od 2010.

Izmene koje donosi novi Zakon o azilu i privremenoj zaštiti

Zbog dobro poznate situacije i problema na geo-političkom planu, kao i prostoru koji je pogođen ratom, veliki broj ljudi migrira u zemlje EU. Donošenje novog Zakona, svakako je poseledica i ovih novih potreba ali i usaglašavanje našeg pravnog sistema sa propisima EU, tj. Direktivama.

Ovde ćemo u kratkim crtama izneti šta donose, koje su izmene, i uporediti ih sa starim odredbama kao i Direktivama EU.

Osnovne odredbe, sadrže kao je to već uobičajeno, predmet zakona, osnovne pojmove, odredbe o primeni zakona i definisanje osnovnih načela.

Jedna od većih novina jeste odredba člana 8. zakona, koja propisuje da se stranac ne kažnjava za nezakonit ulazak ili boravak u Republici Srbiji ukoliko bez odlaganja izrazi nameru da podnese zahtev za azil i pruži valjano obrazloženje za svoj nezakonit ulazak ili boravak, dok je postojećim zakonom propisano da se ne kažnjava ako bez odlaganja podnese zahtev.

Ova promena se uvodi kako bi se izbegao vakuum između momenta izražavanja namere za traženjem azila i formalnog podnošenja zahteva za azil, sve u smislu preciznog određivanja prava i obaveza stranca.

Kako su direktive Evropske unije, propisale načelo „Zaštite najboljeg interesa maloletnika”, to je uslovilo da su dosadašnje načelo „Briga o licima sa posebnim potrebama” i načelo „Zastupanje maloletnika bez pratnje i poslovno nesposobnih lica” preinačeni u načela „Posebne procesne i prihvatne garancije“, „Zaštite najboljeg interesa maloletnog lica”, Ostala načela i osnovni pojmovi su usklađeni sa rešenjima predviđenim direktivama koje uređuju ovu oblast.

Nadležni organi – tačno su određeni nadležni organi državne uprave koji postupaju u predmetnim postupcima, a ne samo njihove organizacione jedinice, kako je to bilo do sada.

Članom 22. Uređuje se nadležnost Upravnog suda.

Članovima 24. i 25. Uređuju se uslovi za odobrenje prava na azil kao i pravo na utočište, odnosno status izbeglice, odobrava se tražiocu koji se nalazi izvan države svog porekla ili države uobičajenog boravišta, a opravdano strahuje od progona zbog svoje rase, pola, jezika, veroispovesti, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog uverenja, a zbog čega ne može ili ne želi da prihvati zaštitu te države. Tražiocu koji ne ispunjava uslove za priznavanje prava, dakle licu koje nije izbeglica, odobriće se supsidijarna zaštita, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u državu porekla ili državu uobičajenog boravišta suočiti sa stvarnim rizikom od trpljenja ozbiljne nepravde te nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi da prihvati zaštitu te države.

Razlozi za progon, mogu biti: rasa, nacionalna pripadnost, veroispovest, političko mišljenje i pripadnost određenoj društvenoj grupi.

Nadalje se uređuje i pitanje subjekata koji mogu vršiti progon ili ozbiljnu nepravdu, odnosno nabraja moguće počinioce progona ili ozbiljne nepravde, kao i subjekte koji mogu pružati zaštitu u državi porekla ili državi uobičajenog boravišta, odnosno davaoce zaštite – državni organi; stranke ili organizacije koje kontrolišu državu ili znatan deo državnog područja i nedržavni organi itd.

Dalje su uređeni zaštita u državi, potom uslovi za preseljenje u drugi deo države, činjenice i okolnosti koji se moraju uzeti u obzir prilikom razmatranja zahteva (činjenice i dokazi koje je podneo tražilac, njegove lične okolnosti, izveštaji o državi porekla i državi kroz koju je putovao i sl.), razlozi za uskraćivanje prava na utočište, razlozi za uskraćivanje supsidijarne zaštite.

Postupak azila (čl. 35-47), je jedno od najvažnijih i najbitnih pitanja, pa ćemo ovaj postupak malo podrobnije obrazložiti.

