Iako sam u naslovu namerno upotrebio popularni izraz, mali savet, nikoga i ništa nemojte “ispoštovati”. Jer, to podrazumeva da poštovanje suštinski ne postoji, da to činite pro forme, zbog moranja, trenutnog pritiska, prisustva osobe… Poštovanje izražava odnos prema nekome ili nečemu, prebacivanjem tog izraza u pređašnje svršeno stanje menja se kontekst i sve drugo. Dakle, nekoga (osobe) ili nešto (propise npr.) poštujete ili ne.
Konkretan povod za pisanje ovog komentara je situacija u kojoj sam se više puta našao kao autor tekstova, ali i profesionalac kome je povereno regulisanje autorskih prava u izdavačkoj kući. Govorim o situacijama kada neko objavi ili preradi autorsko delo bez dozvole ili ponudi izdavaču tuđe autorsko delo kao svoje. I ovde pre svega mislim na autorska dela u pisanom obliku (tekstove), mada je stvar ista sa bilo kojom vrstom dela. Način objave nije bitan, da li je reč o štampanom ili Internet izdanju, jer ne menja suštinu.
Inspiracija za ovaj komentar su mi upravo objave i prerade tuđih dela od strane lica koja su stručnjaci u polju prava (advokati, javni tužioci, profesori…), koji bi ponajpre morali znati da su autorska prava nešto što je zakonom zaštićeno. Najflagrantniji primer je objava tuđeg stručnog rada (tačnije doktorske disertacije) na Internetu, kao autorskog teksta, gde ništa osim potpisa autora nije izmenjeno, čak ni naslov, i to od lica u čijem je opisu posla da goni učinioce takvih dela po službenoj dužnosti (inače, tekst je uklonjen čim je od strane redakcije utvrđeno da postoji problem). Ili objavljivanje tekstova sa Pravnog portala (bez dozvole autora i izdavača) na web prezentacijama advokatske kancelarije (čak tri, od kojih su dve stručni blogovi).
Zanimljiv je i slučaj kada je kao naučni rad (čije je objavljivanje uslov za odbranu doktorske disertacije) objavljen tekst sa Pravnog portala kojičak ne ispunjavauslove da bi bio priznat kao stručni tekst (kratak, nema potrebni stepen novosti, nije dokazana teza, nema pozivanja na relevantne izvore i autore…), već je naprosto novinski članak. Situaciju ne menja što se objava (i sticanje titule i zvanja) desila u drugoj državi, autorska prava su zaštićena na međunarodnom planu. Zanimljivije je što takvog eksperta rado za mišljenje pitaju naši, domaći mediji (i državni, i nezavisni). Toliko o stručnosti svih zajedno.
A neverovatno je da svi ti „pozajmljivači“ druge uredno upozoravaju na zaštitu autorskih prava. E pa kad su već sve tako lepo predvideli za sebe, pitanje je, zašto ne poštuju to isto u slučaju tuđih autorskih prava? Biće da je reč o onome, poštujem sebe, druge ko…
Sve ovo navodim kao ilustraciju koliko su veliki i duboki problemi našeg društva (namerno ne kažem sistema).
Pre same analize, moram da se ogradim, da ne bih bio shvaćen pogrešno. Ovim komentarom nikako ne želim nipodaštavati nečije znanje i umeće, niti neku konkretnu osobu (ili više njih) izvrgnuti ruglu ili optužiti za nešto. Posredi je samo iznošenje činjenica, te konstatacije i citiranje onoga što je neko učinio ili je negde napisano, onoga što stoji u propisima, te postavljanje retoričkih pitanja. Sva izneta razmišljanja i stavovi predstavljaju stručnu analizu, te vrednosni sud autora teksta i kritički osvrt, dat u najboljoj nameri u cilju poboljšanja našeg pravnog sistema. Jedino to i ništa drugo.
Svi izrazi u tekstu upotrebljeni su rodno neutralno (podrazumevaju osobe oba pola) i generički (označavaju status, funkciju, zanimanje i sl. a ne konkretno lice).
Pod izrazom “propis”, podrazumevam svaku vrstu opšteg akta, odnosno akta opšte pravne snage, kako zakone, tako i podzakonske akte (uredbe, pravilnici, odluke…)., te potvrđene međunarodne ugovore i konvencije koji se primenju kod nas. Skraćenica RS označava Republiku Srbiju, a objašnjenje za druge skraćenice će biti dato pri njihovoj prvoj upotrebi.
