Ukoliko je suvlasnik nepokretnosti strani državljanin koji je lišen poslovne sposobnosti, s prebivalištem u inostranstvu, postavilo se pitanje da li je za davanje saglasnosti za zaključenje ugovora kojim se prometuje nepokretnost nadležan strani organ starateljstva ili je potrebna saglasnost centra za socijalni rad prema mestu na kojem se nalazi nepokretnost?
Stručni Savet Javnobeležničke komore Srbije je dao odgovor na ovo pitanje 15. marta 2019. god.
Naime, u samom odgovoru polazi se od upoređivanja članova 14. i 15. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja (“Sl. list SFRJ”, br. 43/82, 72/82 i “Sl. list SRJ”, br. 46/96) koje se odnose na određivanje merodavnog prava za pravnu i poslovnu spsobnost fizičkog lica i zaštitu njegove imovine sa čl. 21. istog zakona kojim se uređuje merodavno pravo za ugovore kojim se vrši promet nepokretnosti.
Pomenuti članovi Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja glase:
„Član 14.
Za pravnu i poslovnu sposobnost fizičkog lica merodavno je pravo države čiji je ono državljanin.
Fizičko lice koje bi prema pravu države čiji je ono državljanin bilo poslovno nesposobno, poslovno je sposobno ako ima poslovnu sposobnost po pravu mesta gde je nastala obaveza.
Za lišenje ili ograničenje poslovne sposobnosti fizičkog lica merodavno je pravo iz stava 1. ovog člana.
Odredba stava 2. ovog člana ne primenjuje se na porodične i nasledne odnose.
Član 15.
Za stavljanje pod starateljstvo i prestanak starateljstva, kao i za odnose između staraoca i lica pod starateljstvom (štićenika), merodavno je pravo države čiji je državljanin lice pod starateljstvom.
Privremene zaštitne mere prema stranom državljaninu i prema licu bez državljanstva koji se nalaze u Saveznoj Republici Jugoslaviji određuju se po pravu Savezne Republike Jugoslavije i traju dok nadležna država ne donese odluku i ne preduzme potrebne mere.
Odredba stava 2. ovog člana primenjuje se i u pogledu zaštite imovine odsutnog stranog državljanina i lica bez državljanstva koja se nalazi na teritoriji Savezne Republike Jugoslavije.
…
Član 21.
Za ugovore koji se odnose na nepokretnosti isključivo je merodavno pravo države na čijoj se teritoriji nalazi nepokretnost.“
U Odgovoru Stručnog saveta Javnobeležničke komore Srbije od 15. marta 2019. god. navodi se sledeće:
„…Pitanje saglasnosti za zaključenje ugovora je pitanje statusnih odnosa, uže poslovne sposobnosti i zakonskog zastupanja. Po članu 14. Zakona o sukobu zakona sa propisima druhih zemalja („Službeni list SFRJ”, br. 43/82, 72/82, „Službni glasnik RS”, broj 46/06) za pravnu i poslovnu sposobnost fizičkih lica merodavno je pravo države čiji je državljanin. Dakle, saglasnost treba da dȃ organ koji je po pravu državljanstva poslovno nesposobnog lica za takvu saglasnost nadležan. To će, po pravilu, biti organ države u kojoj takvo lice ima državljanstvo.
Na to ne utiče činjanica što je predmet prometa imovina – nepokretnost koja se nalazi na teritoriji Republike Srbije; cilj mere koju predstavlja saglasnost nije zaštita imovine poslovno nesposobnog lica koje se ne nalazi na teritoriji Republike Srbije (član 15. stav 3. Zakona o sukobu zakona sa propisima drugih zemalja, „Službeni list SFRJ”, br. 43/82, 72/82, „Službni glasnik RS”, broj 46/06), već ukupna zaštita njegove ličnosti. Nema mesta ni tumačenju po kome bi merodavno pravo, pa sledstveno ni nadležni organ, trebalo odrediti primenom člana 21. tog zakona, po kome je za ugovore koji se odnose na nepokretnosti isključivo primenjuje lex rei sitae jer se ne radi o pitanju uslova za promet nepokretnosti, već o posebnoj zaštiti poslovno nesposobnog lica.“
Izvor: sajt Javnobeležničke komore Srbije (www. beleznik.org)
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a