Pravni Portal meni

Pravna redakcija Profi Sistem Com-a

ZOUP

Pravna zabluda i krivično delo

Pravna zabluda i krivično delo

Pravna zabluda propisana je odredbama čl. 29. Krivičnog zakonika (“Sl. glasnik RS”, br. 85/2005, 88/2005 – ispr., 107/2005 – ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019).

 Prema navedenim odredbama:

(1) Nije krivično delo ono delo koje je učinjeno u neotklonjivoj pravnoj zabludi.

(2) Pravna zabluda je neotklonjiva ako učinilac nije bio dužan i nije mogao da zna da je njegovo delo zabranjeno.

(3) Učiniocu koji nije znao da je delo zabranjeno, ali je to bio dužan i mogao da zna, kazna se može ublažiti.

Prema opštem značenju, zabluda znači postojanje pogrešne predstave o nekoj okolnosti.

Naš zakonodavac razlikuje stvarnu i pravnu zabludu kao osnove za isključenje postojanja krivičnog dela.

Pravnu zabludu možemo shvatiti kao pogrešnu predstavu o zabranjenosti svog dela. Dakle, u pravnoj zabludi učinilac, koji ima tačnu predstavu o okolnostima koje ulaze u biće učinjenog krivičnog dela, ali nije svestan da je to delo zabranjeno. Ovako se u pravnoj nauci definiše opšti pojam pravne zablude.

Međutim, postavlja se pitanje na kojim okolnostima se zasniva predstava o određenosti odnosno nezabranjenosti dela. Tada možemo razlikovati dve situacije:

-pogrešna svest o određenosti dela u zakonu;

-pogrešna svest o protivpravnosti učinjenog dela uopšte.

U prvom slučaju, učinilac ne zna da to što čini je propisano nekom krivičnopravnom odredbom kao krivčno delo. Kao primer u praksi se navodi pravna zabluda učinioca koji vanbračno živi sa maloletnim licem, a ne zna da je određeno kao krivično delo.

Pogrešna predstava o određenosti dela u zakonu postoji kada učinilac pogrešno tumači neku okolnost koja je zakonsko obeležje krivičnog dela. Dakle, on je svestan njenog postojanja, ali joj pripisuje drugačije značenje koje, kada bi bilo, ne bi takvo delo činilo zabranjeno.

U drugom slučaju, učinilac je svestan da je ono što čini određeno zakonom kao krivično delo, ali nije svestan protivpravnosti dela, jer pogrešno smatra da je u konkretnom slučaju protivpravnost isključena.

Dalji oblik pravne zablude bi postojao kada učinilac pogrešno smatra da neka okolnost koja je van bića krivičnog dela, čini njegovo delo dozvoljenim.

Prema odredbam citirinog člana, pravna zabluda je osnov za isključenje krivičnog dela, pod pretpostavkom da iz opravdanih razloga učinilac nije znao da je to delo zabranjeno, odnosno da nije morao i nije bio dužan da zna da je delo zabranjeno. Mora se dakle utvrditi da je učinilac u vreme izvršenja dela bio u pravnoj zabludi, da je imao pogrešnu predstavu o zabranjenosti dela, bilo tako što nije znao da je njegovo ponašanje zakonom određeno kao krivično delo ili je pogrešno smatrao da je isključena protivpravnost dela.

Učinilac treba da je u pravnoj zabludi iz opravdanih razloga.

Reč je okolnosti koja se teško utvrđuje, a postoji potreba njenog utvrđenja u svakom konkretnom slučaju.

Prema stavu pravne nauke, moglo bi se orijentaciono uzeti da je učinilac bio u opravdanoj pravnoj zabludi, kada s obzirom na prirodu izvršenog krivičnog dela, okolnosti pod kojima je delo izvršeno i ličnost učinioca nije mogao imati tačnu predstavu. Priroda izvršenog krivičngo dela je jedna od osnovnih kriterijuma za procenu da li su razlozi za pravnu zabludu bili opravdani.

Učinilac je u pravnoj zabludi iz opravdanih razloga ako nije morao i nije bio dužan da zna da je delo zabranjeno.

Kao i kod stvarne zablude, i ovde bi trebalo napraviti razliku između neotklonjive i otklonjive pravne zablude. Neotklonjiva pravna zabluda bi se uvek smatrala zabludom iz opravdanih razloga, a otklonjiva bi se smatrala običnom pravnom zabludom.

Pravna zabluda iz neopravdanih razloga takođe može uticati na odmeravanje kazne, odnosno ona je osnov za blaže kažnjavanje.Radi se o pravnoj zabludi u kojoj se učinilac nalazi iz nehata.

Pravna zabluda, kako smo već naveli, predstavlja osnov za isključenje krivičnog dela, ali ista je kao takav osnov dosta retko primenjena u praksi. Postavlja se pitanje da li je to posledica stare izreke da nepoznavanje prava ne izvinjava učinioca, ili pak teškoće kod utvrđivanja opravdanih razloga za pravnu zabludu, odgovor još nije dat, mada je verovatno to posledica svih tih i još mnogih drugih okolnosti.

Izvor: Izvod iz zakona preuzet iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.

Jedan komentar

  1. Postovani,
    Nije ovde lako dati komentar.Nije to kao kad je covek umoran i zedan, pa dodje na cesmu hladne vode i napije se pa je resio problem.
    KRIVICNO PRAVO-KRIVICNI ZAKONIK SRBIJE je zaista nauka.U clanu 112. KZ. ima 36.samo znacenje izraza u zakoniku.

    KRIVICNI ZAKONIK SRBIJE,je po mom misljenju pisan za zaista idealno savreno drustvo,sa visokom intelektualnom sposobnoscu stanovnostva i obrazovanju.
    Koliko sudija u srbiji zna da primeni clan 29.KZ.,NEZNAM?????.

    JOS nijedan sud nije primenio clan 12.KZ SRBIJE, ZBOG “ODGOVRNOSTI PRAVNIH LICA ZA KRIVICNO DELO”, ALI i odgovrnih lica u tom pravnom licu.Tu mozda i jeste.

    NO,tvorci-autori KZ Srbije, naucnici trebali su dati svoje uputstvo za primenu zakono detaljnije za prakticnu primenu zakona. Uzmimo sam sistem subjektivne i objektivne odgovornost. Prema ovom sistemu odgovornosti stetnik je duzan da dokaze da nije kriv a njgova krivica je pretpostavljena, cak i moze biti osudjen ako ne dokaze da nije kriv.itd,itd.

Ostavite komentar

Profi Sistem baner