvuju u pronalaženju optimalnog zakonskog regulisanja predmetnih pitanja, i nakon analize ekonomskih efekata do kojih bi dovela predložena rešenja, pristupilo se izradi zakonskih propisa u okviru raspoloživih budžetskih mogućnosti, a u cilju poboljšanja materijalnog i statusnog položaja roditelja i porodica koje neposredno pružaju pomoć i negu maloletnoj i punoletnoj deci kojoj je zbog telesnog ili senzornog oštećenja, intelektualnih poteškoća ili promena u zdravstvenom stanju potrebna pomoć i nega drugog lica da bi zadovoljili svoje osnovne životne potrebe.
Izvor: sajt Vlade Republike Srbije (www.srbija.gov.rs)
Izvor: sajt Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja (www.minrzs.gov.rs)