Prema čl.482. Zakonika o krivičnom postupku:
„Protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda ili zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovlašćeno lice može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti pod uslovima propisanim u ovom zakoniku.
Protiv odluke o zahtevu za zaštitu zakonitosti ili zbog povrede odredaba postupka koji je pred Vrhovnim kasacionim sudom prethodio njenom donošenju, zahtev za zaštitu zakonitosti nije dozvoljen“.
Prema članu 483. Zakonika o krivičnom postupku, lica ovlašćena za podnošenje zahteva:
-Republički javni tužilac,
-okrivljeni i
-njegov branilac.
Republički javni tužilac može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti kako na štetu, tako i u korist okrivljenog. Zahtev se može podneti i nakon što je okrivljeni obuhvaćen aktom amnestije ili pomilovanja ili je nastupila zastarelost, ili je okrivljeni umro, ili je kazna u potpunosti izdržana.
Zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.
Do donošenja odluke suda o zahtevu za zaštitu zakonitosti lica iz stava 1. ovog člana mogu odustati od zahteva.
Odredbom člana 485. stav 4. ZKP propisano je da zbog povreda tog zakonika (član 74., član 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tač. 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tač.1) do 3) i člana 441. st. 3. i 4.) učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom, isključivo okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti u roku od 30 dana od dana kada mu je dostavljena pravnosnažna odluka, pod uslovom da je protiv te odluke koristio redovni pravni lek.
Takođe, kako smo već naveli, odredbom člana 483. stav 3. ZKP, propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca. Smisao ove zakonske odredbe je da se okrivljenom obezbedi stručna pomoć i da bude zastupan od strane pravno kvalifikovanog lica u postupku u kojem se pred najvišom sudskom instancom raspravlja o povredi zakona, ustavnosti zakona ili uskraćivanju ili povredi ljudskog prava, što je i razlog da je u stavu 1. istog člana kao lice ovlašćeno za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti na strani okrivljenog, naveden i njegov branilac.
Dakle, iz citiranih zakonskih odredaba proizilazi da je za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, zbog određenih povreda zakona taksativno navedenih u članu 485. stav 4. ZKP, između ostalog i zbog povrede odredbe člana 441. stav 4. ZKP učinjene odlukom o troškovima postupka, na koju se ukazuje predmetnim zahtevom, isključivo ovlašćen okrivljeni i da ovaj vanredni pravni lek zbog navedenih povreda zakona ne može samostalno podneti branilac okrivljenog, koji ima samo mogućnost da, ukoliko je povređena neka odredba zakona koja se tiče prava branioca u sudskom postupku, stavi inicijativu Republičkom javnom tužiocu za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.
Izvor: Redakcija „Profi Sistem“.