od 2010.

Lokalna samouprava nema nadležnost da donosi tarifne sisteme, tarife i način obračun toplotne energije

Ustavni sud, u jednoj od novijih odluka, zauzeo je stav da jedinica lokalne samouprave nema nadležnost da donosi tarifne sisteme, određuje tarifne grupe krajnjih kupaca, tarifne elemente, tarife i način njihovog izračunavanja za obračun toplotne energije isporučene krajnjim kupcima, uslove i postupak za podnošenje zahteva za promenu cene.

Ovom odlukom utvrđuje je da Tarifni sistem za određivanje cene snabdevanja krajnjeg kupca toplotnom energijom na teritoriji opštine Bečej („Sl. list opštine Bečej”, broj 16/18) nije u saglasnosti sa zakonom.

U odluci je, između ostalog navedeno sledeće:

Pozivajući se na odredbu člana 362. stav 1. Zakona o energetici Vlada je, 10. jula 2015. godine, donela Uredbu o utvrđivanju Metodologije za određivanje cene snabdevanja krajnjeg kupca toplotnom energijom („Sl. glasnik RS”, broj 63/15), koja je stupila na snagu 25. jula 2015. godine. Uredbom se utvrđuje Metodologija za određivanje cene snabdevanja krajnjeg kupca toplotnom energijom, koja čini sastavni deo Uredbe (član 1.) i određuje da će energetski subjekti koji obavljaju delatnost snabdevanja toplotnom energijom utvrditi cene snabdevanja krajnjeg kupca toplotnom energijom na osnovu Metodologije najkasnije do 1. oktobra 2015. godine (član 2.). Metodologijom se određuju: elementi za obračun i način utvrđivanja maksimalne visine prihoda energetskog subjekta koji obavlja delatnost proizvodnje, distribucije i snabdevanja toplotnom energijom; elementi za obračun i način obračuna cene pristupa sistemu za distribuciju toplotne energije; kriterijumi i pravila za raspodelu prihoda energetskog subjekta; kategorije krajnjih kupaca toplotne energije, u zavisnosti od namene korišćenja prostora; tarifni elementi, tarife i način njihovog izračunavanja za obračun toplotne energije koju energetski subjekt isporučuje krajnjim kupcima toplotne energije (u daljem tekstu: kupci); uslovi i postupak za podnošenje zahteva za promenu cene toplotne energije nadležnom organu jedinice lokalne samouprave. Takođe se određuje da se cena toplotne energije za kupce iskazuje po tarifama utvrđenim ovom metodologijom za obračunski period i utvrđuje se po tarifnim elementima za svaku grupu kupaca.

Zakonom o komunalnim delatnostima („Sl. glasnik RS”, br. 88/11, 104/16 i 95/18) određeno je da je proizvodnja, distribucija i snabdevanje toplotnom energijom komunalna delatnost od opšteg interesa, (član 2. stav 2. i stav 3. tačka 3)), a da skupština jedinice lokalne samouprave odlukama propisuje način obavljanja komunalne delatnosti, kao i opšta i posebna prava i obaveze vršilaca komunalne delatnosti i korisnika usluga na svojoj teritoriji, uključujući i način plaćanja cene komunalne usluge, način vršenja kontrole korišćenja i naplate komunalne usluge i ovlašćenja vršioca komunalne delatnosti u vršenju kontrole i mere koje su kontrolori ovlašćeni da preduzimaju (član 13. stav 1.), dok vršilac komunalne delatnosti donosi odluku o promeni cena komunalnih usluga, na koju, po podnetom zahtevu za davanje saglasnosti čije obrazloženje sadrži i detaljnu strukturu predložene cene, saglasnost daje nadležni organ jedinice lokalne samouprave (član 28. st. 1, 2. i 3.).

Iz navedenih odredaba Zakona o energetici i Zakona o komunalnim delatnostima proizlazi da je opština ovlašćena da svojim aktom uređuje način obavljanja energetske, odnosno komunalne delatnosti proizvodnje, distribucije i snabdevanja toplotnom energijom, opšta i posebna prava i obaveze energetskog subjekta, odnosno vršioca komunalne delatnosti i korisnika usluga, odnosno krajnjeg kupca, uključujući i način plaćanja cene toplotne energije i usluga, a da je Vlada ovlašćena da donese metodologiju za određivanje cene snabdevanja krajnjeg kupca toplotnom energijom, čiji je predmet uređenja određen Zakonom o energetici, dok energetski subjekt ima obavezu da, na osnovu navedenog akta Vlade, utvrdi cenu snabdevanja krajnjeg kupca toplotnom energijom, na koju saglasnost daje nadležni organ jedinice lokalne samouprave.

Dakle, zakonodavac je, po oceni Ustavnog suda, navedenim odredbama Zakona o energetici uredio pitanja vezana za cenu toplotne energije i usluga tako što je dao nadležnost Vladi da donese metodologiju za određivanje cene snabdevanja krajnjeg kupca toplotnom energijom i obavezao energetskog subjekta, koji obavlja energetsku delatnost snabdevanja toplotnom energijom, da na osnovu te metodologije utvrditi cenu snabdevanja krajnjih kupaca, dok je jedinici lokalne samouprave dao ovlašćenje da uredi ostala, tačno određena pitanja u vezi obavljanje energetske delatnosti proizvodnje, distribucije i snabdevanja toplotnom energijom.

Polazeći od toga da je Zakonom o energetici jasno određeno da cenu snabdevanja krajnjeg kupca toplotnom energijom utvrđuje energetski subjekt na osnovu Metodologije koju je donela Vlada, i kojom su, saglasno Zakonu, određene tarifne grupe, tarifni elementi, tarife, način izračunavanja tarifa za toplotnu energiju i određena procedura za podnošenje i odobravanje cena kao i uslovi i pravila za promenu cena toplotne energije, te da, saglasno odredbama Zakona o energetici i Zakona o komunalnim delatnostima jedinica lokalne samouprave nema nadležnost da donosi tarifne sisteme i određuje tarifne grupe krajnjih kupaca, tarifne elemente, tarife i način njihovog izračunavanja za obračun toplotne energije koja se isporučuje krajnjim kupcima toplotne energije, uslove i postupak za podnošenje zahteva za promenu cene toplotne energije, odnosno da svojim aktom uredi pitanja koja su predmet uređenja osporenog Tarifnog sistema, Ustavni sud je utvrdio da osporeni Tarifni sistema za određivanje cene snabdevanja krajnjeg kupca toplotnom energijom na teritoriji opštine Bečej, iz navedenog razloga, u celini nije u saglasnosti sa zakonom.

Takođe, Ustavni sud ukazuje da se u ovom ustavnosudskom predmetu stav Ustavnog suda prema kome preuzimanje zakonske odredbe u akt niže pravne snage samo po sebi taj akt ne čini nezakonitim, ako zakonsko rešenje nije izmenjeno i ako preuzimanje služi jasnijem i celovitijem uređivanju materije koja je u nadležnosti donosioca tog akta, ne može primeniti jer se u konkretnom slučaju radi o nenadležnosti donosioca osporenog akta da uredi pitanja koja su predmet uređenja istog.

Izvor: Izvodi iz propisa i sudske prakse su preuzeti iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com.

Najnoviji tekstovi