Ne, već samo ona okupljanja koja se održavaju pod propisanim uslovima, u vreme, mesto i na način kojim se ne ugrožava bezbednost ljudi i imovine.
Konkretan povod za pisanje ovog i povezanog komentara “Da li javni skup može da traje u nedogled?” je tvrdnja izrečena mnogo puta, između ostalog i odministra unutrašnjih poslova, a koju su preneli mediji, da je ono što se nalazi na prostoru ispred Narodne skupštine i u Pionirskom parku u Beogradu, a što svi od milošte nazivaju “Ćacilend”, legalno tu, jer je to prijavljen skup?!? Hm, skup u ograđenom prostoru dobijenom zauzimanjem javne površine, sa obezbeđenjem, prijavnicom, sa postavljenim privremenim objektima, koji imaju čak i grejanje, toaletima … Više liči na neko nelegalno naselje (a neki su nadležnim organima izjavili da im je tamo prijavljeno boravište).
Na stranu šta neki ministar kaže, jer retko kad je na čelo nekog ministarstva postavljen neki stručnjak, obično su to političke ličnosti. A od nekog ko se bavi politikom u vidu zanimanja (nisam rekao da su ono za šta se politika smatra, da bude jasno) realno ne možemo očekivati baš neko stručno znanje, jer većina njih nema ni dan pravog radnog staža (u nekoj struci). Ali, svaki ministar ima kabinet, savetnike, pomoćnike, sekretare… neka stručna lica koja bi morala da znaju nešto. Oni bi trebali da znaju ovo što sledi. E o tome je reč ovde.
Inače, sve ograde date u napomeni na stranici „PRAVILA KORIŠĆENJA PRAVNOG PORTALA“, odnosno koje sam davao u prethodnim autorskim tekstovima objavljenim na Pravnom portalu (u vezi očekivanja, namera, motiva, svrhe i manira pisanja teksta, odsustva namere izvrgavanja ruglu i optuživanja, upotrebe izraza i skraćenica te rodne i polne neutralnosti upotrebljenih izraza, o tome šta predstavlja izneto, itd.), važe i ovde. Pod izrazom “propis”, podrazumevam svaku vrstu opšteg akta, odnosno akta opšte pravne snage, kako zakone, tako i podzakonske akte (uredbe, pravilnici, odluke…), te potvrđene međunarodne ugovore i konvencije koji se primenjuju kod nas. Skraćenica RS označava Republiku Srbiju, a objašnjenje za druge skraćenice će biti dato pri njihovoj prvoj upotrebi. Svi tekstovi koje navodim dostupni su na Pravnom portalu.
1. Šta je to javni skup?
Skupovi na javnim površnama održavaju se u skladu sa propisanim uslovima. Kod nas, javna okupljanja (skupovi na javnom prostoru) uređena su Zakonom o javnom okupljanju (“Sl. glasnik RS”, broj 6/2016). Prema članu 2. tog zakona, mirno okupljanje je slobodno i svako ima pravo da organizuje okupljanje i da u njemu učestvuje. Sloboda okupljanja inače je proklamovana Ustavom Republike Srbije („Sl. glasnik RS”, br. 98/2006, 115/2021-Amandmani i 16/2022), članom 54.
Pojam javnog okupljanja dat je u članu 3. Zakona o javnom okupljanju, u smislu kog, javno okupljanje je skup više od 20 lica radi izražavanja, ostvarivanja i promovisanja državnih, političkih, socijalnih i nacionalnih uverenja i ciljeva, drugih sloboda i prava u demokratskom društvu, te okupljanja kojima je svrha ostvarivanje verskih, kulturnih, humanitarnih, sportskih, zabavnih i drugih interesa. Znači, kad se okupi manje od 20 učesnika, to nije javni skup, i to je uvek dozvoljeno. Drugo, okupljanje mora biti u napred navedene svrhe, ne može se situacija kad npr. 100 ljudi čeka voz posmatrati kao javni skup.
Prema stavu 4. člana 54. Ustava, sloboda okupljanja može se zakonom ograničiti samo ako je to neophodno radi zaštite javnog zdravlja, morala, prava drugih ili bezbednosti RS. Ograničenje slobode okupljanja uređeno je članom 8. zakona, pa tako, okupljanje nije dozvoljeno:
1) kada postoji ugrožavanje bezbednosti ljudi i imovine, javnog zdravlja, morala, prava drugih ili bezbednosti RS;
2) kada su ciljevi okupljanja usmereni na pozivanje i podsticanje na oružani sukob ili upotrebu nasilja, na kršenje ljudskih i manjinskih sloboda i prava drugih, odnosno na izazivanje ili podsticanje rasne, nacionalne, verske ili druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti;
3) kada nastupi opasnost od nasilja, uništavanja imovine ili drugih oblika narušavanja javnog reda u većem obimu;
4) ako je održavanje okupljanja suprotno odredbama zakona.
Poslove zaštite koji se odnose na održavanje okupljanja obavlja Ministarstvo unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: MUP) i drugi nadležni organi, dok komunalne usluge u vezi javnog okupljanja obezbeđuje nadležni organ lokalne samouprave.
