od 2010.

Naknada štete u vidu izgubljenih zarada kod nezakonitog prestanka radnog odnosa

Nezakonitost prestanka radnog odnosa za sobom povlači reintegraciju zaposlenog i/ili isplatu naknade štete, kao i uplatu pripadajućih poreza i doprinosa za sporni period.

Naknada štete se sastoji u isplati izgubljenih zarada kao i u isplati propisanih iznosa u zamenu za vraćanje na rad.

Na ovom mestu bavićemo se naknadom štete u vidu izgubljenih zarada na koju zaposleni ima pravo kod utvrđivanja nezakonitog prestanka radnog odnosa uz napomenu da svi naslovi obrađenih tema koji se pominju u ovom tekstu su bili ili će biti objavljeni na Pravnom Portalu. 

Relevantne odredbe

Pravne posledice nezakonitog prestanka radnog odnosa regulisane su članom 191. Zakona o radu (“Sl. glasnik RS” broj 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017-OUS, 113/2017 i 95/2018-aut.tumačenje)(u daljem tekstu: ZOR) na sledeći način:

„(1) Ako sud u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos bez pravnog osnova, na zahtev zaposlenog, odlučiće da se zaposleni vrati na rad, da mu se isplati naknada štete i uplate pripadajući doprinosi za obavezno socijalno osiguranje za period u kome zaposleni nije radio.

(2) Naknada štete iz stava 1. ovog člana utvrđuje se u visini izgubljene zarade koja u sebi sadrži pripadajući porez i doprinose u skladu sa zakonom, u koju ne ulazi naknada za ishranu u toku rada, regres za korišćenje godišnjeg odmora, bonusi, nagrade i druga primanja po osnovu doprinosa poslovnom uspehu poslodavca.

(3) Naknada štete iz stava 1. ovog člana isplaćuje se zaposlenom u visini izgubljene zarade, koja je umanjena za iznos poreza i doprinosa koji se obračunavaju po osnovu zarade u skladu sa zakonom.

(4) Porez i doprinos za obavezno socijalno osiguranje za period u kome zaposleni nije radio obračunava se i plaća na utvrđeni mesečni iznos izgubljene zarade iz stava 2. ovog člana.

(5) Ako sud u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos bez pravnog osnova, a zaposleni ne zahteva da se vrati na rad, sud će, na zahtev zaposlenog, obavezati poslodavca da zaposlenom isplati naknadu štete u iznosu od najviše 18 zarada zaposlenog, u zavisnosti od vremena provedenog u radnom odnosu kod poslodavca, godina života zaposlenog i broja izdržavanih članova porodice.

(6) Ako sud u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos bez pravnog osnova, ali u toku postupka poslodavac dokaže da postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obe strane u sporu, nije moguć, sud će odbiti zahtev zaposlenog da se vrati na rad i dosudiće mu naknadu štete u dvostrukom iznosu od iznosa utvrđenog u skladu sa stavom 5. ovog člana.

(7) Ako sud u toku postupka utvrdi da je postojao osnov za prestanak radnog odnosa, ali da je poslodavac postupio suprotno odredbama zakona kojima je propisan postupak za prestanak radnog odnosa, sud će odbiti zahtev zaposlenog za vraćanje na rad, a na ime naknade štete dosudiće zaposlenom iznos do šest zarada zaposlenog.

(8) Pod zaradom iz st. 5. i 7. ovog člana smatra se zarada koju je zaposleni ostvario u mesecu koji prethodi mesecu u kome mu je prestao radni odnos.

(9) Naknada iz st. 1, 5, 6. i 7. ovog člana umanjuje se za iznos prihoda koje je zaposleni ostvario po osnovu rada, po prestanku radnog odnosa.“

Kao što se da primetiti, ovim članom ZOR regulisane su pravne posledice nezakonitog otkaza tako što se  pravi razlika između otkaza za koji se u sudskom postupku utvrdi da nije postojao zakonski osnov niti razlozi, i slučaja kada se u sudskom postupku utvrdi da su postojali osnovani razlozi za otkaz zaposlenom, ali je poslodavac prekršio proceduru.

Reintegracija zaposlenog nije uvek moguća ni opravdana, o čemu je bilo više reči u tekstu Reintegracija zaposlenog kod nezakonitog prestanka radnog odnosa, međutim naknada štete je predviđena u svim slučajevima nezakonitog prestanka radnog odnosa, ali njen iznos varira u zavisnosti od različitih okolnosti.

Koji sve vidovi naknade štete postoje?

Kako je i naznačeno u uvodnom delu naknada štete se sastoji u isplati izgubljenih zarada kao i u isplati propisanih iznosa u zamenu za vraćanje na rad.

Na ovom mestu bavićemo se isključivo naknadom štete u vidu izgubljenih zarada, a naknada štete umesto reintegracije zaposlenog je detaljnije obrađena u tekstu Naknada štete umesto reintegracije zaposlenog kod nezakonitog prestanka radnog odnosa.

