Najčešća greška, koja je ne retko činjena u ovim slučajevima, je ta da su sudovi, rešavajući zahtev advokata za naknadu troškova u ovim slučajevima primenjivali odredbe Pravilnika o visini nagrade za rad advokata za odbrane po službenoj dužnosti (“Sl. glasnik RS”, br. 23/2014).
Da se podsetimo. Prema odredbama navedenog Pravilnika:
Advokat koji je postavljen za branioca po službenoj dužnosti u krivičnom postupku ima pravo na novčanu nagradu u iznosu od 50% od nagrade predviđene Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata koju donosi Advokatska komora Srbije.
Takođe, predma odredbama čl.261.st.2.tač.8. Zakonika o krivičnom postupku (“Sl. glasnik RS”, br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013, 55/2014 i 35/2019), nužne izdatke oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njegovog punomoćnika.
Tarifnim brojem 8. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata propisano je da:
Za zastupanje oštećenog kao tužioca i privatnog tužioca advokatu pripada nagradu kao i za odbranu okrivljenog.
Za zastupanje oštećenog advokatu pripada 50% nagrade iz stava 1. ovog tarifnog broja.
Kada advokat zastupa više stranaka, nagrada mu se po ovom osnovu dodatno uvećava za svaku radnju koju preduzima za po 50% za drugu i svaku narednu stranku. U ovom slučaju, uvećan iznos nagrade se obračunava u odnosu na svaku procesnu radnju ponaosob tako što se nagrada za zastupanje jedne stranke uvećava procentom koji odgovara broju stranaka koje advokat zastupa u trenutku kada se procesna radnja preduzima.
Međutim, odredbama čl.154. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica (“Sl. glasnik RS”, br. 85/2005) propisano je da:
Maloletno lice kao oštećeni mora imati punomoćnika od prvog saslušanja okrivljenog.
U slučaju da maloletno lice nema punomoćnika, njega će rešenjem iz reda advokata koji su stekli posebna znanja iz oblasti prava deteta i krivičnopravne zaštite maloletnih lica postaviti predsednik suda. Troškovi zastupanja padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Iz ove citirane zakonske odrebe izvodi se jasan zaključak da punomoćnik maloletnog oštećenog predstavlja specifičnu, svojevrsnu kategoriju punomoćnika koji se postavlja maloletnom licu kao oštećenom po sili zakona, sa ciljem posebne zaštite njegovih interesa u krivičnom postupku.
Imajući u vidu sve citirane odredbe navedenih pravnih propisa, Visina nagrade postavljenog punomoćnika-advokata za zastupanje maloletnog oštećenog u krivičnog postupku, ne određuje se primenom Tarifnog broja 8.st.2. u vezi sa Tarifnim brojem 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, koje odredbe važe samo za izrabranog punomoćnika oštećeno. Takođe, ne određuje se ni primenom Pravilnika o visini nagrade za rad advokata za odbrane po službenoj dužnosti, jer se on odnosi samo na branioce okrivljenog postavljenog po službenoj dužnosti u slučaju kada je odbrana obavezna po zakonu, a ovde se radi o punomoćniku po službenoj dužnosti maloletnih oštećenih postavljen na osnovu odredbe čl.154.st.2. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica.
Dakle, u ovim slučajevima nema zakonskog osnova za umanjenje za 50% nagrade postavljenog punomoćnika-advokata za zastupanje maloletnog oštećenog, već punomoćniku po službenoj dužnosti treba dosuditi pun iznos zahtevane nagrade shodno odredbama čl.261.st.2. tač.8. ZKP.
Izvor: Izvodi iz propisa su preuzeti iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com.