Dosadašnje faze postupka evidentiranje i registracija spojene su u jednu radnju – registraciju. Stranci koji izraze nameru da podnesu zahtev za azil u toku registracije se fotografišu i daktiloskopiraju na osnovu ovog zakona, a ne na osnovu Zakona o policiji, kao što je to sada slučaj, te nema potrebe da se prilikom uzimanja zahteva navedene radnje ponavljaju, već će se činjenica registracije samo proveravati kroz postojeće elektronske baze podataka. Nakon registracije, licima se izdaje Potvrda o registraciji lica koje je izrazilo nameru da traži azil (ne o izraženoj nameri da se traži azil), a sa kojom se upućuju u neki od centara za azil.

Namera za podnošenje zahtev za azil se može izraziti, osim pred policijskim službenikom, i u centru za azil. Međutim lica koja se u roku od 72 sata ne jave u centar primeniće se odredbe Zakona o strancima. Pri pokretanju postupka za azil i propisuje se da tražilac lično podnosi zahtev pred službenicima Kancelarije za azil na propisanom obrascu u roku od 15 dana od izražene namere da se podnese zahtev.

U čl. 37. Zakona, propisuje se postupak saslušanja tražioca, kao i slučajevi kada se saslušanje može izostaviti. Novo rešenje predstavlja mogućnost da u slučaju masovnog priliva lica koja podnose zahtev za azil, na predlog nadležnog organa, Vlada Republike Srbije može doneti odluku da se službenici drugih organizacionih jedinica nadležnog organa ili drugog državnog organa privremeno uključe u postupak obavljanja saslušanja. Ovakvo rešenje doprineće efikasnom izvršavanju poslova iz nadležnosti organa državne uprave, što će doprineti povećanju stepena bezbednosti građana.

Propisani su uslovi za sprovođenje postupka uz donošenje odluke u roku od mesec dana, i to: ako je tražilac izneo samo one podatke koji nisu od značaja za procenu osnovanosti zahteva; ako je svesno doveo u zabludu službenike Kancelarije za azil iznoseći lažne podatke ili predočivši falsifikovana dokumenta, odnosno ne pružajući relevantne podatke ili prikrivajući dokumenta koja bi mogla negativno uticati na odluku; ako je namerno uništio ili sakrio isprave za utvrđivanje identiteta ili državljanstva, u cilju pružanja lažnih podataka o identitetu ili državljanstvu; ako je izneo očigledno nedosledne, kontradiktorne, lažne ili neuverljive izjave, koje su u suprotnosti s proverenim podacima o državi porekla, koje čine njegov zahtev neuverljivim; ako je podneo naknadni zahtev za azil dopušten u skladu sa članom 46. st. 2. i 3. ovog zakona; ako je podneo zahtev sa očiglednom namerom da odloži ili spreči izvršenje odluke koja bi imala za posledicu njegovo udaljenje iz Republike Srbije; ako predstavlja opasnost po nacionalnu bezbednost i javni poredak ili ako je moguće primeniti koncept sigurne države porekla. Ovo rešenje predstavlja jednu od novina koju donosi Zakon, a omogućiće efikasnije postupanje nadležnih organa u pomenutim slučajevima.

Takođe data je mogućnost sprovođenja celokupnog postupka na granici ili u tranzitnom prostoru.

Kancelarija za azil donosi odluku o zahtevu najkasnije u roku od 28 dana od dana podnošenja zahteva.

Uslovi za odbacivanje zahteva za azil preciznije su uređeni u odnosu na prethodni zakon (član 42. Zakona). Takođe se uređuju pitanja koncepta prve države azila, sigurne države porekla i sigurne treće države. Imajući u vidu da važeći Zakon o azilu u članu 2. sadrži samo definicije sigurne države porekla i sigurne treće države koje nisu usklađene sa direktivama EU, a liste navedenih država koje utvrđuje Vlada nisu ažurirane od 2009. godine, prema novom rešenju koncepti sigurne države porekla i sigurne treće države pojašnjeni su i usklađeni sa direktivama Evropske unije, dok je pojmom sigurne države porekla propisano da će listu navedenih država donositi Vlada na predlog Ministarstva spoljnih poslova. Takođe, Lista sigurnih trećih država se, u skladu sa evropskim rešenjima, neće donositi, već će se za određivanje da li se neka država može smatrati sigurnom koristiti definicija data u Predlogu zakona. Zakon propisuje i uslove za podnošenje naknadnog zahteva za azil. Detaljno su utvrđeni razlozi za obustavu postupka po podnetom zahtevu i uslovi za omogućavanje povraćaja u pređašnje stanje.