Naknada štete u vidu izgubljenih zarada

Na prvom mestu neophodno je izvršiti analizu stava 1 pomenutog člana, kada je u sudskom postupku utvrđeno da je otkaz nezakonit zato što nije bilo pravnog osnova, a postoji zahtev zaposlenog da se pored vraćanja na rad istom isplati i naknada štete i pripadajući porezi i doprinosi. Ova naknada štete je u smislu obračuna bruto kategorija, ali se zaposlenom isplaćuje neto iznos. Naime, obračun iste se vrši uključujući pripadajuće poreze i doprinose a isplaćuje umanjena za iznos navedenih davanja.

Takođe stavom 3 je precizirano da u naknadu štete ne ulaze naknada za ishranu u toku rada, regres za korišćenje godišnjeg odmora, bonusi, nagrade i druga primanja po osnovu doprinosa poslovnom uspehu poslodavca.

Prilikom utvrđivanja visine štete u vidu izgubljene zarade, osnov za obračun visine štete su zarade koje bi zaposleni po redovnom toku stvari primio da je u spornom periodu bio u radnom odnosu, odn. da nije došlo do nezakonitog prestanka radnog odnosa.

U presudi Vrhovnog kasacionog suda, Rev2 290/2019 od 29. januara 2020. god. sud zauzima stav da osnov za obračun zarade tako ne mogu biti zarade uporednih radnika, već samo zarade koje bi tužilac primio u spornom periodu, umanjene za iznose koje je primio u istom periodu.

Dakle, neophodno je u postupku utvrditi isključivo iznos zarada koje bi zaposleni primio u spornom periodu da do nezakonitog otkaza nije došlo, odnosno ovaj iznos se ne može utvrđivati na drugačiji način.

Umanjenje naknade štete za ostvarene prihode u spornom periodu

U poslednjem stavu 9 pomenutog člana, precizirano je da se svi vidovi naknade štete umanjuju za iznos prihoda koje je zaposleni ostvario po osnovu rada, a nakon prestanka radnog odnosa.

Dakle, ukoliko zaposleni po prestanku radnog odnosa, ostvari bilo kakva primanja po osnovu rada, što bi prema formulaciji obuhvatalo kako radni odnos tako i rad van radnog odnosa (ugovor o privremenim i povremenim poslovima, ugovor o delu) za tako ostvareni iznos prihoda zaposlenom se umanjuje naknada štete.

Postavlja se pitanje šta je sa drugim vrstama primanja, koja nisu ostvarena radom?

U praksi se postavilo pitanje primljenih penzija u periodu po nezakonitom prestanku radnog odnosa, odnosno da li se iznos na ime primljenih penzija uzima u obzir prilikom umanjenja naknade štete.

Vrhovni kasacioni sud u presudi Rev2 290/2019 od 29. januara 2020. god.  konstatuje da „…zaposleni ima pravo na zaradu koju bi ostvario da nije bilo nezakonitog otkaza, pa je osnov za obračun zarada koju je on ostvarivao u momentu nezakonitog prestanka radnog odnosa (uz eventualna uvećanja ili smanjenja koja su u međuvremenu bila kod poslodavca na tom radnom mestu), ali i uz umanjenja koje je u istom periodu ostvario po osnovu rada. Međutim, primanja po osnovu rada ne podrazumevaju samo faktički rad, kako to pogrešno zaključuje drugostepeni sud, već i penziju, kao primanje koje je ovde tužiocu priznato i isplaćeno na osnovu njegovog staža osiguranja, odnosno pravo ostvareno na osnovu rada u prethodnom periodu.“

Takođe, postavilo se pitanje da li se iznos naknade štete umanjuje za primanja od Nacionalne službe za zapošljavanje za slučaj privremene nezaposlenosti?

Drugačiji je slučaj kada je u pitanju naknada primljena od Nacionalne službe za zapošljavanje po osnovu nezaposlenosti. Naime, ukoliko je zaposleni posle dobijanja nezakonitog otkaza a do vraćanja na rad, primao od Nacionalne službe za zapošljavanje naknadu za slučaj privremene nezaposlenosti, kako to nije prihod zaposlenog ostvaren radom, to ne može biti osnov umanjenja štete koju isti trpi po osnovu izgubljene zarade i to bez obzira da li je taj iznos vraćen NSZ ili ne. ( Iz presude Apelacionog suda u Beogradu br. Gž1 413/2017 od 23. maja 2019. god.)

Kamata na izgubljene zarade

Zaposleni tužbenim zahtevom obično zahtevaju i kamatu na naknadu štete zbog izgubljene zarade.

Naknada štete zbog izgubljene zarade se dosuđuje sa kamatom od dana dospelosti svakog pojedinačnog davanja koje bi zaposleni ostvario na ime zarade ili manje plaćene zarade da mu nije nezakonito prestao radni odnos.O navedenom pitanju je stav zauzeo Vrhovni kasacioni sud u rešenju Rev2 1061/2021 od 27. maja 2021. god.