Organizator okupljanja, u skladu sa članom 10. Zakona o javnom okupljanju, je fizičko ili pravno lice koje poziva na okupljanje, priprema i organizuje okupljanje. Organizatormože da odredi vođu okupljanja koji rukovodi postupanjima, a dužan je da (član 11. zakona):
1) angažuje redarsku službu i obezbedi održavanje mirnog okupljanja na način da se onemogući izbijanje nasilja i nedolično ponašanje učesnika tokom trajanja okupljanja, kao i prilikom dolaska i odlaska učesnika skupa sa mesta okupljanja;
2) vodi i nadzire okupljanje i organizuje i usmerava rad redara;
3) omogući nesmetan prolazak vozilima hitne pomoći, policije i vatrogasnim vozilima;
4) postupi po naređenjima nadležnog organa;
5) prekine okupljanje ako nastupi neposredna opasnost za bezbednost ljudi i imovine i o tome odmah obavesti policiju.
Prekinuto okupljanje može se nastaviti ako se otklone okolnosti u vremenskom periodu u kome je okupljanje prijavljeno.
2. Gde se održavaju javni skupovi?
Po članu 4. Zakona o javnom okupljanju, mesto okupljanja jeste svaki prostor koji je bez uslova ili pod istim uslovima, dostupan individualno neodređenom broju lica. Okupljanje se može prijaviti i odvijati i kao kretanje učesnika okupljanja na određenom prostoru (okupljanje u pokretu po članu 6. zakona), sa zaustavljanjima na određenim mestima.
Dakle, na prostorima ulica, trotoara, trgova, parkova i sl. mogu se održavati javni skupovi, pod uslovom da neki drugi, poseban propis ne zabranjuje okupljanje baš na tom mestu.
E sad, prema članu 6. Zakona o javnom okupljanju okupljanje nije dozvoljeno na mestu na kojem, zbog karakteristika samog mesta ili njegove posebne namene, preti opasnost od nastupanja ugrožavanja zaštićenih vrednosti iz člana 8. zakona. To su pre svega prostori ispred zdravstvenih ustanova, škola, predškolskih ustanova, objekata od strateškog i posebnog značaja za odbranu i bezbednost RS. Okupljanje nije dozvoljeno na mestima na kojima se održavanjem okupljanja krše ljudska i manjinska prava i slobode drugih, ugrožava moral ili na mestima koja su zatvorena za javnost.
Član 24. Zakona o javnom okupljanju kaže, da skupštine gradova, odnosno opština određuju prostore na kojima nije dozvoljeno okupljanje. Znam da su to uradili u nekim gradovima, za Beograd nisam siguran. Ali, uradila to Skupština grada Beograda ili ne, postoje drugi propisi koji nešto zabranjuju. Evo, u medijima se priča da nekakva ekološka inspekcija ne može ni da priđe u Pionirski park, da izvrši nadzor, jer taj park je zaštićeno prirodno dobro u kome ne bi smelo biti postavljeno ništa.
3. Da li je za javni skup potrebno prethodno odobrenje?
Okupljanja na otvorenom prostoru prijavljuju se MUP – organizacionoj jedinici nadležnoj po mestu okupljanja, odnosno po mestu početka okupljanja u pokretu, u pisanoj formi najkasnije pet dana pre početka skupa (član 12. zakona). U skladu sa stavom 2. člana 54. Ustava, okupljanje u zatvorenom prostoru ne podleže odobrenju, ni prijavljivanju. Prema članu 13. Zakona o javnom okupljanju, ne prijavljuju se okupljanja u zatvorenom prostoru, verska okupljanja u verskim objektima i druga tradicionalna narodna okupljanja, vašari, sabori, svadbe, pogrebi, državne svečanosti, jubileji i drugi skupovi koje organizuju državni organi. Osim kada (po proceni organizatora) održavanje okupljanja zahteva preduzimanje mera bezbednosti od strane policije, kada organizator obaveštava nadležni organ.
Inače, zatvoreni prostor jeste prostor, objekat ili prostorija ograđena ili označena, u kojoj se vrši okupljanje i u koju se može ući ili iz nje izaći samo na za to određenom mestu. Dakle, stadion, dvorište, sve što je ograđeno, smatra se zatvorenim prostorom, iako nema krov i zidove.
Član 14. Zakona o javnom okupljanju propisuje da prijava između ostalog sadrži podatke o mestu i vremenu održavanja javnog okupljanja, program i cilj javnog okupljanja.
Prijava nije potrebna ni za spontana mirna okupljanja, bez organizatora, na otvorenom ili u zatvorenom prostoru, koja se dešavaju kao neposredna reakcija na određeni događaj, nakon tog događaja, a radi izražavanja mišljenja i stavova povodom nastalog događaja.
Znači, okupljanja se prijavljuju, ne traži se odobrenje. E sad, nadležni organ – MUP u skladu sa član 15. Zakona o javnom okupljanju, može da ne dozvoli (iliti zabrani) okupljanje ako se steknu određene okolnosti (neki odrazloga iz člana 8. ovog zakona), najkasnije 96 časova pre prijavljenog vremena za početak skupa. Naravno predviđen je pravni lek protiv takve odluke, ali to nije tema ovde. Prema članu 17. Zakona o javnom okupljanju, organizator, odnosno vođa okupljanja, je dužan da o zabrani okupljanja obavesti javnost.
4. Umesto zaključka – nastavak sledi
Ovde sam objasnio osnovne pojmove, šta su to javna okupljanja, gde se mogu održavati i da li su potrebna odobrenja za to.
U komentaru „Da li javni skup može da traje u nedogled?“ će se pozabaviti trajanjem javnih skupova i kad se obavezno prekidaju, bili prijavljeni ili ne, te time zašto „Ćacilend“ u stvari treba tretirati kao nešto drugo – zauzeće javne površine.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.