Prema čl.45.st.5,6. i 7. Krivičnog zakonika propisano je da:
„Ako učiniocu krivičnog dela izrekne kaznu zatvora do jedne godine, sud može istovremeno odrediti da će se ona izvršiti tako što će je osuđeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje ukoliko se s obzirom na ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo držanje posle učinjenog dela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je delo učinio može očekivati da će se i na taj način ostvariti svrha kažnjavanja.
Osuđeni kojem je određeno izvršenje kazne zatvora na način predviđen u stavu 5. ovog člana ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija. Ukoliko osuđeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora.
Osuđenom za krivično delo protiv braka i porodice koji živi sa oštećenim u istom porodičnom domaćinstvu ne može se odrediti izvršenje kazne zatvora na način propisan u stavu 5. ovog člana“.
Prema čl.314. Zakonika o krivičnom postupku, sporazum o priznanju krivičnog dela treba da sadrži:
1) opis krivičnog dela koje je predmet optužbe;
2) priznanje okrivljenog da je učinio krivično delo iz tačke 1. ovog stava;
3) sporazum o vrsti, meri ili rasponu kazne ili druge krivične sankcije;
4) sporazum o troškovima krivičnog postupka, o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim delom i o imovinskopravnom zahtevu, ukoliko je podnet;
5) izjavu o odricanju stranaka i branioca od prava na žalbu protiv odluke kojom je sud u potpunosti prihvatio sporazum, osim u slučaju iz člana 319. stav 3. ovog zakonika;
6) potpis stranaka i branioca.
Pored podataka iz stava 1. ovog člana, sporazum o priznanju krivičnog dela može sadržati:
1) izjavu javnog tužioca o odustajanju od krivičnog gonjenja za krivična dela koja nisu obuhvaćena sporazumom o priznanju krivičnog dela;
2) izjavu okrivljenog o prihvatanju obaveze iz člana 283. stav 1. ovog zakonika, pod uslovom da priroda obaveze omogućava da se započne sa njenim izvršenjem pre podnošenja sporazuma sudu;
3) sporazum u pogledu imovine proistekle iz krivičnog dela koja će biti oduzeta od okrivljenog.
Prema pravnom shvatanju Krivičnog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda, koje je verifikovano se sednici K.O.održanoj 09.11.2015. godine:
Kazna zatvora do jedne godine za koju je određeno da će se izvršiti na način iz člana 45. stav 5. KZ (tzv.kućni zatvor), mora biti predviđena u sudu podnetom pisanom sporazumu stranaka o priznanju krivičnih dela, a sud koji odlučuje o sporazumu je ovlašćen da je prihvati ukoliko je zaključenim sporazumom „predložena u skladu sa krivičnim i drugim zakonom“ (član 317. stav 1. tačka 4. ZKP). 2.
Ukoliko ovo nije predviđeno podnetim sporazumom o priznanju krivičnog dela, sud koji o njemu odlučuje nije ovlašćen da isto odredi u presudi kojom prihvata sporazum, ni po, makar i saglasnom, usmenom predlogu stranaka na ročištu iz člana 315. ZKP, niti po sopstvenoj oceni o ispunjenosti uslova.
Izvor: Redakcija „Profi Sistema“.