Iako nije zabranjeno, ne navodim lična imena niti bilo koji podatak koji može poslužiti za identifikaciju lica, jer to nije od važnosti za ovu analizu, necelishodno je, i to ne činim iz profesionalne učtivosti. Ukoliko u navodima neko prepozna sebe ili drugog, izvinjavam se, to nije moj problem. Kako god, za svaku napisanu reč i tvrdnju imam i dokaz (pismeni npr.), tako da…
1. Šta su to autorska dela?
Zakonom o autorskom i srodnim pravima („Sl. glasnik RS“, br. 104/2009, 99/2011, 119/2012, 29/2016-OUS i 66/2019) uređuju se prava autora književnih, naučnih, stručnih i umetničkih dela (autorsko pravo), pravo interpretatora, pravo prvog izdavača slobodnog dela, prava proizvođača fonograma, videograma, emisija, baza podataka i pravo izdavača štampanih izdanja kao prava srodna autorskom pravu, način ostvarivanja autorskog i srodnih prava i sudska zaštita tih prava.
Pojam autorskog dela objašnjen je u član 2. navedenog zakona. Autorsko delo je originalna duhovna tvorevina autora, izražena u određenoj formi, bez obzira na njegovu umetničku, naučnu ili drugu vrednost, njegovu namenu, veličinu, sadržinu i način ispoljavanja, kao i dopuštenost javnog saopštavanja njegove sadržine.
Autorskim delom smatraju se, naročito:
1) pisana dela (knjige, brošure, članci, prevodi, računarski programi sa pratećom tehničkom i korisničkom dokumentacijom u bilo kojem obliku njihovog izražavanja, uključujući i pripremni materijal za njihovu izradu i dr.);
2) govorna dela (predavanja, govori, besede i dr.);
3) dramska, dramsko-muzička, koreografska i pantomimska dela, kao i dela koja potiču iz folklora;
4) muzička dela, sa rečima ili bez reči;
5) filmska dela (kinematografska i televizijska dela);
6) dela likovne umetnosti (slike, crteži, skice, grafike, skulpture i dr.);
7) dela arhitekture, primenjene umetnosti i industrijskog oblikovanja;
8) kartografska dela (geografske i topografske karte);
9) planovi, skice, makete i fotografije;
10) pozorišna režija.
Prema čl. 3-5. istog zakona, nezavršeno autorsko delo, delovi autorskog dela, kao i naslov autorskog dela, kao i prerade autorskih dela smatraju se autorskim delom ako ispunjavaju uslove, odnosno ako suoriginalna tvorevina autora.Autorskim delom smatra se i zbirka (enciklopedija, zbornik, antologija, zbirka narodnih književnih i umetničkih tvorevina, kao i zbirka dokumenata, sudskih odluka i slične građe, izabrana dela, muzička zbirka, zbirka fotografija, grafička mapa, izložba i sl.), koja je originalna tvorevina autora, s obzirom na izbor i raspored sastavnih delova.
Član 6. navedenog zakona precizira da autorskopravnom zaštitom nisu obuhvaćene opšte ideje, postupci, metode rada, ili matematički koncepti kao takvi, kao i načela, principi i uputstva koji su sadržani u autorskom delu, te da se autorskim delom ne smatraju: zakoni, podzakonski akti i drugi propisi, službeni materijali državnih organa i organa koji obavljaju javnu funkciju, 3) službeni prevodi propisa i službenih materijala državnih organa i organa koji obavljaju javnu funkciju, podnesci i drugi akti u upravnom ili sudskom postupku.
Član 7. navedenog zakona kaže, autorsko delo je objavljeno kad je, na bilo koji način i bilo gde u svetu, prvi put saopšteno javnosti od strane autora, odnosno lica koje je on ovlastio. Autorsko delo je saopšteno javnosti ako je učinjeno dostupnim većem broju lica koja nisu međusobno povezana rodbinskim ili drugim ličnim vezama. Autorsko delo je izdato kad su primerci dela pušteni u promet od strane autora, odnosno lica koje je on ovlastio, u broju koji, imajući u vidu vrstu i prirodu dela, može da zadovolji potrebe javnosti.
Član 8. navedenog zakona govori o nastanku prava i kaže, autor uživa moralna i imovinska prava u pogledu svog autorskog dela od trenutka nastanka autorskog dela.
