Nešto što služi čisto da se ne kaže da neko nije izvršio obavezu i da neko pravi profit, dokle god je postavljeno ovako kao što je sad.
Ovaj i povezani tekstovi “su ekstrakti iz stručnog komentara „ Ima li osiguranje od povreda na radu i profesionalnih bolesti svrhu?”, objavljenog u časopisu Advokatska kancelarija u broju 142, jun 2026. god. Suštinski isti tekst, sa malim modifikacijama (zbog profila čitalaca), objavljen je u časopisu Rad, prava i obaveze, u broju 25., april 2026., pod nazivom “Čemu služi osiguranje od povreda na radu i profesionalnih bolesti?“.
Povod za navedene komentare je ono što je Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja reklo u svom mišljenju broj 011-00008/2025-01 od 8. oktobra 2025. god., da do donošenja zakona koji će na poseban način urediti pravila o naknadi štete u slučaju povrede na radu, poslodavci su dužni da zaposlene osiguraju od posledica povreda na radu i profesionalnih bolesti u skladu sa važećim propisima. tj. u skladu sa Zakonom o osiguranju („Sl. glasnik RS”, br. 139/2014 i 44/2021). Da, to zaista jeste propisano, ali ima tu mnogo toga spornog i nedorečenog.
Inače, sve ograde date u napomeni na stranici „PRAVILA KORIŠĆENJA PRAVNOG PORTALA“, odnosno koje sam davao u prethodnim autorskim tekstovima objavljenim na Pravnom portalu (u vezi očekivanja, namera, motiva, svrhe i manira pisanja teksta, odsustva namere izvrgavanja ruglu i optuživanja, upotrebe izraza i skraćenica te rodne i polne neutralnosti upotrebljenih izraza, o tome šta predstavlja izneto, itd.), važe i ovde.
Svi tekstovi koje navodim dostupni su (ili će biti uskoro) na Pravnom portalu (u celini ili u delovima, kao ekstrakti).
1. O kakvom osiguranju je reč?
Osiguranje od povreda na radu i profesionalnih bolesti predviđeno je kao obaveza poslodavca, članom 67. Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu („Sl. glasnik RS”, br. 35/2023) – u daljem tekstu: Zakon o BZR, koji u stavu 1. kaže (citat): „Poslodavac je dužan da zaposlene osigura za slučaj povreda na radu i profesionalnih bolesti, radi obezbeđivanja naknade štete.“
A stav 2. istog člana predviđa, da finansijska sredstva za ovo osiguranje padaju na teret poslodavca.
Gore rečeno je pomalo besmisleno, zar ne? U najmanju ruku ima nekog “viška” reči. Jer prvo, svako osiguranje se zaključuje radi naknade štete, a polisa kojom se osiguravaju zaposleni podrazumeva pre svega povrede na radu i profesionalna oboljena, jer zbog toga se i zaključuje. Retko koji poslodavac brine o svojim zaposlenima van posla. Tako da je nepotrebno objašnjenje zbog čega se nameće obaveza, osim ako se time nije pravdao razlog za nametanje obaveze, tražeći uporište negde drugde (a izgleda da jeste, o čemu će kasnije biti još reči).
A drugo, ako je već u prvom stavu rečeno da je poslodavac dužan da zaposlene osigura, čemu objašnjavanje da finansijska sredstva za ovo osiguranje padaju na teret poslodavca? Pa ako mu je nametnuta obaveza, ako je poslodavac dužan da zaključi to osiguranje, naravno da on snosi trošak. Jer u suprotnom, ako bi ta obaveza mogla da pada na teret zaposlenih, to bi otvorilo vrata za nametanje raznih obaveza koje spadaju u domen obligacija – ugovornog odnosa (koji podrazumeva dobrovoljnost). Onda bi poslodavac mogao da se osigura od svega i svačega, a da obavezu plaćanja premije prebaci na zaposlene. Ili da ugovara prevoz, ishranu, i koješta drugo, sa kim god želi, a da zaposleni moraju to da plate.
Ovo navodim kao primer nomotehničke greške, gde se ubacivanjem nepotrebnog teksta poremećuje pažnja onog ko tumači normu. Previše teksta odvlači pažnju, te tako dok se čita jedno te isto rečeno na više načina, može promaći nešto bitno. Inače, o nomotehnici, jedinstvenosti pravnog poretka, pravilima, logici i problemima kod pisanja i tumačenja propisa, pisao sam u tekstu „Koliko je važno ono što piše u propisu?”.
2. Šta je drugačije?