Ostvarivanje prava i obaveza tražioca – razrađena su pitanja prava i obaveza tražilaca azila, tako što se tražiocima garantuje pravo na boravak i slobodu kretanja u Republici Srbiji, materijalne uslove prihvata, socijalnu pomoć, zdravstvenu zaštitu, osnovno i srednje obrazovanje, informisanje i pravnu pomoć, slobodu veroispovesti, pristup tržištu rada i pravo na isprave, dok su obaveze tražioca azila jasno utvrđene u članu 58. Zakona. Ostvarivanje prava i obaveza lica kojem je odobreno pravo na azil, utvrđena su prava i obaveze lica kojima je odobreno pravo na azil, gde je definisano pravo na boravak, smeštaj, slobodu kretanja, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, pristup tržištu rada, pravnu pomoć, socijalnu pomoć, svojinu, slobodu veroispovesti, spajanje porodice, pomoć pri integraciji, oslobađanje od reciprociteta, kao i posebna prava maloletnika bez pratnje, u skladu sa načelima ovog predloga zakona.

Pitanja privremene zaštite, koja se odobrava u slučaju masovnog priliva raseljenih lica, uređena su odredbama čl. 74–76. Zakona. U pogledu prava i obaveza lica kojima je odobrena privremena zaštita predviđeno je i pravo na pristup tržištu rada, kao i mogućnost za spajanje porodice. Razlozi i mere ograničenja kretanja uređeni su u čl. 77–80. Zakona. U odnosu na postojeća rešenja, predviđeno je da se ograničenje kretanja sprovodi i redovnim javljanjem u određeno vreme područnoj policijskog upravi, odnosno stanici prema mestu boravka, određivanjem boravka u ustanovi specijalizovanoj za smeštaj maloletnika sa pojačanim nadzorom, kao i privremeno oduzimanje putne isprave. Novinu predstavlja i posebno uređivanje pitanja ograničenja kretanja lica kojima su potrebne posebne procesne i prihvatne garancije, koje se određuju prema njihovim ličnim okolnostima i potrebama njihovog zdravstvenog stanja. U Glavi IX. Predloga zakona (Prestanak prava na azil i udaljenje stranca) uređena su pitanja prestanka prava na azil i udaljenja stranca. U odnosu na dosadašnje rešenje, imajući u vidu neophodnost usklađivanja, predviđeni su i uslovi za dobrovoljni povratak lica u državu porekla.

Uređena su i pitanja koja se odnose na udaljenje stranca kome je prestala privremena zaštita, ukinuta ili poništena odluka o usvajanju zahteva za azil. Propisuju se vrste isprava koje se izdaju u skladu sa ovim predlogom zakona, rokove njihovog važenja, kao i druga pitanja koja su od značaja za izdavanje isprava. Rok važenja putne isprave za izbeglice je produžen sa 39 dve na pet godina, zbog troškova izrade, a novim zakonom navedena putna isprava može se izdati i deci, a ne samo licu starijem od 18 godina, kako je propisano postojećim zakonom.

Zaštita prava u postupku za azil uređena je čl. 95. i 96. Zakona, garantovanjem prava na žalbu i garantovanjem sudske zaštite, čije je postojanje u ovom postupku jedan od važnijih zahteva međunarodne zajednice.

Evidencije – sadrži upućujuću normu na primenu odredaba zakona koji uređuje pitanja obrade podataka i evidencije u oblasti unutrašnjih poslova i propisuje obim i svrhu obrade podataka koje drugi nadležni organi prikupljaju u ovim postupcima, rokove njihovog čuvanja i vrste evidencija koje vode.

Izvor: Izvod iz zakona preuzet iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a

Izvor: Izvod iz obrazloženja Predloga zakona preuzet sa sajta Narodne skupštine R. Srbije (www.parlament.gov.rs)

Najnoviji tekstovi