Subjekti autorskog prava određeni su je čl. 9. i 10. istog zakona, odnosno autor je fizičko lice koje je stvorilo autorsko delo. Autorom se smatra lice čije su ime, pseudonim ili znak naznačeni na primercima dela ili navedeni prilikom objavljivanja dela, dok se ne dokaže drukčije. Koautor je fizičko lice koje je zajedničkim stvaralačkim radom sa drugim licem stvorilo delo.
Nosioci autorskog prava su autor dela i lice koje nije autor, a koje je steklo autorsko pravo u skladu sa zakonom.
2. Da li je dozvoljeno korišćenje autorskih tekstova?
Prenošenje, objavljivanje i korišćenjenje tekstova (i delova istih) koji su zaštićeni autorskim pravima nije slobodno. Pod korišćenjem podrazumevam svako citiranje i prepričavanje bez navođenja imena autora i podataka o prvoj objavi, prevođenje i sl.
Pravila o objavljivanju, preuzimanju i korišćenju autorskih dela (i delova istih) propisana su domaćim zakonima (o zaštiti intelektualne svojine, ali i onim koji se odnose na obligacione odnose, medije, izdavačku delatnost i sl.), te međunarodnim konvencijama i ugovorima koje smo kao država ratifikovali, npr. Bernska konvencija za zaštitu književnih i umetničkih dela („Sl. list SFRJ“, br. 14/1975 i „Sl. list SFRJ – Međ. Ugovori“, br. 4/1986), WIPO ugovor o autorskom pravu („Sl. list SRJ – Međ. Ugovori“, br. 13/2002).
Da sada ne idem previše u pojedinosti, od trenutka prve objave dela, kod nas, prava autora štite pre svega pomenuti Zakon o autorskom i srodnim pravima, ali i Krivični zakonik („Sl. glasniku RS“, br. 85/2005, 88/2005-ispr., 107/2005-ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019) – u daljem teksu: KZ.
Zakon o autorskom i srodnim pravima propisuje (član 102.) da imovinska prava autora traju za života autora i 70 godina posle njegove smrti a moralna prava autora traju i po prestanku trajanja imovinskih prava autora (praktično neograničeno). Autor ima isključivo pravo:
– da njegovo ime, pseudonim ili znak budu naznačeni na delu (član 15.),
– da objavi svoje delo i da odredi način na koji će se ono objaviti (član 16. ),
– da štiti integritet svog dela (član 17.), a naročito da se suprotstavlja izmenama svog dela od strane neovlašćenih lica, da daje dozvolu za preradu svog dela…,
– na ekonomsko iskorišćavanje svog dela, kao i dela koje je nastalo preradom njegovog dela (član 19.),
– da drugome dozvoli ili zabrani: beleženje i umnožavanje svog dela u celosti ili delimično (bilo kojim sredstvima, u bilo kom obliku, na bilo koji način), stavljanje u promet originala ili umnoženih primeraka svog dela, te prilagođavanje, prevođenje, aranžiranje i druge izmene dela (čl. 20., 21., 31.),
– da ustupi imovinska autorska prava (čl. 61-97.).
U slučaju tekstova koji su već objavljeni uslovi korišćenja i prenošenja su dodatno određeni od strane izdavača na koga su preneta prava za određeno izdanje.Obično se pored dozvole autora i izdavača, zahteva da informacije o prvoj objavi (izdanju, izdavaču, godini izdanja…) budu jasno i vidljivo istaknute i sl., a neki izdavači traže i naknadu u nekom obliku.
3. Šta autor može zahtevati kod neovlašćenog korišćenja dela?
Zakon o autorskom i srodnim pravima propisuje šta autor može preduzeti zbog povrede svojih prava, kako se sprečava dalja povreda prava, kako se šteta naknađuje i sl. (čl. 204-214b). Ovde ću navesti samo najvažnije odredbe.
Povredu autorskog ili srodnog prava predstavlja neovlašćeno vršenje bilo koje radnje koja je obuhvaćena isključivim pravima nosioca autorskog ili srodnog prava, neplaćanje naknade propisane zakonom ili ugovorom, kao i neizvršavanje drugih obaveza prema nosiocu autorskog ili srodnog prava, propisanih zakonom.