Jedino važno u vezi pominjane obaveze je da sada postoji sankcija, koja nije bila predviđena prethodnim Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu („Sl. glasnik RS”, br. 101/2005, 91/2015 i 113/2017-dr.zakon) – u daljem tekstu: prethodni zakon. Članom 101. Zakona o BZR, predviđena je novčana kazna od 1.000.000,00 do 1.500.000,00 din. za poslodavca sa svojstvom pravnog lica (stav 1. tačka 20), a 200.000,00 do 400.000,00 din. za poslodavca u statusu preduzetnika (stav 2.), ako zaposlene ne osigura za slučaj povreda na radu i profesionalnih bolesti. Za isti prekršaj, novčanom kaznom od 30.000,00 do 150.000,00 din. kažnjava se i direktor, odnosno drugo odgovorno lice kod poslodavca (stav 3. istog člana), te poslodavac fizičko lice (stav 4.).
Inače, i po usvajanju prethodnog zakona osiguravajuće kuće su „prodavale maglu“ i „plašile“ poslodavce u nameri da sa njima zaključe ugovore o dodatnom osiguranju zaposlenih. Tek posle dve godine (i nekoliko mojih pitanja u vezi s tim), resorno ministarstvo se oglasilo kratkim obaveštenjem, onako usput, bez neke pompe i davanja na značaju, da su te odredbe neprimenjive i da ta obaveza nije suštinska. Jer, prethodnim zakonom, u članu 53., bilo je propisano isto, da je poslodavac dužan da zaposlene osigura od povreda na radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi sa radom, radi obezbeđivanja naknade štete, pri čemu bi se uslovi i postupci tog osiguranja uredili zakonom (što nikad nije učinjeno). Ali, nije bila propisana sankcija, što negde jeste nomotehnička greška, ali uslovljena suštinom.
3. Šta su to povrede na radu i profesionalne bolesti?
Najpre da objasnim osnovne pojmove, jer ovde pričamo o naknadi štete u vezi s istim. Nijedan zakon koji je uređivao bezbednost i zdravlje, odnosno zaštitu na radu, nije definisao ove pojmove. Jer, to nije ni potrebno, zato što je pravni poredak jedinstven kako to u članu 4. kaže Ustav Republike Srbije („Sl. glasnik RS”, br. 98/2006, 115/2021-Amandmani i 16/2022), a ponavlja i u članu 194. Mada, radi lakšeg snalaženja, možda je mogla da se u tekst zakona ubaci upućujuća odrednica, gde potražiti definicije, ali šta sad.
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Sl. glasnik RS“, br. 34/2003, 64/2004-US, 84/2004-dr.zakon, 85/2005, 101/2005, 63/2006-US, 5/2009, 107/2009, 30/2010-dr.zakon, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013, 75/2014, 142/2014, 73/2018, 46/2019-OUS, 86/2019, 62/2021, 125/2022, 138/2022, 76/2023 i 94/2024) – u daljem tekstu: Zakon o PIO, u članu 23. kaže, povredom na radu smatra se povreda osiguranika (zaposlenog) koja se dogodi u prostornoj, vremenskoj i uzročnoj povezanosti sa obavljanjem posla po osnovu koga je osiguran, prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizičkim ili hemijskim dejstvom, naglim promenama položaja tela, iznenadnim opterećenjem tela ili drugim promenama fiziološkog stanja organizma. Povredom na radu smatra se i povreda prouzrokovana na navedene načine, koju osiguranik – zaposleni pretrpi pri obavljanju posla na koji nije raspoređen, ali koji obavlja u interesu poslodavca kod koga je zaposlen, kao i povreda koju osiguranik pretrpi na redovnom putu od stana do mesta rada ili obratno, na putu preduzetom radi izvršavanja službenih poslova i na putu preduzetom radi stupanja na rad, kao i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom. Povredom na radu smatra se i oboljenje koje je nastalo neposredno ili kao isključiva posledica nekog nesrećnog slučaja ili više sile za vreme obavljanja posla po osnovu koga je osiguran ili u vezi s njim. Takođe i povreda koju neko pretrpi u vezi s korišćenjem prava na zdravstvenu zaštitu po osnovu povrede na radu i profesionalne bolesti.
Prema članu 24. Zakona o PIO, profesionalne bolesti jesu određene bolesti prouzrokovane dužim neposrednim uticajem procesa i uslova rada na radnim mestima, odnosno poslovima koje je osiguranik (zaposleni) obavljao.
A Zakon o zdravstvenom osiguranju („Sl. glasnik RS“, br. 25/2019 i 92/2023), u članu 51. kaže sve gore navedeno, gotovo istovetno, nema neke razlike u definicijama.
4. Umesto zaključka – nastavak sledi
Ovde sam objasnio osnovne pojmove.
U „Da li osiguranje od povreda na radu i profesionalnih bolesti ima neku svrhu?“ pozabaviću se suštinom.
A u „Čemu služi procena rizika? “ ću razmatrati još jednu obavezu koja se ispunjava samo forme radi.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.