Uplata poreza i doprinosa na izgubljene zarade

Kada su u pitanju porez i doprinosi za obavezno socijalno osiguranje za period u kome zaposleni nije radio oni se obračunavaju i plaćaju na utvrđeni mesečni iznos izgubljene zarade iz stava 2. člana 191. ZOR.

Ovi iznosi predstavljaju javni prihod, te da ih u tom smiislu poslodavac ni u kom slučaju ne isplaćuje zaposlenom, već direktno na propisane račune za uplatu javnih prihoda.

Navedeno je jasno i iz odredbe stava 3 čl. 191. u kojoj se precizira da naknada štete isplaćuje se zaposlenom u visini izgubljene zarade, koja je umanjena za iznos poreza i doprinosa koji se obračunavaju po osnovu zarade u skladu sa zakonom.

A šta je sa kamatom na poreze i doprinose?

U situaciji ako poslodavac ne izvrši uplatu doprinosa u zakonskom roku, tada primenom člana 75. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, kamatu obračunava i naplaćuje nadležna organizaciona jedinica Poreske uprave, po službenoj dužnosti, a na osnovu raspoloživih podataka i ta kamata ima karakter javnih prihoda, koji ne pripadaju zaposlenom kao pojedinicu.( Iz presude Apelacionog suda u Beogradu, Gž1 858/2019 od 23. januara 2020. god.)

Kada bi zaposleni tužbenim zahtevom obuhvatio potraživanja na ime zakonske zatezne kamate na obračunat iznos doprinosa za PIO za sporni period, takav tužbeni zahtev bi po stavu ovog suda bio neosnovan, jer uplata doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje predstavlja javni prihod i javno-pravno potraživanje, a ne obligaciono-pravni zahtev.

Zastarelost

Prema pravilima iz člana 195 ZOR protiv rešenja kojim je povrđeno pravo zaposlenog ili kada je zaposleni saznao za povredu prava zaposleni može da pokrene spor pred nadležnim sudom u roku od 60 dana od dana dostavljanja rešenja odnosno saznanja za povredu prava. Ovaj subjektivni rok je imperativnog karaktera i njegovim protekom zaposleni je prekludiran u ostvarivanju svojih prava.

Imajući u vidu navedeno zaposleni ima pravo u navedenom roku da podnese tužbu za poništaj nezakonitog otkaza ugovora o radu, a rok se računa od dana dostavljanja rešenja zaposlenom.

Namera zakonodavca prilikom propisivanja prava zaposlenog na naknadu štete zbog nezakonitog otkaza bila je da samo postojanje pravnosnažne sudske odluke kojom je utvrđeno da je zaposlenom nezakonito prestao radni odnos automatski daje pravo na naknadu štete u visini izgubljene zarade i drugih primanja koja tom zaposlenom pripadaju po zakonu, opštem aktu i ugovoru o radu uz uplatu pripadajućih doprinosa uz obavezno socijalno osiguranje. Imajući u vidu navedeno trogodišnji rok zastarelosti na ime potraživanja zbog izgubljene zarade u smislu odredbe člana 196 ZOR teče od pravnosnažnosti presude kojom je poništen nezakonit otkaz.

Umesto zaključka

Na ovom mestu potrudili smo se da definisanjem najčešćih problema u praksi u vezi Naknade štete u vidu izgubljenih zarada kod nezakonitog prestanka radnog odnosa, uz priloženu sudsku praksu i stavove sudova, nađemo odgovore na sve nejasnoće a na korist svim stranama koje bi u ovakvim okolnostima mogle imati svoj interes, dakle poslodavaca, zaposlenih kao i advokata.

Skrećemo pažnju ova tema je u celosti obrađena pored ovog teksta i tekstovima  Reintegracija zaposlenog kod nezakonitog prestana radnog odnosa i Naknada štete umesto reintegracije zaposlenog kod nezakonitog prestanka radnog odnosa, koje možete pročitati na našem Pravnom Portalu.

Takođe, možete ostvariti uvid i u tekst Šta se još isplaćuje uz naknadu izgubljene zarade?, autora dipl. prav. Nenada Jevtića u kom piše o izvršenju presuda kojima su utvrđene obaveze poslodavaca da zaposlenima kojima je nezakonito prestao radni odnos, naknade štetu u vidu izgubljene zarade, odnosno o tome da nikome baš i nije najjasnije šta sve treba naknaditi i šta ide uz tu naknadu, a kasnije ni kako se to izvršava u praksi.

NAPOMENA: Ovaj tekst predstavlja deo komentara Sporna pitanja i stavovi sudske prakse kod nezakonitog prestanka radnog odnosa objavljenog u čaospisu „Advokatska kancelarija“, br. 93, maj 2022

Izvod: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com

Najnoviji tekstovi