Tužbu, protiv svakog lica koje vrši povredu prava, zbog povrede autorskog ili srodnog prava ili postojanja ozbiljne pretnje da će pravo biti povređeno, može da podnese autor, odnosno nosilac autorskog prava, interpretator, proizvođač fonograma, proizvođač videograma, proizvođač emisije, proizvođač baze podataka, sticalac isključivih autorskih ili srodnopravnih ovlašćenja, kao i organizacija za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava. Sticalac isključivih ovlašćenja na autorsko i srodna prava (izdavač npr.) može da podnese tužbu zbog povrede autorskog ili srodnog prava u obimu u kome je na osnovu zakona ili ugovora stekao pravo na iskorišćavanje, ukoliko drugačije nije predviđeno ugovorom o ustupanju prava.
U slučaju povrede autorskog prava ili ozbiljne pretnje da će pravo biti povređeno može se zahtevati utvrđenje povrede prava, zabrana radnji kojima se povređuje pravo, naknada imovinske i neimovinske štete, isključenje iz prometa, oduzimanje ili uništenje, ili preinačenje bez bilo kakve naknade, predmeta kojima je izvršena povreda prava ili predaja istih, objavljivanje presude o trošku tuženog itd.
4. Ima li ovde nekih kaznenih dela?
Napred izneto je bio jedan aspekt ove analize koji podrazumeva moralnu satisfakciju i materijalno obeštećenje zbog povrede prava.
Zašto je još važno pribaviti dozvolu autora ili nosioca imovinskih autorskih prava kome je autor ista preneo?
Zato što postoje kaznena dela u vezi neovlašćenog iskorišćavanja intelektualne svojine. Ovde se neću baviti posledicama koje po plagijatore (one koji prerađuju tuđa dela) mogu proizvesti disciplinski i drugi postupci pred akademskim i sl. institucijama (recimo oduzimanje zvanja, titula, gubitak posla i sl.). Analiziram samo dela zanimljva za ovo razmatranje. Neću se baviti ni proizvodnjom, uvozom, stavljanjem u promet i sl., samo objavama i preradama dela.
Da krenem od lakših dela. Članom 215. Zakona o autorskom i srodnim pravima propisano je kažnjavanje za privredni prestup novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 3.000.000 din. za privredno društvo ili drugo pravno lice koje neovlašćeno objavi, zabeleži, umnoži ili javno saopšti na bilo koji način, u celini ili delimično, autorsko delo, interpretaciju, fonogram, videogram, emisiju ili bazu podataka. Za opisane radnje kažnjava se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 200.000 din., ali i preduzetnik (član 216.) novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 500.000 din. Predmeti izvršenja privrednih prestupa oduzimaju i uništavaju. Presuda kojom je učiniocu izrečena kazna za privredni prestup javno se objavljuje.
Prema članu 217. istog zakona, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 1.000.000 din. privredno društvo ili drugo pravno lice koje bez navođenja imena autora ili interpretatora ili pod drugim imenom u celini ili delimično objavi, izvede, predstavi, prenese izvođenje ili predstavljanje ili emituje tuđe autorsko delo ili iskoristi tuđu interpretaciju, bez dozvole autora izmeni ili preradi tuđe autorsko delo ili tuđu snimljenu interpretaciju. Za opisane radnje kažnjava se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 50.000 din., ali i preduzetnik novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 200.000 din.
KZ u glavi 20. propisuje krivična dela protiv intelektualne svojine, pa članu 198. predviđa delo „Povreda moralnih prava autora i interpretatora“ i kaže da se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine kažnjava onaj ko pod svojim imenom ili imenom drugog u celini ili delimično objavi, stavi u promet primerke tuđeg autorskog dela ili interpretacije, ili na drugi način javno saopšti tuđe autorsko delo ili interpretaciju. A novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine i onaj ko bez dozvole autora izmeni ili preradi tuđe autorsko delo ili izmeni tuđu snimljenu interpretaciju. Takođe, novčanom kaznom ili zatvorom do šest meseci kažnjava se i onaj ko stavlja u promet primerke tuđeg autorskog dela ili interpretacije na način kojim se vređa čast ili ugled autora ili izvođača.
Primerci autorskih dela objavljenih bez dozvole i sl. oduzimaju se. Zanimljivo je da zakonodavac decidno kaže da se gonjenje za delo nevolašćene izmene i prerade dela preduzima po predlogu, a za delo stavljanja u promet po privatnoj tužbi, što bi značilo da se za delo objavljivanja tuđeg dela pod svojim imenom gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.
