Ustavnom sudu je podneto više inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti pojedinih odredaba čl. 10. i 33. Zakona o privrednim komorama („Sl. glasnik RS”, broj 112/15). Ovaj zakon počeo je da se primenjuje od od 7. januara 2016. godine, a navedeni članovi su u primeni od 1. januara 2017. godine.
Odlukom broj IUz-249/2016 od 18. aprila 2019. godine, objavljenoj u „Sl. glasniku RS“, br. 45/2019 od 21. juna 2019. godine, Ustavni sud je odbio predlog za utvrđivanje neustavnosti i nesaglasnosti sa potvrđenim međunarodnim ugovorom odredbe člana 10. stav 1. Zakona o privrednim komorama, a odbacio inicijative za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i saglasnosti sa potvrđenim međunarodnim ugovorom odredaba člana 10. st. 1, 2, 3, 4. i 6. i člana 33. stav 2. Zakona iz tačke 1. i zahteve za obustavu izvršenja pojedinačnih akata, odnosno radnji preduzetih na osnovu odredaba člana 10. Zakona iz tačke 1.
Članom 10. ovog Zakona o privrednim komorama propisano je sledeće:
„Članovi Privredne komore Srbije, u skladu sa ovim zakonom, su svi privredni subjekti koji obavljaju registrovanu poslovnu delatnost na teritoriji Republike Srbije.
Pravna lica iz stava 1. ovog člana postaju članovi Privredne komore Srbije upisom u Registar privrednih subjekata, u skladu sa posebnim zakonom, kojim se uređuje postupak registracije.
Fizička lica iz stava 1. ovog člana su članovi Privredne komore Srbije preko opštih udruženja preduzetnika. Opšta udruženja preduzetnika su kolektivni članovi Privredne komore Srbije.
Zadruge su kolektivni članovi Privredne komore Srbije preko zadružnih saveza. Kolektivni članovi Privredne komore Srbije mogu biti udruženja i društva, organizacije koje obavljaju delatnost u oblastima zdravstvene, socijalne, boračke, odnosno invalidske zaštite, društvene brige o deci i drugim oblastima, kao što je socijalna sigurnost, obrazovanje, nauka, kultura, fizička kultura, kao i organizacije koje svojom delatnošću unapređuju rad i poslovanje privrednih subjekata ili su u oblastima koje su utvrđene zakonom.
Kolektivni članovi Privredne komore Srbije mogu biti i ugovorne privredne komore.
Članovi Privredne komore Srbije, koji imaju sedište, odnosno koji obavljaju delatnost na teritoriji autonomnih pokrajina, u skladu sa ovim zakonom, istovremeno su i članovi privrednih komora autonomnih pokrajina.
Članovi Privredne komore Srbije imaju jednaka prava i obaveze.
Članovi Privredne komore Srbije ostvaruju svoje interese preko granskih udruženja, opštih udruženja preduzetnika, kao i preko izabranih predstavnika u organima.“
Članom 33. Zakona propisano je:
„Sredstva za rad Privredne komore Srbije obezbeđuju se od članarine, naknada za usluge i iz drugih izvora, u skladu sa zakonom.
Visinu jedinstvene članarine, osnovicu i stopu za obračun, način i rokove plaćanja članarine, utvrđuje odlukom Skupština Privredne komore Srbije, uz konsultacije sa privrednim komorama autonomnih pokrajina, vodeći računa o ekonomskoj snazi članova i ravnomernosti regionalnog razvoja, uz primenu principa solidarnosti među članovima i poštovanje načela racionalnosti i ekonomičnosti u poslovanju Privredne komore Srbije.
Pravna lica koja postaju članovi Privredne komore Srbije u smislu člana 10. stav 2. ovog zakona, ne plaćaju članarinu godinu dana od dana osnivanja.
Jedinstvena članarina se uplaćuje na račun Privredne komore Srbije.
Sredstva za rad privrednih komora autonomnih pokrajina obezbeđuju se iz jedinstvene članarine i iz drugih izvora. Način i kriterijumi raspodele članarine uređuju se aktom iz člana 5. stav 3. ovog zakona, tako da visina prihoda privrednih komora autonomnih pokrajina, po osnovu članarine, ne bude niža od jedne trećine ukupne članarine prikupljene od njihovih članova koji imaju sedište na teritoriji autonomnih pokrajina.
Aktom iz stava 5. ovog člana uređuje se visina prihoda privrednih komora autonomnih pokrajina po osnovu članarina prikupljenih od njihovih članova koji obavljaju delatnost na teritoriji autonomnih pokrajina.
Sredstva za rad regionalnih privrednih komora i privredne komore glavnog grada obezbeđuju se iz jedinstvene članarine, naknada za usluge, od zakupa, projekata i iz drugih izvora.
Kontrola naplate i trošenja članarine vrši se na način utvrđen opštim aktom Privredne komore Srbije.
Privredna komora Srbije eventualni višak prihoda nad rashodima na godišnjem nivou, koristi isključivo za ostvarivanje poslova utvrđenih ovim zakonom i Statutom.“
Članom 18. Ustava Republike Srbije (“Sl. glasnik RS”, broj 98/2006), uređena je neposredna primena Ustavom zajemčenih prava. Ovaj član glasi:
„Ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom neposredno se primenjuju.
Ustavom se jemče, i kao takva, neposredno se primenjuju ljudska i manjinska prava zajemčena opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima i zakonima. Zakonom se može propisati način ostvarivanja ovih prava samo ako je to Ustavom izričito predviđeno ili ako je to neophodno za ostvarenje pojedinog prava zbog njegove prirode, pri čemu zakon ni u kom slučaju ne sme da utiče na suštinu zajemčenog prava.
Odredbe o ljudskim i manjinskim pravima tumače se u korist unapređenja vrednosti demokratskog društva, saglasno važećim međunarodnim standardima ljudskih i manjinskih prava, kao i praksi međunarodnih institucija koje nadziru njihovo sprovođenje.“
Član 55. stav 1. Ustava propisuje da se jemči sloboda političkog, sindikalnog i svakog drugog udruživanja i pravo da se ostane izvan svakog udruženja.
Članom 83. utvrđena je sloboda preduzetništva:
„Preduzetništvo je slobodno.
Preduzetništvo se može ograničiti zakonom, radi zaštite zdravlja ljudi, životne sredine i prirodnih bogatstava i radi bezbednosti Republike Srbije.“
Član 91. Ustava se odnosi na poreze i druge prihode i propisuje:
„Sredstva iz kojih se finansiraju nadležnosti Republike Srbije, autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave obezbeđuju se iz poreza i drugih prihoda utvrđenih zakonom.
Obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina je opšta i zasniva se na ekonomskoj moći obveznika.“
Član 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda uređuje slobodu okupljanja i udruživanja:
„1. Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima, uključujući pravo da osniva sindikat i učlanjuje se u njega radi zaštite svojih interesa.
2. Za vršenje ovih prava neće se postavljati nikakva ograničenja, osim onih koja su propisana zakonom i neophodna u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbednosti ili javne bezbednosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Ovim se članom ne sprečava zakonito ograničavanje vršenja ovih prava pripadnicima oružanih snaga, policije ili državne uprave.“
Izvor: Izvod iz propisa i sudske prakse preuzet je iz programa “Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.