Uvod
Iako se na privremene i povremene poslove ne primenjuje stroga procedura otkazivanja predviđena za radni odnos, sudska praksa je zauzela jasan stav u pogledu zaštite prava angažovanih lica.
Centralno pitanje u sporovima koji nastaju nakon prestanka angažovanja jeste sadržina samog akta o otkazu.
Čak i kod rada van radnog odnosa, pravo na pravni lek i uvid u razloge prestanka saradnje ostaju standardi koje poslodavac mora ispuniti kako bi izbegao nezakonitost postupka.
Privremeni i povremeni poslovi izazivaju brojne nedoumice. U tekstu“Karakter poslova na kojima se angažuje ugovorom o privremenim i povremenim poslovima” bavili smo se karakterom poslova za koje se mogu ugovoriti privremeni i povremeni poslovi, u tekstu “ Određivanje naknade za rad kod privremenih i povremenih poslova” i naknadom za rad, u tekstu “ Pravo na zdravstvenu zaštitu i naknadu zarade tokom sprečenosti za rad kod privremenih i povremenih poslova“ na pravo na zdravstvenu zaštitu i naknadu zarade za vreme sprečenosti za rad zbog povrede na radu, u tekstu “Zdravstveno osiguranje članova porodice lica angažovanog ugovorom o privremenim i povremenim poslovima”, mogućnošću da članovi porodice ovako angažovanog lica budu zdravstveno osigurani,a u tekstu “Postupak raskida ugovora o privremenim i povremenim poslovima”, pitanjem raskida ugovora.
U ovom tekstu bavićemo se formalnim zahtevima i obavezom obrazloženja rešenja o otkazu ugovora o privremenim i povremenim poslovima.
Rešenje o otkazu ugovora o privremenim i povremenim poslovima
Privremeni i povremeni poslovi svrstani su u glavu XIII Zakona o radu (“Sl. glasnik RS” broj 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017-OUS, 113/2017, 95/2018-aut.tumačenje i 109/2025-dr. zakon) koja nosi naziv POSEBNE ODREDBE, u odeljku 1. Rad van radnog odnosa u okviru čl. 197. na sledeći način:
“Poslodavac može za obavljanje poslova koji su po svojoj prirodi takvi da ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini da zaključi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa:
nezaposlenim licem;
zaposlenim koji radi nepuno radno vreme – do punog radnog vremena;
korisnikom starosne penzije. Ugovor iz stava 1. ovog člana zaključuje se u pisanom obliku.”
Iz navedenog člana jasno je trajanje ugovora, pravna priroda poslova, forma ugovora i koje lice može biti radno angažovano ovim ugovorom.
Ovome dodajemo da je iz odeljka u kom je član svrstan jasno da se radi o radu van radnog odnosa, odnosno radu za koji se ne zasniva radni odnos. Navedeno je vrlo važno zbog činjenice da radno angažovano lice zaključivanjem ugovora o privremenim i povremenim poslovima ne stiče status zaposlenog, a što znači da nema prava i obaveze koje su Zakonom o radu namenjene zaposlenom.
Zakon o radu ne govori ništa u pogledu otkaznog postupka kod ugovora o privremenim i povremenim poslovima niti o sadržaju samog rešenja kojim se takav ugovor otkazuje. U sudskoj praksi se u pogledu rešenja navodi da kod ugovora o privremenim i povremenim poslovima u pogledu prava, obaveza i odgovornosti ugovornih strana imaju se primeniti odredbe zaključenog ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova, pa i u pogledu postojanja razloga za otkaz.
Apelacioni sud u Beogradu u presudi Gž1 1283/2025 od 28. maja 2025.god. navodi da rešenje o otkazu mora sadržati obrazloženje i to konkretizovano obrazloženje jer u protivnom takvo rešenje će biti nezakonito:
“…u konkretnom slučaju u osporenom rešenju nisu navedeni konkretni i obrazloženi razlozi, imajući u vidu da je tužiocu otkazan ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova zbog nepojavljivanja na poslu, neizvršavanja poslova preuzetih ugovorom, nepoštovanja radne obaveze i discipline, drskog i bezobraznog ponašanja u vezi sa događajem od januara 2023. godine, zbog čega su ovakvi navodi tuženog u obrazloženju otkaznog rešenja nedovoljno konkretizovani, što samo po sebi otkazno rešenje čini nezakonitim. Naime, u navedenom rešenju nisu navedeni niti su bliže konkretizovani podaci o vremenu (datumu) izvršenja povrede radne obaveze za koje se tužilac tereti, mestu izvršenja predmetne povrede radne obaveze, kao i o načinu izvršenja iste. Rešenje o otkazu ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova mora da bude obrazloženo, što podrazumeva da se daju razlozi za donošenje takvog rešenja odnosno za ono što je sadržano u izreci rešenja. Zaposleni ima pravo na pravna sredstva protiv rešenja o otkazu ugovora, pa ako to rešenje nema obrazloženje, suštinski zaposleni nema pravo na pravno sredstvo.”
Zaključak
Osnovna poruka sudske prakse je da nedostatak detaljne zakonske regulative u otkaznom postupku ne amnestira poslodavca od obaveze obrazlaganja svoje odluke.
Rešenje o otkazu ugovora o privremenim i povremenim poslovima mora biti jasno, konkretizovano i argumentovano u pogledu vremena, mesta i načina povrede obaveza.
Bez adekvatnog obrazloženja, rešenje se smatra nezakonitim jer se angažovanom licu uskraćuje elementarno pravo na delotvorno pravno sredstvo, čime se otvara put za sudsku zaštitu i eventualnu naknadu štete.
NAPOMENA: Ovaj i povezani tekstovi predstavljaju ekstarkt iz stručnog komenatara “Privremeni i povremeni poslovi, Sporna pitanja”, objavljenom u časopisu “Rad, prava i obaveze”, februar 2026.
Izvor: Izvodi iz propisa preuzeti su iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.