KZ dalje u članu 199. propisuje delo „Neovlašćeno iskorišćavanje autorskog dela ili predmeta srodnog prava“ i kaže da se zatvorom do tri godine kažnjava onaj ko neovlašćeno objavi, snimi, umnoži, ili na drugi način javno saopšti u celini ili delimično autorsko delo, interpretaciju, fonogram, videogram, emisiju, računarski program ili bazu podataka. Navedenom kaznom kazniće se i ko stavi u promet ili u nameri stavljanja u promet drži neovlašćeno umnožene ili neovlašćeno stavljene u promet primerke dela. A ako se napred navedeno činji u nameri pribavljanja imovinske koristi za sebe ili drugog, učinilac će se kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina.
U svakom slučaju predmeti – primerci dela će se oduzeti i uništiti.
Ovde moram da dam jedno razjašnjenje. Naime, mnogi misle da su navođenjem izvora regulisali autorska prava. Ali, navesti izvor ne podrazumeva da je dozvoljeno prenošenje celog teksta (ili delova), već da je u pisanju autorskog teksta kao izvor informacija korišćen drugi tekst. A navesti izvor bez navođenja autora u slučaju prenošenja teksta u celini, u stvari znači da onaj ko ga objavljuje time potpisuje tekst kao sopstveni autorski, a da je kao literatura korišćen neki izvor, što je već krivično delo opisano gore, a ne samo plagijat ili povreda autorskih moralnih i imovinskih prava u smislu propisa o zaštiti intelektualne svojine. Kada se prenosi tuđi tekst mora jasno biti označen deo koji se citira u celosti, ili ako se prepričava da se navede šta se prepričava. U svakom slučaju, i kod citiranja i kod prepričavanja obavezno se navode podaci o autoru i objavi dela.
A uklanjanjem tekstova sa Interneta ili povlačenjem štampanih izdanja iz prometa svakako ne prestaje pravo na materijalnu naknadu zbog povrede prava autora, jer su dela već neovlašćeno objavljena, niti potire postojanje kaznenog dela. Kod dela iz člana 199. neovlašćenom objavom ne mora se proizvesti ni neki efekat (npr. ostvariti korist), jer delo je svršeno samim činom objave (ostvareno je biće dela).
5. Šta činiti u slučaju nevlašćene upotrebe dela?
Šta uopšte reći na sve ovo na kraju? Da li je ovde reč o tolikom neznanju, ili pak o neverovatnom bezobrazluku? Neka svako donese sopstveni sud.
Iako u svojim tekstovima generalno izbegavam da dajem savete, ovde ću reći, ako ne reaguejte nećete ni ostvariti svoja prava. Jer, biti fin i korektan prema onima koji to nisu ne donosi ništa. Besmisleno je reći „srami se“ ili „ sram te bilo“ onom ko srama nema. Jer da ima moralna načela ne bi činio to što je sramno.
Zato iskoristite sve ono što zakon predviđa. Za početak kontaktirajte onog ko je povredio autorska prava i upozorite ga da prestane s tim, stavljajući mu u izgled šta se može desiti u suprotnom. Zahtevajte obeštećenje ako smatrate da ga zaslužujete.
I da bude jasno, time ne činite ništa nedozvoljeno. To nije nekakva pretnja. Po definiciji, pretnja je stavljanje u izgled nanošenja nekog zla i nije samostalno delo, već radnja izvršenja kod nekih drugih dela (iznude, prinude, ucene, ugrožavanja sigurnosti…). Da bi pretnja predstavljala radnju izvršenja u okviru kaznenog dela, mora biti protivpravna, a ovo je stavljanje u izgled pravno dozvoljenih sredstava i radnji. Drugo, pretnja mora biti upućena u svrhu ostvarenja nečega za šta pravnog osnova nema, a ovo je samo predočavanje posledica delanja nekih lica (autora, nosilaca autorskih prava, tužilštva) u skladu sa propisima.
Ako to ne urodi plodom angažujete advokata ili samostalno preduzmite postupke (obavestite organe gonjenja i podignite privatne tužbe).
Štitite sami svoja prava, jer niko drugi to neće činiti.
Izvor: Izvodi iz propisa su preuzeti iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com