Komisija za zaštitu konkurencije je, u postupku ponovnog odlučivanja, dana 18.06.2018. godine donela rešenje kojim je postupila u skladu sa presudom Upravnog suda. Navedenom presudom je poništeno prethodno rešenje Komisije o utvrđivanju povrede konkurencije društva EPS distribucija i predmet vraćen Komisiji na ponovno odlučivanje.
Kao i prilikom prvog odlučivanja Komisija je i ovaj put našla da društvo EPS Distribucija ima dominantan položaj koji je zloupotrebljen.
U Zakonu o zaštiti konkurencije stoji:
2. Zloupotreba dominantnog položaja
Dominantan položaj na tržištu
Član 15.
“Dominantan položaj ima učesnik na tržištu koji, zbog svoje tržišne snage, može da posluje na relevantnom tržištu u značajnoj meri nezavisno u odnosu na stvarne ili potencijalne konkurente, kupce, dobavljače ili potrošače.
Tržišna snaga učesnika na tržištu se utvrđuje u odnosu na relevantne ekonomske i druge pokazatelje, a naročito:
1) strukturu relevantnog tržišta;
2) tržišni udeo učesnika na tržištu čiji se dominantni položaj utvrđuje, naročito ako je veći od 40% na utvrđenom relevantnom tržištu;
3) stvarne i potencijalne konkurente;
4) ekonomsku i finansijsku snagu;
5) stepen vertikalne integrisanosti;
6) prednosti u pristupu tržištima snabdevanja i distribucije;
7) pravne ili činjenične prepreke za pristup drugih učesnika tržištu;
8) snagu kupca;
9) tehnološke prednosti, prava intelektualne svojine.
Dva ili više pravno nezavisna učesnika na tržištu mogu da imaju dominantan položaj ako su povezani ekonomskim vezama tako da na relevantnom tržištu zajednički nastupaju ili deluju kao jedan učesnik (kolektivna dominacija).
Teret dokazivanja dominantnog položaja na utvrđenom relevantnom tržištu je na Komisiji.
Zloupotreba dominantnog položaja
Član 16.
Zloupotreba dominantnog položaja na tržištu zabranjena je.
Zloupotrebom dominantnog položaja, naročito se smatra:
1) neposredno ili posredno nametanje nepravične kupovne ili prodajne cene ili drugih nepravičnih uslova poslovanja;
2) ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehničkog razvoja;
3) primenjivanje nejednakih uslova poslovanja na iste poslove sa različitim učesnicima na tržištu, čime se pojedini učesnici na tržištu dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurente;
4) uslovljavanje zaključenja ugovora time da druga strana prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili prema trgovačkim običajima nisu u vezi sa predmetom ugovora.”
Izvor: sajt Komisije za zaštitu konkurencije (www.kzk.gov.rs)
Izvor: izvodi iz propisa preuzeti su iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com-a