Primena ovih krivičnih instituta izaziva strah najviše kod pravnih laika. Skoro uvek postoji nerazumevanje kada su ispunjeni zakonski uslovi za primenu opoziva izrečene uslovne osude.
Opozivanje uslovne osude zbog ranije učinjenog ili novog krivičnog dela propisano je odredbama čl.67. i 68. Zakonika o krivičnom postupku (“Sl. glasnik RS”, br. 85/2005, 88/2005 – ispr., 107/2005 – ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019).
Prema navedenim odredbama:
Opozivanje uslovne osude zbog novog krivičnog dela
(1) Sud će opozvati uslovnu osudu, ako osuđeni u vreme proveravanja učini jedno ili više krivičnih dela za koja je izrečena kazna zatvora od dve godine ili u dužem trajanju.
(2) Ako osuđeni u vreme proveravanja učini jedno ili više krivičnih dela za koja je izrečena kazna zatvora manja od dve godine ili novčana kazna, sud će, pošto oceni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična dela i učinioca, a posebno srodnost učinjenih krivičnih dela, njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena, odlučiti da li će opozvati uslovnu osudu. Pri tome sud je vezan zabranom izricanja uslovne osude, ako učiniocu za krivična dela utvrđena u uslovnoj osudi i za nova krivična dela treba izreći kaznu zatvora od dve godine ili u dužem trajanju (član 66. stav 1).
(3) Ako opozove uslovnu osudu, sud će, primenom odredaba člana 60. ovog zakonika, izreći jedinstvenu kaznu zatvora i za ranije učinjeno i za novo krivično delo, uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu.
(4) Ako ne opozove uslovnu osudu, sud može za novo učinjeno krivično delo izreći uslovnu osudu ili kaznu. Osuđenom, kome za novo krivično delo bude izrečen zatvor, vreme provedeno na izdržavanju ove kazne ne računa se u vreme proveravanja utvrđeno uslovnom osudom za ranije delo.
(5) Ako sud nađe da i za novo krivično delo treba izreći uslovnu osudu, primenom odredaba člana 60. ovog zakonika, utvrdiće jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično delo i odrediće novo vreme proveravanja koje ne može biti kraće od jedne ni duže od pet godina, računajući od dana pravnosnažnosti nove presude. Ukoliko osuđeni u toku novog vremena proveravanja ponovo učini krivično delo, sud će opozvati uslovnu osudu i izreći kaznu zatvora, primenom odredbe stava 3. ovog člana.
Opozivanje uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog dela
(1) Sud će opozvati uslovnu osudu, ako posle njenog izricanja utvrdi da je osuđeni izvršio krivično delo pre nego što je uslovno osuđen i ako oceni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to delo. U tom slučaju primeniće odredbu člana 67. stav 3. ovog zakonika.
(2) Ako sud ne opozove uslovnu osudu, primeniće odredbu člana 67. stav 4. ovog zakonika.
Kada sud izrekne uslovnu osudu, to čini pod pretpostavkom da učinilac krivičnog dela i bez izrečene kazne neće ubuduće vršiti krivična dela. Tu pretpostavku zasniva na oceni ličnosti učinioca i izvršenog krivičnog dela i uverenju suda da se svrha primene krivičnih sankcija može ostvariti izricanjem ove mere upozorenja.
Međutim, u slučaju da osuđeni u vreme proveravanja učini jedno ili više krivičnih dela za koja je izrečena kazna zatvora od dve godine ili u dužem trajanju, opoziv ranije izrečene uslovne osude je obavezan. Tada nije od značaja priroda i težina krivičnog dela, niti da li je reč o svršenom ili pokušanom krivičnom delu, koja kazna je za njih propisana, već je osnovna dužina izrečene kazne zatvora.
Opoziv uslovne osude je fakultativan , ako osuđeni u vreme proveravanja učini jedno ili više krivičnih dela za koja je izrečena kazna zatvora manja od dve godine ili novčana kazna.Sud će tada, pošto oceni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična dela i učinioca, a posebno srodnost učinjenih krivičnih dela, njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena, odlučiti da li će opozvati uslovnu osudu.
Pri tome sud je vezan zabranom izricanja uslovne osude, ako učiniocu za krivična dela utvrđena u uslovnoj osudi i za nova krivična dela treba izreći kaznu zatvora od dve godine ili u dužem trajanju. Dakle, prepušteno je slobodnoj oceni suda da, s obzirom na sve navedene okolnosti, odluči da li će opozvati uslovnu osuda.
Ako sud opozove uslovnu osudu, onda će primenom odredaba o odmeravanju kazne za krivična dela u sticaju izreći jedinstvenu kaznu zatvora za izvršena dela. Govorimo o nepravom sticaju krivičnih dela, jer u suštini postoji povrat, pošto novo delo vrši već osuđeno lice, ali određni procesni razlozi opravdavaju da se primene odredbe o sticaju.
Sud može za novo krivično delo izreći-osuditi na kaznu zatvora manju od dve godine ili novčanu kaznu, ne opozivajući uslovnu osudu. Tada,vreme provedeno na izdržavanju ove kazne ne računa se u vreme proveravanja utvrđeno uslovnom osudom za ranije delo.
Sledeća mogućnost je da sud nađe da i za novo krivično delo treba izreći uslovnu osudu, u kom slučaju će utvrditi jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično delo i odrediće novo vreme proveravanja koje ne može biti kraće od jedne ni duže od pet godina, računajući od dana pravnosnažnosti nove presude.
Ukoliko osuđeni u toku novog vremena proveravanja ponovo učini krivično delo, sud će opozvati uslovnu osudu i izreći kaznu zatvora,tako što će izreći jedinstvenu kaznu zatvora i za ranije učinjeno i za novo krivično delo, uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu. Ovo je još jedan slučaj obaveznog opoziva uslovne osude.
Kod opozivanja uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog dela, reč je o krivičnom delu koje je izvršeno pre nego što je sud za drugo krivično delo izrekao uslovnu osudu.
Sud će opozvati uslovnu osudu ako oceni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to delo. U tom slučaju sud će izreći jedinstvenu kaznu zatvora i za ranije učinjeno i za novo krivično delo, uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu.
Da li se radi o takvom krivičnom delu, to je faktičko pitanje koje procenjuje sud u svakom konkretnom slučaju. Zaključak je da je ranije učinjeno krivično delo fakultativni osnov za opozivanje uslovne osude. Međutim, ako bi sud za ranije izvršeno krivično delo izrekao-osudio kaznu zatvora od dve godine ili težu kaznu, morao bi opozvati uslovnu osudu, jer tada ova mera ne bi mogla biti izrečena. Opozivanje uslovne osude u ovim slučajevima vrši sud u čijoj je nadležnosti suđenje za ranije izvršeno krivično delo.
U slučaju ako je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja, primenjena amnestija ili pomilovanje, tada ne može biti osnov za opozivanje uslovne osude, jer takvo delo, pod navedenim uslovima,ne može da proizvodi pravne posledice.
Izvor: Izvodi iz propisa su preuzeti iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com.