Zakon o izmenama Zakona o sprečavanju dopinga u sportu objavljen je u “Sl. glasniku RS”, br. 63/2026, a primenjuje se od 18. jula 2026. godine.
Zakonom o sprečavanju dopinga u sportu (“Sl. glasnik RS”, br. 111/2014, 47/2021 i 63/2026) uređuju se mere i aktivnosti za sprečavanje dopinga u sportu.
Pre nego što izložimo šta je novo kod sprečavanju dopinga u sportu, navešćemo šta je u skladu sa zakonom doping u sportu.
Šta je doping u sportu?
Doping u sportu jeste postojanje jedne ili više povreda antidoping pravila, koje postoje u slučajevima:
1) prisustva zabranjene supstance ili njenih metabolita ili markera u telesnom uzorku sportiste;
2) korišćenja ili pokušaja korišćenja (primena, unošenje, ubrizgavanje ili konzumiranje na bilo koji način) zabranjene supstance ili zabranjenog metoda (u daljem tekstu: doping sredstva);
3) odbijanja, ili propuštanja bez uverljivog opravdanja, davanja uzorka posle obaveštenja o doping kontroli ili izbegavanja davanja uzorka na drugi način;
4) bilo koje kombinacije od tri propuštena doping testa i/ili propusta pri popunjavanju obrasca o lokaciji sportiste, u skladu sa međunarodnim standardima za upravljanje rezultatima odobrenim od Svetske antidoping agencije, unutar perioda od 12 meseci, od strane sportiste koji je uključen u registrovanu test grupu;
5) ometanja ili pokušaja ometanja bilo kojeg dela doping kontrole;
6) nedozvoljenog posedovanja doping sredstava od strane sportiste ili osoba koje pomažu sportisti;
7) neovlašćene prodaje, transporta, slanja, isporuke ili distribucije zabranjene doping supstance ili zabranjenog doping metoda (bilo fizički, elektronski ili nekim drugim načinom) od strane sportiste, osoba koje pomažu sportisti ili posredstvom trećeg lica, bilo kom licu koje je u ingerenciji neke organizacije u oblasti sporta, ili pokušaj takvog postupanja;
8) davanja ili pokušaja davanja ili primene ili pokušaja primene bilo kog doping sredstva na sportisti na takmičenju, ili davanja ili pokušaja davanja ili primene ili pokušaja primene bilo kom sportisti izvan takmičenja bilo kog doping sredstva koje je zabranjeno izvan takmičenja;
9) asistiranja, podsticanja, pomaganja, podržavanja, prikrivanja, stvaranja uslova ili bilo kog drugog vida namernog saučesništva ili pokušaja saučesništva u povredi ili pokušaju povrede antidoping pravila ili u kršenju izrečene mere zbog povrede antidoping pravila;
10) udruživanja, u profesionalnom ili sa sportom povezanom svojstvu, sportiste ili druge osobe koja je u nadležnosti ovlašćene antidoping organizacije sa osobom koja pomaže sportisti kojoj traje izrečena mera zbog povrede antidoping pravila ili je u krivičnom, prekršajnom ili drugom postupku kažnjena zbog dela koje predstavlja povredu antidoping pravila u smislu ovog zakona, ukoliko joj kazna još uvek traje ili je prošlo manje od šest godina od izricanja takve kazne ili sa osobom koja je posrednik ili predstavnik takve osobe;
11) postupanja sportiste ili drugog lica koje predstavlja pretnju ili služi zastrašivanju drugog lica s namerom njegovog odvraćanja od saopštavanja informacija vezanih za doping i nepoštovanje antidoping pravila ili ima za cilj da se stavi u nepovoljan položaj lice koje je u dobroj veri pružilo dokaze ili informacije koje se odnose na doping i nepoštovanje antidoping pravila, ovlašćenoj antidoping organizaciji ili nadležnom državnom organu.
Povreda antidoping pravila ne postoji u slučajevima odobrenih izuzetaka za terapeutsku upotrebu i drugih izuzetaka utvrđenih Svetskim antidoping kodeksom.
Pod osobama koje pomažu sportisti u smislu ovog zakona podrazumevaju se vaspitači, treneri, menadžeri, agenti, osoblje tima, zvaničnici, zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici i drugo osoblje koje radi sa ili vrši tretman sportista koji učestvuju ili se pripremaju za sportsko takmičenje.
Da bi postojala povreda antidoping pravila nije neophodno da u postupanju sportiste postoji namera, nepažnja, propust ili svesno korišćenje doping sredstva.
Razlog za donošenje izmena
Razlog donošenja ovih izmena je potreba usaglašavanja ovog zakona sa osnovnim principima novog Svetskog antidoping kodeksa iz 2019. god, čije odredbe su stupile na snagu 1. januara 2021. god.
Prema odredbama Svetskog antidoping kodeksa postoji određeni broj odredbi koje moraju doslovno biti preuzete i prihvaćene od svih učesnika u sistemu sporta u svetu, i na međunarodnom i na nacionalnom nivou, inače organizacije u oblasti sporta i sportisti u Republici Srbiji mogu biti izloženi izuzetno teškim sankcijama, uključujući zabranu učešća na međunarodnim sportskim takmičenjima i uskraćivanje organizacije međunarodnih sportskih takmičenja na teritoriji Republike Srbije.
Izmene ovog zakona, pre svega, se odnose na:
1) prestanak mogućnosti da nacionalni sportski savezi odlučuju u prvom stepenu o povredama antidoping pravila, već to ostaje isključivo u nadležnosti Antidoping odbora, i
2) prelazak nadležnosti za imenovanje članova Antidoping odbora, sa Olimpijskog komiteta Srbije, Paraolimpijskog komiteta Srbije i Sportskog saveza Srbije, na ministarstvo nadležno za poslove sporta.
Dakle, izmenjene su odredbe o dužnostima nadležnog nacionalnog sportskog saveza.
Prestaju obaveze nadležnog nacionalnog sportskog saveza:
– da sportskim pravilima utvrdi disciplinske mere i uredi postupak njihovog izricanja u slučajevima utvrđene povrede antidoping pravila, u skladu sa ovim zakonom i pravilima Antidoping agencije,
– da obezbedi da se u postupku izricanja mera licima odgovornim za doping poštuje njihova ličnost i pravo na odgovarajuću pravnu zaštitu (poštovanje privatnosti, pravovremeni pretres, jemčenje prava na pravno izjašnjenje, pošteno, stručno, operativno nezavisno i nepristrasno telo za pretres, pravo na zastupnika o ličnom trošku, uvid u spise, podnošenje dokaza, standarde u pogledu dokazivanja dopinga, blagovremeno informisanje, pravovremena, pismena i obrazložena odluka, pravo na žalbu i dr.),
– da obezbedi, u okvirima nadležnosti saveza, da sportistima, sportskim
stručnjacima i drugim osobama za koje je utvrđena odgovornost za doping budu izrečene odgovarajuće disciplinske mere, u skladu s ovim zakonom i pravilima nadležne antidoping organizacije,
– i da o svakoj odluci koju donesu u procesu upravljanja rezultatima obaveste Antidoping agenciju i sportiste, odnosno druga lica na koja se odluka odnosi. Budući da navedene obaveze prestaju, prestaje i mogućnost da Antidoping odbor preuzima vođenje prvostepenog postupka ako nacionalni sportski savez ne donese odluku u roku od 4 meseca ili da odlučuje po žalbi na odluku saveza.
Postojeće organizacije u oblasti sporta dužne su da usklade svoju organizaciju, rad i opšte akte sa odredbama ovog zakona u roku od šest meseci od 18. jula 2026. godine.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.